Svijet je u previranju kao i prije stotinjak godina, samo su prije stotinjak godina mase još ponešto vjerovale elitama, a danas im ne vjeruju ništa.

Kako vjerovati, recimo, Angeli Merkel koja dan nakon stravičnog napada u Berlinu kaže ''moramo pretpostaviti da je ovo teroristički napad'' i ''"prožima me užas zbog mogućnosti da je ovo napravio netko iz izbjegličkih centara'', a još je sinoć bilo poznato da je riječ o terorističkom činu i da je napadač Pakistanac, imigrant. Prema tomu, Merkeličine riječi ne možemo protumačiti drukčije nego kao sprdanje s njemačkom javnošću. Premda, poznajući sklonost medija zamagljivanju i muljanju, nije isključeno da se sve ovo oko napada zakomplicira nekim dodatnim informacijama, sumnjama itd. Na kraju se možda ništa neće pouzdano znati, osim da su ljudi besmisleno poginuli.

Poslovično plašljivi hrvatski mediji informaciju o identitetu napadača objavili su tek ujutro iako je ona u europskim medijima objavljena još sinoć. Izbjeglica je, naravno, došao balkanskom rutom iako se jučer kleo Ostojić, a danas se kune Orepić kako ni ptica ne može preko granice a da joj hrvatska policija ne uzme mjeru. Vesna se Pusić pak u emisiji Ace Stankovića prje petnaest mjeseci podrugljivo smijala svima koji su se pribojavali da s izbjegličkim valom dolaze i prikriveni teroristi. Ne, tvrdila je iritantna gospođa, što je vama, teroristi putuju biznis klasom, neće se oni vući po prašini i blatu s običnim izbjeglicama. Kako onda takve likove shvaćati ozbiljno!? A moraš ih shvaćati ozbiljno jer odlučuju i o tvom životu! To je pravi paradoks današnje europske situacije.

Današnji političari ne samo da lažu nego lažu beskrajno glupo i iritantno. Kao da nam se rugaju: gutajte, jadnici, i ono što pas s maslom pojeo ne bi, vi morate! U odsustvu svake logike i razložnog govora na svoje dolaze likovi poput Pernara koji tu i tamo lupnu: Car je gol! Car je uistinu gol, a čini se da je odavno ostao i bez neke stvari. No, Pernarovi Rusi i Srbi nam neće pomoći, oni još uvijek rade na istjerivanju nekih isprika za nepravde im počinjene u Jasenovcu, Jadovnu i tko zna gdje. Svako malo natjeraju nekog hrvatskog čelnika da se nešto ispričava. I ti kukavci kao roboti ponavljaju ispriku stavljenu im u usta. Nije mi nezamisliva situacija da se u nekoj bliskoj budućnosti cjelokupno hrvatsko vodstvo ispriča četniku Vučiću što su Franjo Tuđman i hrvatski branitelji devedesetih godina onemogućili Srbe da konačno pobijede u nekom ratu. Pa da se ne moraju toliko truditi i lagati u miru. Naravno, prije odlaska na noge Vučiću delegacija hrvatskih vlasti morat će se po tko zna koji put ispričati Miloradu Pupovcu što je za vrijeme nesretnih ratnih događanja stradao bajam pred njegovom rodnom kućom.

I tako dok Europu tresu njezine krize, Hrvatska ima svoje dodatne probleme. Pozdrav ZDS, srpske čokoladice, ispriku Radi Šerbedžiji itd. Što se pozdrava tiče, najbolje ga je preformulirati u: Za dom nespremni, za kune spremni! Tako bismo valjda najbolje pogodili osjećaje onih koje ZDS smeta. Kad su čokoladice u pitanju, najbolje bi bilo da ''Josipa Kraša'' vratimo ''u šumu'', a da pređemo isključivo na srpske čokolade. Osobiti kada se radi o službenim i protokolarnim stvarima. Nije u redu da hrvatska predsjednica dijeli hrvatske čokolade, gdje ste vidjeli da se francuski predsjednik vozi u francuskom automobilu ili njemački u njemačkom!? Obvezno je u europskom duhu preferirati tuđe i potpomagati proizvodnju susjednih zemalja nauštrb proizvodnje vlastite zemlje. Ipak, kada je Rade Šerbedžija u pitanju, budući da je naš čovjek, domaći, dopustimo i mogućnost drukčijeg mišljenja. Naime, na upit Ace Stankovića hoće li doći na koncert velikog umjetnika Šerbedžije u Lisinski, hrvatski je premijer smjerno odgovorio da ne zna hoće li imati vremena budući da ima puno posla. Osobno bih tu nastupio hrabrije i rekao: Rade je dobar glumac, ali je očajan pjevač. No, ja nisam političar pa se nadam da me neće proglasiti ustašom što mislim da Šerbedžija loše pjeva.

Unatoč svemu, sretan Božić svim ljudima dobre volje.

 

Damir Pešorda