Pogleda li se razvoj i dinamika ideoloških i političkih razmišljanja u hrvatskoj kulturi kroz izjave samih kulturnjaka te kroz njihova djela, uočljiva je jedna zakonomjernost. To je to znakovito napredovanje ili nazadovanje, kako za koga, od ustaše do antifašista. Upravo tu formulaciju izrekao je ovih dana kazališni redatelj Branko Šmit u intervjuu Večernjem listu.

Polagana ali postojana srbizacija Hrvatske odvija se pred našim očima. U kontekstu doskočice o lošoj i dobroj vijesti to je, na žalost, dobra vijest. Loša je vijest da to nije pretjerano ni važno. Naime, sa Zapada nam dolazi novi oblik kolonizacije, perverzno protuljudske po svojoj naravi i dosad neviđeno totalitarne po svom zahvatu u život običnog čovjeka i ljudskih zajednica općenito.

Pričali su mi neki Imoćani, davno, osamdesetih, o jednom njihovom koji se objesio. Ostavio je, pričali su, poruku: Ljudi, višajte se dok ima grana! Sad legenda ili istina, ne znam, ali oproštajni savjet odlazećeg ostajućima vrijedi razmotriti.

Oxfordski rječnik proglasio je izraz post-truth (postčinjenično) za međunarodnu riječ 2016. Pridjev 'postčinjeničan', odnosno 'postčinjenično' u srednjem rodu, tu je definiran kao "onaj koji se odnosi na ili obilježava okolnosti u kojima objektivne činjenice manje utječu na oblikovanju javnog mišljenja od apeliranja na emocije i osobna uvjerenja".

Prije desetak godina zbog tekstića Što je nama Momo Kapor? vodio sam kraću polupolemiku s Igorom Mandićem, koji se upeo braniti tada već pokojnog Momu Kapora. Kojega ja, istini za volju, nisam ni napadao nego sam tek konstatirao da se potkraj života odao četnikovanju te da za Hrvatsku nije pretjerano važan pisac.

Svojedobno je, izluđen uspjehom hrvatske nogometne vrste na svjetskom prvenstvu u Rusiji i općenarodnim oduševljenjem zbog tih uspjeha, Viktor Ivančić bolno uzviknuo: ''Karajte me karirano!''. Slutnja nekog novog ''kariranog karanja'' Viktora i njemu slične dotaknula je i ovih dana nakon pobjede Hrvatske nad Škotskom.

Za travestiju je karakteristična svojevrsna preruha, uzvišeno presvlači u proste haljine, a banalno u svečane. Izvorno je svojstvena književnosti, međutim travestijama ne oskudijevaju ni brojna druga područja. Primjerice – novinarstvo. Jednoj takvoj travestiji svjedočimo i ovih dana u pulskom dnevniku Glas Istre.

U posljednje vrijeme na posao uglavnom idem pješice. Nije daleko, a kažu da je zdravo, osobito za nekoga sa zdravstvenim kartonom poput moga. Nemam baš dobro oko za detalje u prostoru kroz koji prolazim, ali nisam mogao ne primijetiti da su posljednjih dana obnovljene biciklističke staze. Barem u onom dijelu grada kojim ja prolazim.

Otkako se Milanović uspeo na Pantovčak kao da je zapao još dublje u zbrkano stanje uma, iznimno plodno tlo za nastanak takozvanih zoranizama. Na Milanovićevu verbalnu neuračunljivost već smo navikli, štoviše mnogima je ona i simpatična, i to ne samo onima s ljevice. Osobito nakon što je opleo po Puhovskom i Pupovcu.

Kada ovo budete čitali, izbori će već biti završeni i znat će se tko je gradonačelnik Zagreba, Splita, Rijeke i tako dalje. Na temelju rezultata izbora znat ćemo više i o tomu kakve nas ideološke bitke čekaju u budućnosti.