Požar u katedrali Notre-Dame u Parizu na početku Velikog tjedna nametnuo je razmišljanje o smislu. O tome gdje smo, kamo idemo i tko smo mi zapravo? Kamo to idemo mi kao nekada kršćanska Europa, mi kao nekada samouvjerena i hrabra Hrvatska, mi kao pojedinci koji smo se usuđivali misliti i djelovati pred većim silama od stranca s mačem i pred većim autoritetima od Zlatnog teleta?
Puno je tekstova ispisano o stravičnom zločinu koji se dogodio u veljači 1945. godine na Širokom Brigu, kada su pripadnici dalmatinske brigade ubili i zapalili dvanaest svećenika u tamošnjem čuvenom samostanu. Jednako je strašno da danas 2018. netko kaže kako je to bio legitimni vojni cilj.
Posjet kineskog premijera Li Keqianga Hrvatskoj i dubrovački summit Kine i 16 istočnoeuropskih i srednjoeuropskih država pokazao je onima koji još ne vjeruju ili su propustili primijetiti da kineska doktrina širenja globalnog utjecaja, poznata kao Novi put svile ili Jedan pojas – jedan put, nije pojam kojim se zabavljaju tek geopolitički analitičari.