Stipe Kutleša znanstveni je savjetnik u Institutu za filozofiju u Zagrebu i redoviti profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu prokomentirao je srpsko svojatanje hrvatske književnosti, uključujući i Ruđera Boškovića, kao i šutnju najviših  hrvatskih predstavnika.

U razgovoru za Braniteljski portal, Kutleša nedvojbeno ukazuje da je riječ o memorandumskoj politici.

-Što se tiče svojatanja dubrovačke književnosti kao srpske od strane srpskih institucija i pojedinaca, pa tako i Ruđera Boškovića, stvar je sasvim jasna. I to jasna dugo vremena. I danas. Kada aktualni srbijanski političari još uvijek sanjaju i javno govore o memorandumskoj Velikoj Srbiji onda je svojatanje dubrovačke prošlosti samo sitnica u odnosu na to. Kada srbijanske institucije i pojedinci izgovaraju što im padne na pamet onda hrvatske odgovorne institucije i pojedinci uglavnom podanički šute. To bi značilo da se slažu – istaknuo je Kutleša.

Kao primjer je naveo predsjednika Ivu Josipovića i njegove razgovore s bivšim srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem.

-Kada bivši srpski predsjednik Tadić, ničim izazvan, objasni svome hrvatskom kolegi da je Bošković Srbin katoličke vjere onda ovaj o tome ni da zucne; ne zna ništa progovoriti. Možda se ljudi potpuno slažu? I tako se uglavnom ponašaju gotovo svi aktualni obnašatelji vlasti. Pitanje je u tome smatraju li oni možda to nevažnim pitanjima, ili se to uklapa u njihovo stajalište. Kad se ne bi uklapalo, normalan bi čovjek protestirao i argumentirano ušao u raspravu – navodi Kutleša.

Smatra da spomenuti akteri jako dobro znaju o čemu je ovdje riječ.

-Mišljenja sam da oni točno i jako dobro znaju o svemu, ali da takav način ponašanja spada u sasvim određeni program tuđih vrijednosti i tuđih ljudi. I to nam, čini se, postaje sasvim normalno. Samo nije normalno kada se ističe nešto hrvatsko. Svako takvo spominjanje već nekoga vrijeđa. Mnoge vrijeđa činjenica da postojimo. Je li to razlog da ipak ne postojimo? Nipošto! – zaključuje Kutleša.

R.H.