U hrvatskom osloboditeljskom i pobjedničkom Domovinskom ratu naslušali smo se i nagledali svega i svačega. Međutim, jedna epizoda još će se dugo pamtiti. Riječ je o dopremi oružja (oko 19 tona!) 31. kolovoza 1991. u zagrebačku zrakoplovnu luku Pleso, u zrakoplovu Uganda Airlinesa Boeing 707, koje je dopremio hrvatski domoljub Anton Kikaš.

O tome je potresni dokumentarni film snimio i Jakov Sedlar - „Nisam se bojao umrijeti“.

U nekim tv emisijama „Dogodilo se na današnji dan“ svake godine prikazuju trenutak kad zrakoplov pristiže na pistu, i kako uz ostale iz njega izlaze piloti i jedan od Junaka Domovinskog rata – Anton Kikaš. Dok se zločinci zločinačke Jugoslavenske narodne armije (JNA) srdačno pozdravljaju s pilotima, jedan naoružani zločinac povukao je Kikaša na stranu, drugi ga je s uperenim oružjem zatražio dokumente te nakon toga rekao –„Sredite to ustaško đubre!“… Nakon toga hrvatskog domoljuba uhićuju i pobjedonosno iz skladišta u avionu pokazuju velike količine naoružanja namijenjenog hrvatskih braniteljima, kojeg su odmah zaplijenili.

Takav podvig nije zabilježen ni u jednom ratu, bez obzira što je neslavno (zbog izdaje) propao.

Istina, u to vrijeme premjer Gregurić i Josip Manolić nisu baš bili oduševljeni da se oružje kupuju i doprema mimo njihove kontrole. Manolić je čak predložio da im Kikaš radije preda novac koji je u Kanadi sakupljen za tu namjenu, pa da će ga onda oni sami nabaviti.

Ali, bilo je to vrijeme kad su i naši građani u svijetu imali drugačijih saznanja, tj. kad su prikupili novac za naoružanje i predali pojedincima na vlasti nikada više nisu saznali gdje je i u koje namjene utrošen, pa se više nisu da li “veslati“.

Sjetimo se samo kako je jednom zgodom Stjepan Mesić, kad je navodno s iseljenim Hrvatima u Australiji pjevao ustaške pjesme, uzeo od njih pozamašni ček također za obranu Republike Hrvatske i – izgubio ga, sve do današnjih dana!?

Dakle, nakon prisilnog slijetanja, Kikaša su vojnici JNA odveli u jednu od ćelija vojnog zatvora u Beogradu, gdje su ga mučili, gotovo tri mjeseca. Uz slomljena rebra, gležnjeve i drugo, trebao je preživjeti i svakodnevne prijetnja da će ga strijeljati.

-          „Ode ti svom Poglavniku, mi samo čekamo naredbu da te izbušimo ko fudbalsku loptu“ – govorili su mu.

Ovaj veliki i istinski hrvatski domoljub sve je dostojanstveno izdržao. Čekao je da počne suđenje, pa da im kaže isto ono što je 1928. rekao Josip Broz Tito na jednom suđenju- Ne priznajem ovaj sud, jer nije nadležan!

Međutim, to se nije dogodilo, jer su hrvatska i srpska strana dogovorile razmjenu, tj. da Antona Kikaša razmjene za zločinačkog generala Aksentijevića, kojeg su hrvatske snage zarobile u okolici Karlovca.

Kad su ga nakon povratka u Kanadu pitali – jel bi to ponovno učinio, rekao je:

-          „Ako bi bio napad od strane vanjskog agresora, ponovno bih to učinio i za Kanadu, kao što sam to učinio za moju domovinu Hrvatsku!“

Nu, nema tome dugo o Kikašu je u uglednom kanadskom časopisu Envision Canada, s velikim portretom na naslovnici, objavljen članak, kao o istaknutom Kanađaninu i hrvatskom nacionalnom junaku, a u kojem se uz ostalo kaže da su „rijetki ljudi u društvu koje možemo smatrati personifikacijom trijumfa ljudskog duha“, kakav je ovaj „profesionalni inženjer, poduzetnik, humanitarac, pjesnik i tekstopisac, te filmski i televizijski producent, koji je učinio značajan doprinos, poglavito u Kanadi, ali i Hrvatskoj, njegovoj prvoj domovini.“

Inače, korijeni Antona Kikaša su iz mjesta Međugorje (Bijakovići u Bosni i Hercegovini). Odrastao je u malom rudarskom gradu u obitelji s petero djece. Školovao se u Sarajevu i Zagrebu, a nakon toga otišao je u Kanadu gdje je ostvario svoje životne snove.

Međutim, Hrvatsku nikada nije zaboravio!

Pomagao je i pomaže gdje god stigne, sve do današnjih dana. Svi koji ga dobro poznaju i te kako mogu potvrditi da puno daje, a da nikada ništa ne traži za uzvrat. Stoga je malo ako mu kažemo „hvala“.

Hrvatski branitelji su mu za zasluge u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države svojedobno dodijeli Veliku zlatnu plaketu, a primio je i neka istaknuta odličja Republike Hrvatske.

O njemu je biskup Josip Jezerinac uz ostalo rekao:

-          „Anton je renesansni čovjek. Pun je pozitivnog duha, uzvišenih ideja i uvijek odlučan ispuniti svoje ciljeve. Njegova ljubav prema čovječanstvu je vrhunac njegove iznimne ostavštine!“

Mladen Pavković

Share
0