Bivši ministar Davor Štern ovih je dana u jednom intervjuu izišao s idejom da Hrvatska uvozom radne snage s Filipina nadomjesti nedostatak radnika graditeljstvu, ugostiteljstvu, turizmu i drugim granama gdje za tim postoji potreba.

Ideju su u Hrvatskoj gospodarskoj komori zdušno prihvatili, dok je kod nekih drugih izazvala negativne reakcije, prije svega bojazan da će filipinski radnici oboriti cijene rada u Hrvatskoj te tako hrvatske radnike dovesti u lošiju poziciju od one u kojoj se trenutno nalaze. U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava su mogućnost uvoza radne snage s Filipina za sada otklonili držeći da će nedostatke radne snage uspjeti nadoknaditi radnicima iz susjednih zemalja koje su Hrvatskoj kulturološki kudikamo bliže od Filipina.

Filipinci ili Bosanci, jedno je izvjesno: Hrvatska je na rubu demografskog sloma. I njoj ne prijeti samo kronični manjak radne snage nego i nenadoknadiv manjak ljudstva uopće! Bosna i Hercegovina, dosadašnji areal iz kojeg je Hrvatska nadoknađivala demografske minuse, polako, da tako kažemo, presušuje. Osobito kada je o hrvatskom življu riječ. Prije ili kasnije doći će na red neki ''Filipinci'', htjeli mi to ili ne htjeli. Zato bi svaka imalo odgovorna vlast već sada imala jasnu i promišljenu demografsku politiku. Nisam siguran da je aktualna vlast ima. Ili je barem za sada vrlo uspješno skriva od nas običnih građana. Da ne kažem Hrvata, barem u velikoj većini.

   Ne budemo li sami radili na demografskoj obnovi, kako poticanjem rađanja više djece tako i promišljenim popunjavanjem zemlje stanovništvom iz drugih zemalja, moglo bi nam se dogoditi da neki drugi, npr, Njemačka ili Austrija, ''riješe'' naše demografske probleme otpisom svojih neperspektivnih imigranata s Bliskog istoka i Afrike i njihovim protjerivanjem u Hrvatsku, to jest pretvaranjem Hrvatske u tzv. ''hot spot'', čega se još Milanović pribojavao. Tada bi nam Filipinci, koji nam se sada čine kulturološki previše udaljeni, bili i te kako poželjni. Navodno su vrijedni i marljivi, a nije za zanemariti ni činjenica da su pretežno katolici. Koliko god to politički nekorektno zvučalo.

   Politička elita razmišlja i djeluje u četverogodišnjim ciklusima, takav mentalni sklop jednostavno nije u stanju iznjedriti uspješnu demografsku politiku. Zato je možda potrebno, kao što to npr. rade demografi Akrap i Šterc, što više senzibilizirati širu javnost za to pitanje jer se tu radi o opstanku cijele zajednice. Kada bi se važnost tog pitanja osvijestila u društvu, tada bi se i političari pokrenuli. Jer bi im to donosilo političke poene. Prije bilo kakvog ''uvoza'' ljudi iz kulturološki bližih ili udaljenijih sredina, trebalo bi iznaći načina da naši mladi ljudi ne napuštaju zemlju te da zasnivaju obitelji ovdje i ovdje rađaju djecu, zatim bi trebalo učiniti čitavi niz konkretnih poteza kojim bi se Hrvati iz emigracije u znatnijem broju vratili u Hrvatsku ili barem tu ulagali i tako jačali hrvatsko gospodarstvo.

Na koncu gotovo je sigurno da će trebati jedan dio stanovništva popuniti imigrantima. U tom procesu trebamo biti posebno promišljeni i mudri. Hvaliti političku korektnost, ali držati se podalje od bilo kakvih ''kulturoloških šokova''.

 

Damir Pešorda