Rade Šerbedžija je "svjetski poznata ličnost", a oni koji su, dok je on, u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, boravio u Srbiji, te se "vucarao" po svijetu, branili i obranu hrvatsku države "neki minorni tipovi koji su ga u posljednjih 15 dana obasuli uvredama, izmišljotinama, lažima i prijetnjama..."- piše čuveni glumac u "nekakvom odgovoru kolumnisti Jurici Pavičiću pod naslovom "Već dvadeset godina ponavljam – nisam snimao "Dezertera" u Vukovaru 1991." ( Jutarnji list, 14. travanja 2014.).

Potom je dodao da njegova noga te 1991. nije kročila u Vukovar, "ali to već 20 godina  neki majstori tame i zla ponavljaju uporno te laži...jer oni znadu onu tajnu žutog novinarstva – da sto puta ponovljena laž jednoga dana postaje istina". "Lijepi Rade" opet je ponovio da kad je riječ o filmu "Dezerter" Živojina Pavlovića u kojem on glumi glavnu ulogu da je to zapravo – jedan pacifistički film, ali - otom –potom. Također navodi da je dosad u Vukovaru bio nekoliko puta, u posjeti prijateljima i nekim drugim ljudima te da mu je žao "svakog stradalog čovjeka u tom bezumnom ratu (sic!) na svim prostorima od Vardara pa do Triglava". Istaknuo je opet i to da ga napadaju "anonimni i agresivni pojedinci iz Vukovara" i da bi najradije otišao u Vukovar da se sa tim "anonimnim i agresivnim ljudima" porazgovara, ukoliko se s njima može ljudski razgovarati!

Pa, gospodine ili druže Šerbedžija, kao prvo nama je jasno da vi nemate pojima tko su i što su ti "minorni tipovi" koji su, za razliku od vas i vama sličnih, u vrijeme srpske agresije bili spremni  dati i svoje živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. U vrijeme kad su oni ginuli vi ste bili "tamo daleko", vi ste stvarali "svjetsku karijeru", da bi poslije nje ipak završili u Hrvatskoj (čak ne i u Srbiji). Vi ste film "Dezerter" snimali u srpskoj produkciji, u vrijeme kad je bilo nemoguće snimati i "pacifistički film", ako to nije odobrio ratni zločinac Slobodan Milošević. Što niste došli u Hrvatsku, pa ovdje snimili neki "pacifistički film" (imamo i mi iznimno dobrih režisera) već ste to uradili, kako kažete u Beogradu, početkom 1992., kada je Vukovar bio sravnat sa zemljom, i kad su srpski četnici orgijali po Vukovaru i Hrvatskoj. Kako ste se tada osjećali u Beogradu, a znali ste da "Hrvatska gori"? U tom filmu glumite ulogu oficira tzv. Jugoslavenske narodne armije, dakle, vojnika armije koja je neposredno prije toga razorila Vukovar (kada ste i gdje odigrali vojnika ili generala Hrvatske vojske?) To nije, kako ste jednom izjavili, nikakav "moralni film", to je film u kojem ste vi obukli odoru zločinačke vojske koja je načinila najstrašnije zločine nakon II. svjetskog rata u Europi! U filmu se pojavljuju slike razrušenog i "oslobođenog" Vukovara, a tko ih je mogao tada u jeku najžešće fašističke agresije na taj grad snimiti? Samo i isključivo srpski i ini zločinci! Toliko o tom "pacifističkom filmu".

Drugo, kako to da dok ste boravili "tamo daleko", u SAD, Velikoj Britaniji i tko zna gdje ne po svijetu, niste ni jednom, kao primjerice tenisač Ivanišević, stavili na glavu hrvatsku kapu, s hrvatskim grbom, obukli majicu po kojoj bi vas "cijeli svijet" mogao prepoznati kao Hrvata, ili da li neki intervju u nekim svjetskim listovima u kojem bi tim svojim "svjetskim prijateljima" objasnili što se događa u Hrvatskoj, da je napadnuta od srpskih četnika i da treba pomoć? Gdje su ti i takvi vaši intervjui?

Kažete da vam je "žao svakog stradalog čovjeka u tom bezumnom ratu na svim prostorima od Vardara pa do Triglava". O kakvom vi to "bezumnom ratu" govorite? To je bila srpska agresija na Republiku Hrvatsku, a u tom "bezumnom ratu" Hrvati nisu imali drugog izbora nego se braniti. Zašto i ovoga puta to otvoreno i jasno ne istaknete? Pa, za to jer bi se time možebitno zamjerili Srbima! Očito želite igrati (kao svjetski poznati glumac) na nekoliko strana, (tko više da), pa kad ste u kojoj sredini izvan Hrvatske govorite jedno, a kad dođete ovdje drugo.

Ti "neki minorni vukovarsk tipovi" i "trećerazredni novinari" su vas pitali nešto i o vašem privatnom teatru kojeg već 13 godina debelo plaća Republika Hrvatska, a čije je sjedište na Brijunima. Pa, po čemu ste baš vi zaslužili da imate privatno kazalište na ovom otoku, gdje "hrvatska noga tih anonimnih i minornih tipova" iz Vukovara ne može stupiti, a vi tamo ljetujete sa svojom obitelji i prijateljima gotovo badava? O tome ne govorite ni riječi. Sad ste priču okrenuli jedino na snimanje filma "Dezerter", a izostavili ste odgovore na ta i druga pitanja, kao primjerice: zbog čega ste napustili Hrvatsku u vrijeme srpske agresije, i kakav ste to vi bili možebitni "veliki promotor" Hrvatske u vrijeme rata? Time da ste snimili film u Beogradu u kojem glumite oficira zločinačke JNA, a koji taj film dugo nitko nije vidio, osim Srba, vas i vaše obitelji. Što ga niste u vrijeme rata došli prikazati u Vukovar, Škabrnju, Gospić, Voćin, Županju, Knin, Vinkovce, Osijek, Ćelije, Slavonski Brod, Dubrovnik, ili na Brijunima? Čega ste se sramili, kad je, kako kažete, bila riječ o "pacifističkom" filmu?

Zamislite, gospodine ili druže Šerbedžija, da je u vrijeme II. svjetskog rata neki protivnik Hitlerova režima, Britanac, Rus, Francuz ili Amerikanac, u nacističkoj Njemačkoj snimao "pacifistički" film o podvizima vojnika iz tih zemalja koje su ratovale protiv Hitlera?

Ne, to ne možete, priznajte, ni zamisliti, kao što mi ne može shvatiti da se vi i dalje rugate i sprdate s vukovarskim junacima, koje nazivate "nekim minornim tipovima". Ako ne znate tko su primjerice članovi Stožera za obranu Vukovara, ako ne znate što su bili i što su radili u vrijeme kad ste vi bili "tamo daleko", onda ste se trebali  informirati. Oni koji su vam dozvolili da "ljetujete" na Brijunima i da tamo "prodajete maglu" i te kako dobro znaju tko su ti ljudi. Ne idite s njima razgovarati o "Dezerteru" već idite im zahvaliti za sve što su učinili i čine za hrvatsku državu. I naposljetku pokušajte nešto više saznati o tom, kako kažete "bezumnom ratu" koji se vodio na ovim prostorima, i ne izjednačavajte agresora i žrtve, poglavito kad kažete da vam je "žao svakog stradalog čovjek". Nitko ne bi stradao da Srbi nisu počeli agresiju na Republiku Hrvatsku, a tom prigodom od 1991.-1996. stradali su, istina, žrtve i agresori, a to nije i ne može biti isto. Pokušajte, dragi Rade, doći u Izrael i reći da vam je žao svakog nacistu i svakog Izraelca, pa ćete vidjeti kako ćete proći!

Uistinu, dosta nam je vašeg "pacifizma" i vaše "svjetske glume"!

Mladen Pavković