Novog sultana s Bospora, Recepa Tayyipa Erdogana, ovih je dana ponovno zapljusnuo val nostalgije za Balkanom pa se opet prisjetio jednog starog amaneta. Bilo je to u listopadu 2003. godine, kad je usput sletio u Sarajevo, da posljednji put vidi Aliju Izetbegovića.

"Tayyip, vi ste potomci sultana Fatiha, ovaj prostor je vama u amanet, zato ga čuvajte", rekao mu je navodno dan prije smrti Alija. "I kako da sad ostavim Mostar, Drinu i sultan Fatihovu džamiju?", zapitao se ovih dana Erdogan. Izetbegović mlađi, Bakir, još jednom je potvrdio ovu neobičnu babinu darovnicu, a i pohvalio brata Tayyipa: "On (Alija) u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet."

Novo je pritom tek toliko izričito naglašavanje da je Izetbegović stariji usmenom oporukom ostavio BiH turskom lideru u usponu. Jer je kod njega već tada prepoznao islamistički i panislamski habitus.

Erdogan i Izetbegović mlađi ovim najavljuju da u budućim razgovorima o političkom ustroju BiH kane odustati od dosadašnje prijetvorne igre, na zapadnjačkom uhu tako dragu kartu građanske države i zaigrati otvorenije na islamističke i panislamske pozicije.

Gotovo istodobno, Milorad Dodik je rezolucijom parlamenta Republike Srpske proglasio njezinu vojnu neutralnost. U toj rezoluciji, koja je zapravo dokument protiv ulaska BiH u NATO, odnosno najava da će se Republika Srpska odcijepiti pokuša li se to učiniti, precizirano je da će Republika Srpska svaki svoj budući status koordinirati sa Srbijom. I opet je riječ o starome stavu, samo je rezolucija nova.

Njome je protuamerički stav još snažnije javno podcrtan.

S obzirom na trenutak kada je ponovno aktualizirana Izetbegovićeva darovnica Erdoganu i u parlamentu usvojen Dodikov veto na ulazak u NATO savez – dogodilo se to nakon razgovora Vučić – Erdogan i baš u vrijeme posjeta hrvatske predsjednice Grabar-Kitarovićruskom predsjedniku Putinu – može se to iščitati kao svojevrsno Erdoganovo i Putinovo pismo namjere za političku rekonstrukciju BiH. Preko svojeg lokalnog brata Bakira, i lokalnog druga Dodika, poručuju da su spremni spasiti BiH od trulog Zapada i Europe, koja je prema Erdoganu i "umrla u Bosni".

Pitanje je: zašto sad? Zašto su baš sad Erdogan i Putin odlučili ovako otvoreno baciti rukavicu u lice Washingtonu na preustroju BiH? Jer baciti rukavicu EU-u nema smisla. Ona će na to odgovoriti simpozijem o proizvodnji i prodaji rukavica.

Prvo, vjerojatno nastoje preduhitriti povratak američke politike na Balkan postavljanjem svojih maksimalističkih ciljeva. I drugo, vjerojatno naslućuju da bi prije novog državnog restrukturiranja BiH mogla završiti u nekoj vrsti kaosa pa prije toga žele učvrstiti pozicije. Ne spominje slučajno Erdogan da će čuvati Mostar i Drinu po Alijinoj darovnici, niti Dodik da će ići tamo gdje i Srbija.

No ovih su dana, nakon petnaestogodišnjeg potpunog izbivanja iz američke političke javnosti, i Hrvati iz BiH dobili ondje barem pravo na spomen u analizi IST-a, američkog think-thanka (Instituta za stabilizaciju i tranziciju) sa sjedištem u Washingtonu.

>>

Prema IST-u, BiH je danas raspadajuća država, ratni su sukobi nastavljeni drugim sredstvima, u najgoroj su poziciji Hrvati u BiH, kojima deformirano izborno zakonodavstvo priječi ostvarivanje temeljnog demokratskog prava – izbora vlastitih političkih predstavnika, što rezultira time da su, prema vatikanskim izvorima, "Hrvati u BiH najugroženiji dio Crkve na europskom kontinentu".

Konstatiraju da je, u odsutnosti politika SAD-a i EU-a, u BiH porastao utjecaj Rusije i Turske, da BiH ima najviše boraca Islamske države po broju stanovnika, da državom upravlja međunarodna administracija koja je od toga napravila vlastiti biznis…

A kao rješenje predlažu jači politički angažman SAD-a, EU-a i NATO-a, kako bi se prisililo bošnjačko vodstvo da do kraja ove godine promijeni izborno zakonodavstvo sukladno presudi Ustavnog suda, kako bi se nagodinu mogli održati legalni izbori u bošnjačko-hrvatskoj Federaciji BiH. Kao optimalno unutarnje uređenje IST predlaže – BiH kao federaciju triju entiteta uz zaštitu manjinskih prava.

Analiza IST-a je ne samo sukladna političkim željama Hrvata u BiH, nego je i racionalna platforma za opstanak BiH kao stabilne države, na vrijednostima zapadnih demokracija.

Ali to u ovom trenutku nikako nije američka službena politika, još manje europska. No, prvi put nakon petnaestak godina napravljena je suvisla politička platforma, koja može poslužiti kao lobistička baza hrvatske politike u SAD-u. Istina, IST, na čijem je čelu Max Primorac, ne pripada prvoj kategoriji američkih think-thankova.

Ali i sam Primorac i drugi članovi IST-a su ljudi koji su radili na vrlo ozbiljnim poslovima u američkoj vojsci, u državnoj administraciji i s državnom administracijom, imaju vrlo referentna iskustva u političkom, gospodarskom, sigurnosnom i vojnom menadžmentu od Balkana, do Iraka i Afganistana.

Uz proaktivnu hrvatsku vanjsku politiku, ova bi platforma mogla biti dobra osnova za drukčiji pristup zaštiti vlastitih interesa. Ali upravo to je kronični problem hrvatske politike. A ne Alijin amanet, niti Dodikovo odlučno "njet".


 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija