Po slabim rezultatima u građevinskim projektima, rektor je poput vječnog studenta koji je zapeo na prvoj godini i sad blizu isteka roka studija uvjerava da će uskoro započeti sa radom, a cijelo to vrijeme boravi u tuđoj zgradi.

Mandat zagrebačkog rektora Lakušića uskoro istječe i tom prigodom smo pregledali njegove rezultate u građevinskim poslovima s obzirom da mu je to struka. Već od prvih dana mandata davao je velike najave koje su zvučale doista obećavajuće. Na video predstavljanju „Alumni priča: od studenta do rektora“ iz 2022. obratio se sveučilišnoj zajednici i za glavnu zgradu rektorata (nasuprot HNK) izjavio da je „posložio“ projektante, „posložio“ konzervatore, da će kroz dva tjedna bit izrađena dokumentacija, zatim da će održati sastanak s glavnim konzervatorom i da će zgrada dati polet jer će dobiti novo lice i ruho u dvije godine. Dakle, najavio je da će zgrada rektorata biti obnovljena do 2024. (snimka je dostupna na YouTubeu, izjave počinju od 2:10 min).

Prva sumnja u vjerodostojnosti njegovih najava pojavila se kad je prošla cijela 2023. a zatim i 2024. godina a radovi na glavnoj zgradi nisu niti započeli. Ako je rektor došao sa Građevinskog fakulteta, očekivalo bi se da je stručan u takvoj vrsti poslova i da mu je poznato kako pokrenuti građevinske projekte. Za to vrijeme preselio je rektorat u otmjenu zgradu na Kajzerici koju su izgradili drugi stručnjaci svojim zalaganjem i predanim radom.

A onda pred kraj mandata rektor ponavlja istu priču kao iz prve godine. Najavljuje da će obnova glavne zgrade rektorata započeti u prosincu 2025. i da bi mogla biti gotova za 18 mjeseci. Svečano je otvorio radove koji su trebali početi taj isti dan 15. prosinca 2025. Takva opravdanja zvuče poput studenta koji nije položio ispite s prve godine ali ponovno najavljuje da će ih položiti iako mu je vrijeme studija pred istekom. Kako nam javljaju sveučilišni djelatnici, niti u ožujku 2026., dakle tri mjeseca nakon službenog otvaranja gradilišta, radovi nisu započeli. Sljedeći dokaz rektorovih slabih građevinskih rezultata je da nije pokrenuo izgradnju niti jednog novog studentskog doma u Zagrebu. Studentske domove su izgradili ili će izgraditi veleučilišta u gradovima kao što su Gospić, Bjelovar, Karlovac, Šibenik, Varaždin. Izgradnju novih domova pokrenula su ili dovršila sveučilišta u Osijeku, Splitu i Rijeci. Jedino zagrebačkog sveučilišta nema na tom popisu.

Kada već promatramo građevinske radove, prošle godine rektor se pojavio na predstavljaju projekta rušenja zgrade Vjesnika iako se pritom uopće ne radi o akademskom objektu. To je izazvalo čuđenje u akademskoj zajednici jer rektor nije realizirao najavljene projekte za koje je nadležan, a javljao se za poslove na zgradi koja nema nikakve veze sa akademskim kapacitetima. Zgradu Vjesnika nikad nisu koristili zagrebački fakulteti, niti se očekivalo da bi u njoj trebao biti neki studentski dom ili konferencijska dvorana. Za ciljeve tog projekta, rektor Lakušić je u studenom 2025. medijima lakonski izjavio: „Najmanji problem? Rušenje zgrade.“

Međutim, ipak se javio problem. Vrijeme je pokazalo da niti u segmentu rušenja nije imao rezultata. Projekt rušenja Vjesnika izradili su drugi stručnjaci bez varijante s eksplozivom koju su predlagali njegovi suradnici. Sa fakulteta smo dobili podatak da je njegova uža struka vezana za pruge (doktorirao je 2003. na utjecaju vozila na tramvajsku prugu) te da niti nema odgovarajućeg iskustva u obnovama ili rušenjima zgrada. U tom kontekstu možemo pohvaliti njegovu najavu iz 2023. o izgradnji tramvajske pruge do sveučilišnog kampusa u Borongaju (tzv. hrvatskog Harvarda), ali niti ta najava nije započela sa realizacijom iako je na prezentaciji iza rektora jasno pisalo: „najvažniji strateški projekt Republike Hrvatske“. Ne da nije pokrenuo izgradnju pruge ni kampusa, nego nije realizirao niti najavljeni nathodnik preko željezničke pruge. Ako je to bio strateški projekt i to još „najvažniji“, nejasno je zašto se barem nije trudio započeti radove. Promatramo li građevinske radove, teško je pronaći koji najavljeni rezultat je rektor pokrenuo u svojem mandatu.

Pritom ne treba uračunavati zgrade koje su fakulteti samostalno obnavljali svojim zalaganjem, a rektor je samo dolazio na otvaranje. Za sveučilište bi bilo povoljnije da se prof. Lakušić vrati na svoj fakultet i stručno doprinosi temama o tramvajskim prugama, a upravljanje složenim sveučilištem trebao bi preuzeti neki efikasniji rektor koji iza sebe ima rezultate i nije mu primarna zadaća održavanje hijerarhije i veličanje funkcije. Ovaj tekst je prekratak za analizu njegovih drugih akademskih najava. Lakušić je imao svoju priliku ali nije postao veliki rektor koji je obnovio i okupio sveučilište već je poput vječnog studenta koji boravi u tuđoj otmjenoj zgradi, zapeo je na prvoj godini i uporno ponavlja da će uskoro započeti s učenjem a nije svjestan da mu je istekao rok za studiranje.

 

I.P.

Share
0