Još je samo nekoliko dana do Božića, a nema čak ni hinjene božićne radosti, kamoli istinske. Gledam maskirane ljude kako tumaraju zagrebačkim ulicama s turobnom sjenom na čelu i nekom izgubljenošću u očima. I sva ta gibanja ostavljaju nekakav neodređeni dojam uzaludnosti nalik kretanju muha suočenih s preprekom prozorskog stakla.

Sve im se čini normalnim, htjele bi proći a ne mogu. To uništavanje božićnog ozračja traje odavno, ali je ove prijelomne 2020. dobilo novu dimenziju. Do sada je kršćanski smisao Božića bio potkopavan konzumerizmom i postupnom ateizacijom društva, međutim sada je u prvi plan izbio goli strah, u brigu uvijena prijetnja i posvemašnja neizvjesnost. U tolikoj mjeri da padam u napast da gotovo zažalim za onim konzumerističkim kičem koji sam nekoć i sam kritizirao.

   U novinama čitam: ''Pet osoba - prijatelja, rođaka ili poznanika i dalje se mogu privatno sastajati, ali samo ako su iz dva domaćinstva.'' Čitam i ne mogu vjerovati, kao da ne čitam dnevne novine, nego distopijski roman. Na stranu sad što u Jutarnjem sve dosljednije srbiziraju jezik pa umjesto kućanstva piše domaćinstva, pravi problem je u sadržaju. Priznajem da mi je još prije nepunih godinu dana bilo nezamislivo da će ljudi šutke pristajati da im se brani druženje u skupini većoj od pet ljudi, koji uz to mogu biti iz najviše dvije obitelji. Jureći sve moguće i nemoguće slobode, na kraju smo zapeli u kućnom pritvoru. Nije baš neki napredak! A zbog čega? Zbog, kako medijski sijači pomutnje kažu, nevidljivog neprijatelja. I sluđeno stada za njima ponavlja ''Moramo se boriti protiv nevidljivog neprijatelja!''

Ovogodišnje jaslice u Vatikanu sigurno ne jačaju katolike u kršćanskom duhu niti doprinose toploj božićnoj atmosferi. Likovi koji pomalo podsjećaju staroegipatsku likovnost, pomalo na astronaute, ne korespondiraju ni sa čim u kršćanskoj tradiciji. Nakon Pachamame, urođeničke božice plodnosti s papina rodnog kontinenta, ove neznabožačke jaslice svjedoče o kontinuitetu otklona službenog Vatikana od katoličanstva kakvog smo poznavali. Kolika je tu uloga samog pape Franje, a koliko je riječ o neminovnom procesu koji nadilazi nastojanja i nakane pojedinaca, teško mi je reći. No da se događa nešto što obične katolike diljem svijeta zbunjuje i demoralizira, nedvojbeno je. Da tom običnom katoliku malo pokvari božićno raspoloženje, potrudio se i dopisnik Večernjeg lista Silvije Tomašević. Onako sad baš uoči Božića tempiranim intervjuom s predsjednicom Koordinacije talijanskih teologinja Cristinom Simonelli, u kojem ona poručuje: ''Papa Franjo promijenio je Crkvu. Dolazi vrijeme žena svećenica i vjenčanja gay parova.''

   Neskrivenom mržnjom prema katolicima i katolicizmu ističe se vlasnik portala Index.hr Matija Babić. On, hineći da žali što zbog mjera Stožera civilne zaštite propadaju mnogi poslovi, udara na Crkvu koja s tim nema nikakve veze: ''Svaki nerazbijeni prozor na zgradama vlasti i crkve, svaka njihova građevina koja ni nakon ovog nije u plamenu, svaka glava koja im nakon svega ostane na ramenima dok vi svoju slobodno možete na konopac, dokaz je da od Hrvata možeš raditi kretene koliko god želiš.'' Matija bi palio i žario, a, bogme, i glave skidao s ramena. Usput prijetvorno pokušava proturiti kao da on to govori iz pozicije ogorčenoga Hrvata, a svi znamo da to nije istina. Mislim, možda jest ogorčen, ali to je njegov problem.

I tako. Dok se u polupraznom gradu nelagoda može gotovo opipati u vlažnom zraku, groteskno je kako papa u Vatikanu kori ljude zbog konzumerizma u božićno vrijeme. Kakav crni konzumerizam, ljudima su začepljena usta maskama, vezane ruke strahom i neizvjesnošću, ubijena svaka radost permanentnim psihološkim pritiskom! Što je tu na stvari, udaljenost od stvarnosti ili sofisticirana poruga? Bilo kako bilo, dragi čitatelji, na dobro vam došlo porođenje Isusovo. Ne dajte da turobnost iz svijeta i s ulica obuzme i vaše domove i srca.

  

Damir Pešorda

Share
0