U utorak 21. svibnja završilo je 27. hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lurd, gdje su sudjelovali na 61. međunarodnom vojnom hodočašću. Po dolasku u Zagreb u popodnevnim satima, svi hodočasnici okupili su se na zahvalnu molitvu za uspješno provedeno hodočašće, u crkvi Uzvišenja Svetog Križa na zagrebačkom Sigetu

Prigodnim liturgijskim obredom, kojeg je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj msgr. Jure Bogdan, upućena je zahvala Bogu i Gospi Lurdskoj na primljenim milostima. Vojni biskup je zahvalio svima koji su doprinijeli organizaciji i realizaciji hodočašća, posebno Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova. Posebna zahvalnost upućena je svećenicima koji su duhovno asistirali hodočasnike, zapovjedniku 27. hodočašća brigadnom generalu Mati Mikiću i njegovome zamjeniku iz Ravnateljstva policije Jozi Šukeru kao i glavnome koordinatoru hodočašća generalnom vikaru don Marku Medi i svim djelatnicima Vojnog ordinarijata u RH.

Završnim obraćanjima zamjenika zapovjednika i zapovjednika 27. hodočašća, svim sudionicima upućena je zahvala na osobnom doprinosu hodočašću i na dostojanstvenom predstavljanju hrvatske vojske, policije, branitelja i naše domovine pred hodočasnicima koji u Lurd dolaze iz cijelog svijeta.

Ovaj 27. hodočasnički put hrvatskih vojnika, policajaca i branitelja zaključen je blagoslovom hodočasnika te zahvalnom pjesmom “Tebe Boga hvalimo”. Potom su se hodočasnici uputili svojim domovima diljem Hrvatske.

Posljednjega, osmog dana 27. hodočašća Hrvatske vojske, policije i branitelja, 21. svibnja, pri povratku iz Lurda, hodočasnici su posjetili Padovu.

Generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH msgr. Željko Čuturić predslavio je misu u franjevačkom kapucinskom samostanu gdje se nalazi grob sv. Leopolda Bogdana Mandića. Koncelebrirao je generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH i drugi vojni i policijski kapelani.

U homiliji msgr. Čuturić naglasio je važnost kreposti poslušnosti u životu. Tu krepost na neki način utjelovio je sveti Leopold Bogdan Mandić. Već kao dječak, ovaj se svetac htio posvetiti spasenju siromašnih i nesretnih ljudi. Osobito mu je na srcu bilo zbližavanje istočnih i zapadnih kršćana, a htio je otići i u službu u misije. No, zbog svoj tjelesnih slabosti on nije te želje mogao ostvariti. Imao je govornu manu pa je bio u nemogućnosti da propovijeda. Naprotiv, odlučio je postati marljivi i strpljivi ispovjednik koji je sve svoje napore, molitve i žrtve prinosio na ekumensku nakanu ujedinjenja kršćana. Tim svojim djelima ostao je svima nama primjer.

Nakon mise hodočasnici su imali priliku obići baziliku sv. Antuna Padovanskog, crkvu svete Justine i središnji padovanski trg.

 

M.M.