Željko Primorac: „Tko ne hrani vlastitu vojsku, hranit će tuđu…!”
Nakon odluke Vijeća za obranu da se opet krene u nabavku višenamjenskih borbenih aviona, MORH sada ima zeleno svjetlo za izravne pregovore, a konačnu odluku o nabavi, Vlada bi trebala donijeti do kraja godine. Prema istom planu, ugovor s isporučiteljem trebao bi biti potpisan 2020., slučajno ili ne, pred - parlamentarne izbore...
U Hrvatskoj se ponovno zakuhala priča oko nabave eskadrile borbenih zrakoplova. Nakon što je posljednji pokušaj nabave eskadrile F16 Barack od Izraela, neslavno propao, u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske su ponovno pokrenuli postupak nabave borbenih zrakoplova.
Prvi korak u kompliciranom procesu nabave novog zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo bila je odluka nedavno održanog Vijeća za obranu, da se ponovno otvori proces nabave višenamjenskog borbenog zrakoplova. Vijeće za obranu sačinjavaju najviši državni dužnosnici, poput, predsjednice, premijera, ministra obrane, načelnika Glavnog stožera, ministara financija i vanjskih poslova… To je bio prvi sastanak Vijeća za obranu nakon gotovo šest mjeseci otkako je odlučeno da se poništi odluka kojom se ponuda države Izrael proglašava najpovoljnijom na natječaju za nabavu novog zrakoplova HRZ-a.
Procedura nabave eskadrile višenamjenskih borbenih zrakoplova nastavlja se vjerojatnim slanjem zahtjeva za ponudu u SAD i Švedsku. Iako sa samog sastanka u Banskim dvorima nije bilo tehničkih informacija, pretpostavlja se kako su u izboru za novi zrakoplov ostali – američki F16 i švedski Gripen. MORH sada ima zeleno svjetlo za izravne pregovore, a konačnu odluku o nabavi, Vlada bi trebala donijeti do kraja godine. Prema istom planu ugovor s isporučiteljem trebao bi biti potpisan 2020. godine, slučajno ili ne, pred – parlamentarne izbore…
I Pavao Zubak u igri…?
Slučajno ili ne, nekoliko dana prije sjednice Vijeća za obranu, obznanjena je ponuda koju je poznati trgovac naoružanjem, Pavao Zubak, poslao na adrese vodećih institucija u Hrvatskoj. Zubak nudi eskadrilu konzerviranih brazilskih – Miragea 2000. Prema Zubakovim navodima Hrvatska bi eskadrilu mogla dobiti već početkom 2020. godine. Riječ je o zrakoplovima koji su proizvedeni 1984., a Brazil ih je od Francuske kupio 2006. godine. Iz Brazilskog ratnog zrakoplovstva povučeni su 2014. i od tada su uskladišteni u hangaru.
Budući je preostali resurs po zrakoplovu tek 150 do 200 radnih sati, ponuda uključuje produljenje životnog vijeka za 2000 sati po zrakoplovu, što je oko 15 godina operativnosti. Kada bi Hrvatska prihvatila Zubakovu ponudu – to bi porezne obveznike stajalo 75,9 milijuna američkih dolara. Zubak nudi i inicijalni borbeni paket bombi i raketa srednjeg i malog dometa, koji bi stajao 1,4 milijuna po zrakoplovu.
Potpuna modernizacija i dovođenje zrakoplova na standard Miragea 2000-5 s novim radarom većeg dosega, glass cockpitom, head up displayem i naoružanjem većeg dosega, Hrvate bi stajalo oko 140 milijuna dolara. Zubakova ponuda uključuje 10 zrakoplova jednosjeda i dva dvosjeda.
Brazilski Mirage 2000 već prodani?
Koliko je Zubakova ponuda ozbiljna, teško je reći. Tim više što se pojavila informacija kako su brazilski zrakoplovi, ili barem dio njih, već prodani francuskoj tvrtki Procor. Međutim, Zubak se poziva i na kontakte s francuskim proizvođačem tog zrakoplova, Dassaultom, pa je moguće i da su zrakoplovi „povučeni” u Francusku kako bi se obnovili i modernizirali, te pripremili za prodaju.
Nije poznato, je li se na nedavno održanoj sjednici Vijeća za obranu, razgovaralo i o Zubakovoj ponudi. Iz MORH-a je u javnost do sada odaslana samo neslužbena informacija kako u „Zubakovoj priči nije sve baš onako kako on tvrdi…” Budući da Pavao Zubak s MORH-om već vodi dugotrajni sudski spor oko naplate protuzračnog sustava S 300, koji je Zubak, ne kompletiran, uvezao u Hrvatsku dok je još bila pod međunarodnim embargom za uvoz oružja, nije ni čudo što su u MORH-u i više nego zakopčani za izjave.
Unatoč nekoliko pokušaja da dobijemo izjavu o toj temi od glasnogovornice MORH-a, Irene Firšt, do zaključivanja ovog broja iz MORH-a su ostali nijemi na naše upite.
Hrvatska ne smije dopustiti novu blamažu
Hrvatska u priči o ponovljenom natječaju za nabavu borbenih zrakoplova jednostavno ne smije doživjeti novu blamažu. Stoga će Zubakova ponuda, iako i više nego interesantna u financijskom smislu, vrlo vjerojatno biti – zanemarena. Eliminacijski faktor predstavlja činjenica, što se pojavila informacija a su zrakoplovi već prodani, ali i također vrlo važna činjenica – Hrvatska se odlučila na koncept ugovora države s državom.
Tako će se pregovori voditi na razini vlada RH, Švedske i SAD-a, a tu nema previše mjesta za posrednike poput Zubaka ili tvrtke Procor koja je, vrlo vjerojatno, sastavni dio Zubakovih planova.
Inače, Pavao Zubak stvorio je za vrijeme Domovinskog rata široko rasprostranjenu mrežu kontakata na međunarodnom tržištu naoružanja. Ti su kontakti omogućili Hrvatskoj, tada pod embargom, da uveze nekoliko eskadrila transportnih i borbenih zrakoplova, te silu drugog oružja. Zahvaljujući tom oružju, Hrvatska se obranila i oslobodila.
Međutim, vremena se mijenjaju, a na međunarodnom tržištu danas vrijede neka druga pravila. Iako se savjeta i usluga ljudi poput Zubaka, mudra vlada nikada ne bi trebala riješiti…
Srbija brzo obnavlja svoju vojsku
Gorka iskustva iz Domovinskog rata rezultirala su činjenicom da se u Hrvatskoj uvijek jednim okom budno pazi na sve što se događa i radi na vojnom planu Srbije. No, ukoliko je Srbija neka referentna točka, onda vijesti za Hrvatsku u ovom trenutku, barem što se tiče zrakoplovstva i protuzračne obrane, nisu nimalo svijetle. Naime, Srbija i Hrvatska su otprilike u isto vrijeme krenule u modernizaciju zračnih snaga. I dok se Hrvatska u procesu nabave novog zrakoplova praktički nije makla s početka, Srbija je u punom opsegu realizira svoj plan obnove ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Tako je Srbija od Rusije na dar dobila 6 zrakoplova Mig 29, koji su u međuvremenu prošli proces modernizacije. Potpisan je ugovor s Bjelorusijom za još 4 Mig-a 29 koji će se također nadograditi, a proveden je remont i nadogradnja i na 4 Mig-a 29 koje Srbija posjeduje još iz vremena SFRJ. Srbijansko zrakoplovstvo bi tako uskoro trebalo u svom posjedu imati 14 moderniziranih i operativnih zrakoplova Mig 29.
Za usporedbu, ako se sve s hrvatskim natječajem bude odvijalo prema zamislima MORH-a, Hrvatska bi na prve primjerke novih zrakoplova trebala čekati još 2 do 3 godine. Ovisno o tome koji će se proizvođači i modeli izabrati.
Srbija je, također, i u velikom zamahu obnove helikopterske komponente oružanih snaga. Tako je ovih dana počela isporuka prvih primjeraka Airbusa H-145 M, helikoptera koje je Srbija naručila od kompanije Airbus. Doduše, od devet naručenih letjelica, četiri će biti predane policijskim snagama.
Srbijanski predsjednik, Aleksandar Vučić, izjavio je prilikom primopredaje prvog H-145 M, kako je potpisan ugovor za još tri ista helikoptera s Airbusom, pored već ranije 9 ugovorenih. Također, Srbija iz Rusije očekuje isporuku moćnih Mi-35M helikoptera. Ukupno će Srbija, prema Vučićevim najavama, u narednom periodu nabaviti čak 19 novih helikoptera.
U paketu bi iz Rusije u Srbiju, pored već spomenutih Mi-35 M, trebao stići i moćni protuzračni sustav Pancir-S1. Riječ je o kombiniranom raketno-artiljerijskom sustavu koji je svoju učinkovitost već dokazao u Siriji prilikom obrane tamošnjih ruskih zračnih baza, ali i prilikom odbijanja izraelskih napada na postrojenja sirijske vojske.
Srbi u pregovorima za francuske PZO sustave
Pored ruskih protuzračnih sustava, u Srbiju bi uskoro mogli stići i francuski protuzračni sustavi Mistral. Na nedavno održanoj najvećoj svjetskoj izložbi zrakoplovne tehnike i inovacija u zrakoplovstvu, 53. Pariz Air Showu, objavljeno je kako su Srbija i kompanija MBDA u intenzivnim pregovorima oko isporuke sustava Mistral srbijanskoj protuzračnoj obrani. Tako će Srbija, pored već ugovorenog sustava Pancir S1, eventualnom isporukom sustava Mistral dobiti moćnu protuzračnu obranu na malim i srednjim visinama.
Prema dostupnim informacijama, Srbi s Francuzima pregovaraju o integraciji sustava Mistral s domaćim protuzračnim sustavom PASARS 16 Terminator. Kada obnovu srbijanske protuzračne obrane gledamo iz hrvatske perspektive, onda navedene činjenice djeluju – porazno za nas.
Naime, iako se godinama priča o obnovi hrvatskih sustava protuzračne obrane (trenutna protuzračna obrana RH sastoji se od zastarjelih sustava kratkog dometa Strijela 10 CRO, Igle, Strela 2 i prastarih Boforsa), MORH do današnjeg dana nije učinio nikakav korak prema obnovi kapaciteta protuzračne obrane. Prije nekoliko godina bilo je govora o mogućoj nabavi norveških PZO sustava NASAMS srednjeg dometa ili izraelskog ekvivalenta SPYDER. Međutim, kako to u Hrvatskoj obično biva – dalje od želja i nagađanja nije se otišlo…
Je li nedostatak novca jedini razlog?
Gruba računica kaže kako je Srbija, koja je u isto vrijeme kad i Hrvatska krenula u obnovu RZ-a i PZO-a, već nabavila ili ugovorila isporuku više od 20 letjelica, a sada velikim koracima obnavlja i protuzračne kapacitete. U isto vrijeme, Hrvatska muku muči s ugovaranjem održavanja helikoptera, a dobro je poznato i kako je završio natječaj s nabavom novih zrakoplova. Unatoč velikoj volji i želji ministra obrane, stvari jednostavno – ne funkcioniraju.
Pritom novac nije ograničavajući faktor, jer Srbija s gotovo duplo više vojnika, ima manji vojni proračun. U Hrvatskoj jednostavno još uvijek ne postoji nacionalna svijest o važnosti obrambenih kapaciteta… Procedure su dugotrajne, javne rasprave o nabavama obrambene vojne tehnike su besmisleno jalove i sve to samo 25 godina nakon završetka krvavog rata za slobodu i samostalnost.
Istodobno, svako povećanje obrambenog proračuna u Hrvatskoj se dočeka na nož. Odmah se računa koliko se škola i vrtića moglo nabaviti za eskadrilu borbenih zrakoplova, ili za novi ratni brod. Međutim, nitko ne računa koliko nam je škola i vrtića porušeno zato što nismo imali oružje kojim bi se obranili… Pritom je velika odgovornost i na samom MORH-u koji važnost obrambenog proračuna jednostavno ne uspijeva iskomunicirati s javnosti.
Pritom loša komunikacija s javnosti začuđuje, s obzirom na brojnost časničkog kadra koji je školovanje završio na prestižnim zapadnim vojnim školama, a upravo se u tim školama poseban naglasak stavlja na odnose s javnošću i na otvorenost oružanih snaga.
Hrvatska bi zato stalno trebala na umu imati staru poslovicu: „Tko ne hrani vlastitu vojsku, hranit će tuđu…!”
Željko Primorac / 7Dnevno