Svetoj Stolici nije predočen ni jedan jedini dokument koji bi na bilo koji način mogao biti zaprjeka kanonizaciji Blaženika, pa ipak mons. Batelja je nedavno Svetom Ocu na raspolaganje stavio dokument koji pojašnjava neke dubioze koje su se pojavile u međuvremenu. Valjda je – sad! – konačno to to.

Ako bismo koristili vokabular vremena u kome živimo – materijalizma (bezočnog), naime – onda bi se moglo kazati kako su skočile akcije onih koji misle da je ustoličenjem novoga Petrova nasljednika došlo vrijeme da glede kanonizacije Bl. Alojzija Stepinca na Trgu Sv. Petra konačno vidimo „bijeli dim“. Uz to, dobre je vijesti iz Vatikana donio nedvojbeno autentični vjesnik, postulator kauze Bl. Alojzija mons. Juraj Batelja koji se 18. lipnja, nakon Opće audijencije susreo s Leonom XIV. te tom prigodom Papu izvijestio o tijeku kauze.

Ispravka krivog navoda

Po povratku u Zagreb mons. Batelja posvjedočio je da je Rimskog biskupa izvijestio kako je čudo po Blaženikovu zagovoru priznato te i da je sve potkrijepio životopisom – duhovnim i službenim, s dodatkom koji pojašnjava neke dubioze koje su se pojavile u međuvremenu. Susret vatikanskog domaćina i njegova zagrebačkog gosta završio se Papinim: „Bilo blagoslovljeno!“ Oprezniji će kazati kako je prvi rimski prelat zapravo izrekao opći blagoslov, a oni – koji, evo, (više) ne mogu iščekati proglašenje svetim blaženog zagrebačkog nadbiskupa, vjeruju – i mole! – da je Amerikanac mislio baš na to.

Razloga za stanovitu suzdržanost, ipak, ima. Dovoljno se vratiti u 2014. kada je također iz Vječnoga Grada stigla radosna vijest. U rano je proljeće svećenik koji je desetljećima djelovao u Rimskoj kuriji – mons. Milan Simčić povjerio Jutarnjem listu kako će Stepinac svetim biti proglašen 28. svibnja u – Rimu. Slijedom čega je i pojašnjeno kako je papa Benedikt XVI. kao pravilo uveo da se beatifikacija obavlja u sredini u kojoj je blaženik djelovao i u kojoj će biti slavljen, a kanonizacije u Rimu, jer se svetac slavi u svoj Crkvi. Međutim, zagrebački je dnevnik, odmah poslije ove najave, dobio informaciju sa (zagrebačkog) Kaptola da će tadašnji zagrebački nadbiskup Josip Bozanić zamoliti papu Franju da Alojzija Stepinca proglasi svetim u Zagrebu.

No, ubrzo je došlo do ispravke krivog navoda – Jutarnji je odmah po objavljivanju nadnevka proglašenja dobio pismo isprike mons. Simčića, u komu on navodi kako mu se u računalu pobrkao nadnevak – jer je, veli, istodobno na istoj stranici pisao i o kanonizaciji dvojice papa – Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. „… Dočim je datum, predviđen, kako sam čuo, za Stepinca negdje u listopadu“, napisao je don Milan.

Stepničevo mučeništvo – Bergoglijev veliki poticaj…

Treba, međutim, kazati kako on nije jedini koji je razveselio vjerujuću Hrvatsku. Baš nekako u to doba, prefekt Kongregacije za kauzu svetih kardinal Angelo Amato za hrvatske je medije kazao kako predmnijeva da će Stepinac biti proglašen svetim negdje do kraja 2015. Svjedočio je uz to i kako je papa Franjo dobro upoznat s likom i djelom hrvatskog blaženika te da je u svojim mlađim danima Sveti Otac pratio jako teška i mučna ispitivanja, čak i okrutna, kojima je Stepinac bio podvrgnut tijekom zatočeništva u Krašiću.

„Stepinčeva hrabrost bila je“, rekao je Amato, „veliki poticaj za mladog Bergoglija. Kao što sam rekao u homiliji u crkvi Svetog Jeronima u veljači, sa Stepincem povezujemo dvije velike stvarnosti: jedna je golema ljubav prema njegovoj domovini Hrvatskoj. Druga važna dimenzija je njegova snaga tijekom mučeništva. I vjernost. Vjernost prema evanđelju, Crkvi, Isusu i Papi“, posvjestio je kardinal. Pokazalo se, međutim, kako je baš Franjo najslabija karika u ovome slučaju. Prema njegovoj je ideji, naime, upetljana Srpska Pravoslavna Crkva, pa je kanonizacija otišla u potpuno krivom smjeru – snažno ispolitizirana ponajprije zbog neraskidive veze SPC-a s – bilo kojom (dijelom čak i komunističkom), a naročito aktualnom „naprednjačkom“ vlašću u Srbiji. Njegovi će „odvjetnici“, vidjevši propast toga njegova projekta, kazati kako je i preko Dunava pokušao izgraditi most, ali s druge strane nije susreo slične graditelje… Susreo je, zapravo, diverzante!

Susret vatikanskog domaćina i njegova zagrebačkog gosta završio se Papinim: „Bilo blagoslovljeno!“ Oprezniji će kazati kako je prvi rimski prelat zapravo izrekao opći blagoslov, a oni – koji, evo, (više) ne mogu iščekati proglašenje svetim blaženog zagrebačkog nadbiskupa, vjeruju – i mole! – da je Amerikanac mislio baš na to

Čemu su, dakako, doprinijeli i Papini „dani otvorenih vrata“ tijekom kojih je primio čak i četničkog vojvodu i, doduše, tadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića. Nisu mu to Srbi zaboravili, pa kada je u travnju preminuo, na naslovnicama vodećih tamošnjih dnevnika dominirao je naslov: Otišao je Papa koji nas je razumio.

Beograd – tiskarnica lažnih dokumenata

Pri čemu se ne smije zaboraviti svjedočenje umirovljenoga predsjednika Papinskoga odbora za povijesne znanosti o. Bernarda Ardura koji je 2016. i 2017. predsjedao i radom Mješovite komisije hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka. „Apsolutno je sigurno da je negativnu sliku o Stepincu stvorio komunistički režim koji se za to koristio svim sredstvima. Poznato je, primjerice, kako su u tu svrhu izrađivali lažne dokumente. Taj je postupak raskrinkao vatikanski dnevnik L’Osservatore Romano još u vrijeme procesa beatifikacije“, kazao je o. Bernard Glasu Koncila, dodavši: „Moramo utvrditi da nije predočen ni jedan jedini dokument koji bi na bilo koji način mogao biti zaprjeka kanonizaciji Blaženika.“

Inače, Blaženikova su iskustva s papama – dobra. Pio XII. imenovao je zasužnjena Stepinca kardinalom 1952., sveti papa Ivan XXIII., služeći zadušnicu za kardinala Stepinca, kazao je da je on „bio doista vjerna i pobudna slika Dobrog Pastira“. Sv. papa Pavao VI., služeći još kao milanski nadbiskup zadušnicu za Stepinca, rekao je: „Stepinac neka nas uči! Neka nas nauči pouzdanju i dobroti. On je umro obavijen šutnjom koja je svojstvo njegove Crkve kojoj preostaje jedino glas molitve i praštanja.“ Bl. papa Ivan Pavao I. još je kao biskup kazao: „Rimski martirologij je molitvenik Crkve. U njemu je sada upisano novo ime – Alojzije Stepinac.“ Njegov nasljednik, sveti papa Ivan Pavao II. beatificirao je zagrebačkog nadbiskupa ’98. u Mariji Bistrici. Papa Benedikt XVI. molio je na koljenima na njegovu grobu 2011. i, kako svjedoči mons. Nikola Eterović,  kazao: „Ako kardinal Stepinac nije svet, tko je onda svet?“

A oni koji su imali – i imaju još – iznimno strpljenje unatoč nepobitnosti kako je Franjo, nakon intervencije „velikog patrijarha“ Irineja, zapravo zaustavio Stepinčevu kanonizaciju, podsjećaju i na molbu pokojnoga Argentinca nunciju u Hrvatskoj nadbiskupu Giorgiju Lingui da promiče pobožnost prema Blaženiku, o čemu je nuncij svjedočio nakon Papina preminuća. Mada, u (tomu) konkretnom slučaju, dojmljiviji mi je odgovor zamoljenog: „Sveti Oče, nema potrebe da ja promičem pobožnost prema Blaženome Stepincu, jer je pobožnost prema njemu u Hrvatskoj već postojana i duboka.“

I evo nas do aktualnoga Pape. Kada je izabran Robert Francis Prevost, u Hrvatskoj je spontano – uz malu potporu kardinala-izbornika Vinka Puljića i Josipa Bozanića – pronađena (obećavajuća) znakovitost jer se bijeli dim iznad Vatikana izvio na Stepinčev rođendan, 8. svibnja. A, kako smo, više-manje, odrasli (i odgojeni) u ozračju veza i vezica, Hrvati su dobru okolnost za „slučaj Stepinac“ prepoznali i u činjenici kako je nadbiskup Dražen Kutleša novoga Papu upoznao još za zajedničkoga rada u Dikasteriju za biskupe.

„Bilo blagoslovljeno!“

No, značajnije od toga je da je aktualni zagrebački nadbiskup kardinala Prevosta pozvao da dođe 2026. slaviti misu na svetkovinu Majke Božje od Kamenitih vrata i održi Lectio magistralis na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. I, prema nadbiskupovim riječima, on je taj termin vrlo rado upisao u svoj rokovnik. Jasno, okolnosti su se – od kako je kardinal postao papa – izmijenile, no Kutleša je kazao kako će ustrajati: „Mi ćemo sa svoje strane uputiti poziv. Moram priznati i malo se našaliti – budući da je obećao doći kao kardinal, sad to obećanje treba izvršiti kao Papa. To bi nam bila velika radost.“

A, do tada – zašto ne?! – možemo se nadati, vjerovati – i moliti se! – da Leon XIV., slijedom još stare zamolbe kardinala Bozanića papi Franji, Bl. Alojzija svetim proglasi u Zagrebu iduće godine. Dvojica su papa, od kojih i jedan sveti, molili na Viktorovu grobu, zašto ne bi i treći?! Ovoga puta u obnovljenoj katedrali, u vrijeme kada je – šest i pol desetljeća nakon njegove mučeničke smrti – privlačna snaga njegova uzorna kršćanskog života, svećeništva, biskupstva… netaknuta. Štoviše, jača negoli ikad!

Nadajući se, dakle, Leonovu dolasku u Zagreb (s razlogom!), citirajmo ga: „Bilo blagoslovljeno!“

 

Josip Vričko, Katolički tjednik

 

Share
0