Aleksandar Vučić i Hashim Thaci pakiraju kofere za skori put u Bijelu kuću. Najavom njihova sastanka (27. lipnja) s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom posebni američki izaslanik za Kosovo Richard Grenelle nije iznenadio samo površne promatrače čvrsto blokiranog srpsko-kosovskog spora. Najava je šokirala i sam politički vrh EU-a.

Ruska je pak strana ovu američku najavu popratila vrlo neutralnim tonovima iz kojih se može razabrati da i nisu nešto iznenađeni. Štoviše, dojam je da je Moskva bila upućena u proces. Ali u Bruxellesu (i Berlinu) nastala je panika. Što ako Trump bez njih, tako iznenada i iz naizgled tako oslabljene predsjedničke pozicije, postane pokrovitelj nekog povijesnog srpsko-kosovskog sporazuma?

Poslali su odmah na Kosovo svoje najsnažnije "oružje" – Miroslava Lajčaka, europskog izaslanika za kosovsko-srpski dijalog. A on je poručio da to ne može tako bez EU-a, da EU treba nastaviti raditi na dijalogu za postizanje kosovsko-srpskog rješenja… U Prištini ga nisu osobito doživjeli, kao što i inače baš ne doživljavaju europske krizne posrednike i visoke predstavnike EU-a. Thaci je čak dvojio da li uopće primiti EU izaslanika, pa ga je ipak primio. Do Beograda, dok ovo pišem, Lajčak još nije stigao. Ali može se nadati sličnoj reakciji.

Poziv srpskom i kosovskom predsjedniku u Bijelu kuću samo je jedna u nizu inicijativa kojima Donald Trump u posljednjih mjesec dana bombardira Europu. Neočekivane su jer se događaju iznenada, u predizborno vrijeme i u trenutku Trumpovih velikih unutarnjih izazova: epidemija koronavirusa, antirasistički BLM prosvjedi uz revolucionarne pokušaje stvaranja unutarnjeg kaosa. No neočekivane su i po svome sadržaju.

Najsnažnije je odjeknula (i u Bruxellesu i u Berlinu) Trumpova najava povlačenja 9700 američkih vojnika iz Njemačke već u rujnu ove godine, što znači povlačenje oko 30 posto trenutačno prisutnih američkih vojnika na njemačkom tlu. O tome su njemačka kancelarka Angela Merkel i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg prvi put saznali iz Wall Street Journala, a riječ je o odluci koja zadire u samu srž europskog, odnosno NATO-ova obrambenog i sigurnosnog sustava.

Jer, Njemačka je glavna američka i NATO-ova baza u Europi i tu nije riječ samo o vojnicima koji vježbaju mišiće po poligonima. Njemačka je iznad svega važna kao američko vojno operativno središte za operacije na Bliskom istoku, na europskom istoku i Africi, kao vojno obavještajno središte, središte za cyber ratovanje…

Istovremeno s najavom povlačenja iz Njemačke, Trump je najavio jačanje američke vojne prisutnosti u Poljskoj i pozvao u Bijelu kuću poljskog predsjednika Dudu, nekoliko dana prije poljskih predsjedničkih izbora, što se može iščitati kao izravna potpora konzervativnom Dudi za predsjednički reizbor.

Samo naizgled nikakve veze s time nema iznenadna objava hrvatskog ministra energetike Tomislava Ćorića da će LNG na Krku početi s radom 1. siječnja sljedeće godine. Ćorić je u energetskim krugovima bio poznat kao pouzdani nasljednik ministra Ivana Vrdoljaka u nastojanjima odugovlačenja realizacije LNG-a, a kako bi se pogodovalo ruskom plinskom monopolu.

A onda odjednom ovih dana Ćorić, sav sretan, najavljuje otvaranje LNG-a s fiksnim datumom, a katarski Powerglobe Europe šalje ponudu za zakup svih još slobodnih kapaciteta. Najglasnija, gotovo revolucionarna protivnica LNG-a, omišaljska gradonačelnica, SDP-ova Mirela Ahmetović, odjednom je utihnula, "zeleni" također… Kao da se dogodilo neko čudo.

Tek će se pažljiviji čitači vijesti prisjetiti da je nepunih mjesec dana prije tog čudesnog preokreta Vlada objavila kako je američki državni tajnik Mike Pompeo, na svoju inicijativu dakako, razgovarao s Andrejem Plenkovićem. Navodno ga je zvao da bi mu čestitao na uspješnom predsjedanju EU-om i uspješnom upravljanju korona-krizom! A potom su uslijedila – "čuda".

Serija novih Trumpovih inicijativa u Europi dijelom je svakako motivirana njegovim predizbornim razlozima. Ali ona je iznad svega poruka nastavka (a ne prestanka) američke prisutnosti u obrambeno-sigurnosnom sustavu Europe, koji se danas više zasniva na energetici i novim tehnologijama nego na raketama.

A osobito je to upozorenje Njemačkoj: gdje su granice njezina preuzimanja uloge vodeće države EU-a. Donald Trump to artikulira vrlo izravno i brutalno, poručujući kancelarki Merkel da su "već godinama delinkventi", da SAD već godinama plaća NATO-u za njihovu obranu, dok Njemačka daje bilijune dolara Rusiji za energiju. Njegov izborni protukandidat Joe Biden sigurno ne bi slao tako uvredljive poruke ili prijetio povlačenjem vojske.

Ali s Trumpom ili bez njega suština ostaje ista: SAD ostaje glavni obrambeno-sigurnosni menadžer Europe, iza kojeg stoji jamstvo daleko najvećeg vojnog proračuna na svijetu, teškog 720 milijardi dolara (nasuprot njemačkih 50, ruskih 65 ili kineskih 177 milijardi). A EU, odnosno Njemačka, imaju svoju ekonomsku ulogu. Priština i Beograd to su već odavno shvatili. Sudeći po radosnoj najavi LNG-a, i Zagreb izgleda počinje shvaćati. Berlin će shvatiti. A Bruxelles je ionako naučio uvijek padati na ispitima obrane i sigurnosti.

 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija