U pozadini klevetanja novoga predsjednika Hrvatskoga sabora Željka Reinera ne skriva se ništa drugo nego još jedan pokušaj da se posrednim putem i medijskom kampanjom ospori hrvatska državnost, koju su kroz protekle četiri godine tako uspješno razarali bivši jugokomunisti

 

Konstituiran je hrvatski državni Sabor, a za predsjednika je izabran akademik Željko Reiner, koji je u nastupnom govoru pozvao zastupnike na civiliziran dijalog, što i priliči jednom zrelom demokratskom društvu.

Demokratski značaj te vrhovne zakonodavne vlasti u protekle četiri godine sustavno su izbjegavali zastupnici t.zv. Kukuriku koalicije na čelu s bivšim jugokoministima. Osim protudemokratskoga očitovanja, svoju suzdržanost prema demokratskim načelima novoizabrane vlasti pokazali su kolektivnom suzdržanošću prigodom glasovanja za izbor novoga predsjednika Sabora, koji je najavio kako će u svom mandatu predložiti povratak naziva ove ustanove u Hrvatski državni sabor, koji je to ime nosio od 1997. sve dok mu Račanov trećejanaurski režim nije ukinuo atribute državnosti.

Kako bi prikrili projekt razdržavljenja Republike Hrvatske, Račanovi su zastupnici prigovarali hadezeovcima da su naziv Sabora preuzeli iz razdoblja Nezavisne Države Hrvatske, kako to sada opet jednoglasno ponavljaju pristaše ograničenoga suvereniteta hrvatske države.

Naime, ima zanimljivo logičko protuslovlje u tvrdnjama bivših jugokomunista o podrijetlu naziva Hrvatskoga državnog sabora. Svako opravdanje koje se poziva na postojanje tog naziva do 1918. godine, komunisti jednostavno ignoriraju, jer do te godine nije postojala Jugoslavija, pa onda u skladu s tim ni hrvatska državnopravna tradicija.

Prigovor pak kako je Hrvatski državni sabor nosio to ime u ustaškoj državi pobija onda istodobnu tvrdnju jugokomunista kako je ta država bila fašistička. Naime, upravo u tom Hrvatskom državnom saboru sjedili su zastupnici različitih političkih opcija - od predstavnika HSS-a preko Spahinih muslimanskih zastupnika do članova HSP-a, što nije bilo uobičajeno u doista fašističkim državama.

Znatan dio jugokomunista tvrdi i kako NDH nije bila država, što je opet u protuslovlju s tvrdnjama današnjih komunist koji pripisuju ustaškom pokretu da je u nazivu Sabora očitovao hrvatsku državnost.

Bilo kako bilo u pozadini klevetanja novoga predsjednika Hrvatskoga sabora Željka Reinera ne skriva se ništa drugo nego još jedan pokušaj da se posrednim putem i medijskom kampanjom ospori hrvatska državnost, koju su kroz protekle četiri godine tako uspješno razarali bivši jugokomunisti.

Na novi smjer hrvatske politike, poput domaćih jugokomunista, reagirao je i srbijanski predasjednik Vlade Aleksandar Vučić. On je priprijetio Hrvatskoj zato što kao članica NATO saveza uz pomoć Sjedinjenih Država obnavlja svoje oružane snage te najavio preko ruske radio postaje kako će Srbija na hrvatsko opremanje uzvratiti istom mjerom, vjerojatno uz svesrdnu pomoć Moskve.

Već ranije prijetnje srbijanskoga predsjednika Tomislava Nikolića Crnoj Gori zbog odluke o pristupanju u NATO savez te zajedničko obilježavanje Beograda i Banjaluke državnosti Republike Srpske u BiH potvrđuju kako se Beograd nije odrekao svojih velikosrpskih projekata.

Obilježavanje pak dana srpskoga entiteta pod motivom jasenovačkih mitova velikosrpsku politiku povezuje s hrvatskim jugokomunistima, koji očito u svojim znatno prikrivenijim projektima gledaju novu mogućnost u povezivanju balkanskoga prostora.

Najavljeni posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović SAD-u te posjet Vukovaru na istočnoj državnoj granici, a potom i službeni posjet Poljskoj otvara nakon uspostave nove vlasti u Hrvatskoj široki manevraski prostor za povratak Hrvatske u njezino prirodno geopolitičko i kulturološko te gospodarsko okruženje - srednju Europu.

Poveznicu pak sjevera i juga od Baltika do Jadrana Hrvatska bi ulaskom u Višegradsku skupinu učinila učinkovitijom i cjelovitijom. U tom sklopu novih prestrojavanju i hercegbosanski Hrvati te BiH mogu tražiti rješenje svoga pitanja. Naravno, uz sve jaču i snažniju hrvatsku državu!

 

Ivan Svićušić