Srbijanski predsjednik Vučić je jučer pred Općom skupštinom UN-a doista rekao da se u Hrvatskoj nacizam uzdiže na pijedestal društvenih vrijednosti, da se Hrvatska 'ponosi nacističkom prošlošću' i da koristi nacističke slogane i simbole, uz Jasenovac. Svakako nije riječ o medijskoj interpretaciji, u pitanju je službeni govor pred svjetskim forumom.

S druge strane SNV i povezane institucije (kulturni centri, Novosti, Vida TV) tvrde slično, a godinama dobivaju sve veće iznose iz hrvatskog proračuna, brojke u javnim izvorima idu od nekoliko milijuna eura prije Plenkovićeva mandata do desetaka milijuna u njegovim godinama. Kulturni centri grade se kroz vladine operativne programe za nacionalne manjine. Osim toga HDZ i SNS dugo dijele europsku političku obitelj (EPP).

Poput Vučića i Predsjednik Milanović, kao i dio javnih intelektualaca, redovito koriste teze o 'fašizaciji' i desnom skretanju, Beograd to popisuje i uporno citira.​

Slijedom logike, pitam se ima li elemenata tvrditi kako SNV u praksi funkcionira kao produžena ruka BIA. Naime, pitanje je financiranjem manjinskih institucija financiramo li nečiju obavještajnog rabotu? Precizan mehanizam spojenih posuda, odnosno koalicijski odnos HDZ–SDSS, rast manjinskih programa, povećanja sredstava i oštra beogradska retorika, mogu li ići usporedo, otprilike kao da je sve pod jednim 'zapovjedništvom'.

>>

U konačnici, pitanje je financiramo li politiku kojom napadamo vlastitu državu? Osim toga, koja je svrha manjinske politike, tko kontrolira sadržaj, postoji li reciprocitet prema Hrvatima u Srbiji. Zašto Vučić i Plenković povijesne sporove vode u UN-u umjesto bilateralno? Treba li rezati proračun za manjine zbog govora u New Yorku, je li to rješenje? Ili bi rješenje bilo transparentniji kriteriji, javni nadzor sadržaja, i prekid prakse da unutarnja koalicijska matematika diktira vanjskopolitički stav.

Vrijeme je otvoriti temu novca i eventualnih dvostrukih standarda, kako bi se posve razjasnila dvojba plaća li Zagreb Beogradu da Hrvatsku drži na optuženičkoj klupi, jer je intetes određenih oligarhija s obje strane identičan. Stvarnost je često prljavija i obostranija nego na prvi pogled izgleda.

 

Ivica Granić / Facebook

 

Share
0