U petak, 19. listopada, u crkvi Gospe od Anđela, euharistijskim slavljem i procesijom s relikvijama sv. Franje, kroz ulice grada Trogir, završena je svečana proslava 800 godina prvog franjevačkog samostana i crkve Gospe od Anđela u Trogiru.

„Sveti Franjo, jedan od najvećih svetaca Katoličke Crkve, prema predaji bio je u listopadu 1212. u Trogiru, gdje šalje braću iz Asiza kako bi tu osnovali zajednicu, a trogirski mecena Desa Lukin izgradi samostan i crkvu Manjoj Braći, na svojem posjedu, što zapisa u oporuci. Samostan izgrađen na mjestu župne crkve Gospe od Anđela, prvi je franjevački samostan u Hrvatskoj i prvi kojeg je sv. Franjo osnovao van Italije. Tu koljevku franjevačke nazočnosti u Hrvata, crkvu Gospe od Anđela u Trogiru zovu i Hrvatskom porcijunkulom.“

„Braćo, sve vas želim dovesti u raj“

Euharistijsko slavlje, pod sv. Franje mišlju vodiljom „Braćo, sve vas želimdovesti u raj“, koje je predvodio je fra Miljenko Hontić, izaslanik generalnog ministra franjevaca konventualaca, član Generalne kurije u Rimu i generalni asistent Reda franjevaca konventualaca za Srednju i Zapadnu Europu, u suslavlju župnika don Stipana Bodrožića, fra Damiana Patrascu, fra Stefana F. Cecchina, predsjednika Međunarodne papinske marijanske akademije u Rimu, fra Miljenka Šteke, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije-Mostar, fra Ante Udovičića, vikara Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, fra Kristiana Stipanovića, gvardijana i župnika Franjevačkog samostana u Imotskom, fra Damjana Glavaša, gvardijan samostana sv. Jere u Visu, fra Ljudevita Antona Maračića, fra Zlatka Vlaheka, don Ante Kelave, don Josipa Dukića, don Ivan Bodrožića, fra Miljenka Matoševića i nekolicine drugih svećenika.

„Hrvatska jedina zemlja, osim Svete zemlje, koju je Franjo Asiški posjetio izvan svoje domovine Italije“

Predvoditelj misnog slavlja, fra Miljenko Hontić, u svojoj propovjedi je kazao: „Sabrani danas u ime Gospodnje i slaveći veliku godišnjicu, od osnutka prvog Franjevačkog samostana i crkvice Gospe od Anđela, misli nas vode u one davne dane kada je sv. Franjo prije oko 800 godina, igrom slučaja, posjetio ove naše krajeve. Zanimljiv je taj Franjin posjet našoj Domovini. On ga sigurno nije planirao niti je mogao zamisliti da će se naći na ovoj strani Jadrana. No kao da je sam Gospodin htio poslati svojega slugu u ove naše krajeve s nekom posebnom nakanom. Znakovito je to! Jedina zemlja izvan Franjine domovine, osim one Svete zemlje, Kristove zemaljske domovine, koju je ovaj Svetac posjetio; jest Hrvatska. Kako to događanje protumačiti nego kao Božji dar našoj domovini i našemu narodu. Imajući pred očima te povijesne događaje, s radošću slavimo danas obljetnicu osnutka prvog franjevačkog samostana na našim prostorima, a ovaj put (kao što već rekoh) među nama je ponovno bar dio Franjinog tijela, imamo njegovu relikviju koja će ovdje trajno ostati na taj spomen. I to je veliki dar, posebno za one koji će dolaziti ovdje moliti njegov zagovor i pomoć u životu! Želja nam je da nas ta Franjina prisutnost ponovno oduševi i pomogne svima koji će ovdje doći da se još snažnije odluče biti Kristovi. Tako će Kristova ljubav i dobrota po nama moći oplemeniti i blagosloviti cijelu našu Domovinu, a to nam je posebno na srcu u ovim kriznim i teškim vremenima u kojima živimo.“ – istaknuo je fra Miljenko Hontić, nadalje naglasivši, kako smo pozvani „na trajno obraćenje i djelotvornu ljubav i milosrđe, dopuštajući da Bog vodi naše misli, riječi i djela!I još jedna poruka večerašnjega razmatranja dolazi nam od samog naziva ove crkve Gospe od Anđela. Znamo da se ona u Asizu zove Porcijunkula, a mi možemo ovo nazvati hrvatskom porcijukulom. No što to znači? Porcijunkula dolazi od lat. riječi porcija-komad ili komadić. Sv. Franjo je dobio taj komadić na kojem je bila sagrađena crkva u čast BDM kraljici Anđela i to je bilo dovoljno da se tog mjesta Franjevački red proširi po cijelom svijetu. Dakle, ono što je znakovito jest da Bog uvijek odabire malene, ponizne i neznatne… Potrebno je samo da se s povjerenjem i svim srcem predao u službu Gospodnju! Upravo kako je to činio sv. Franjo, mali ili manji brat!... Ne treba se dokazivati i oholiti, jer onda zatvaramo vrata Bogu. – poručio je na kraju propovjedni fra Miljenko Hontić.

Župnih zahvalan svima

Na kraju slavlja, župnik i domaćin don Stipan Bodrožić, uputio je nekoliko riječi zahvale svim nazočnim vjernicima, državnim i crkvenim dužnosnicima, priređivačima znanstvenog skupa, kao i svim institucijama, koji su na bilo koji način pridonijeli u organizaciji ove velike proslave, od visoke pokroviteljice Predsjednice Republike Hrvatske, Ministarstva kulture RH, Splitsko-dalmatinske županije i drugih darovatelja i sponzora. Posebno se zahvalio fra Damjanu Patrasku na donošenju relikvija sv. Franje, fra Stefanu F. Cecchina, predsjedniku Međunarodne papinske marijanske akademije u Rimu na sudjelovanju na simpoziju, fra Miljenku Šteki, provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije, fra Anti Udovičiću, vikaru Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita i ostaloj nazočnoj braći svećenicima i redovnicima, zamjenici gradonačelnika Vukovara Ivani Mujkić i izaslaniku gradonačelnika Praga gospodinu Martinu Damešek i Marijani Peti, hrvatskoj zastupnici u Europskom Parlamentu, na njihovom dolasku,te župnom zboru Gospe od Anđela i svim svojim župljanima na pomoći, a posebno Župnom, Pastoralnom i Ekonomskom vijeću, koji su darovali relikvijar za relikvije sv. Fanje. Potom je župnik uručio sliku Gospe u Ružičnjaku rad Blaža Jurjeva Trogiranina, voditelju misnog slavlja fra Miljenku Hontiću, zatim je izmoljena zavjetna molitva Gospe od Anđela, te je krenula procesija ulicama župe grada s relikvijama svetog Franje, za vrijeme procesije čitala se meditacija o životu sv. Franje nakon procesije bio je blagoslov s moćima sv. Franje, koje je su za ovu prigodu darovane i donesene u župu, koje će ostati i biti trajni spomen na boravak ovog nam dragog sveca u Trogiru, uz sv. Franje misao vodilju Braćo, sve vas želim dovesti u raj. – koja je bila i moto proslave 800. godišnjice franjevaštva u Trogiru.

Don Stipan Bodrožić „Svjedoci smo jednog povijesnog trenutka“

Župnik don Stipan Bodrožić, na kraju je kazao:„Naši davni preci bili su svjedoci dolaska sv. Franje u naš grad, a mi imamo prigodu biti svjedoci još jednog povijesnog trenutka – dolaska relikvija sv. Franje Asiškog u našu župu. Prije 800. godina sveti je Franjo šetao ovim puteljcima i poljima, našim ulicama i gradom, a sada je ponovno prošetao zajedno s nama, u svojim relikvijama istim tim puteljcima i uličicama, našom župom i gradom Trogirom, te ponovno blagoslovio ovaj grad i njegove stanovnike.“

Trodnevnicu predvodili fra Ante Vučković i Kristijan Stipanović

U povodu ove velike proslave, od 15. do 17. listopada, u crkvi Gospe od Anđela, održala se i trodnevna duhovna priprava, koju su predvodili, prvi dan, fra Kristijan Stipanović, druga dva dana, fra Ante Vučković, a u pripravi su sudjelovale sve franjevačke Provincije, s ciljem da se ujedine i povežu, sudjelovao je zbor Svete Obitelji, Sukoišan i župni zbor Svetišta Gospe od Pojišana, župni zbor sv. Franje iz Imotskoga, poljudska franjevačka mladež i poljudski župnik fra Tomislav Hrstić i njihov VIS 'ABBA', koji su održali prigodni koncert.

Spomen ploču Ivanu Ćipiku Trogiraninu, zadarskom nadbiskupu (+1504.) otkrio mons Miroslav Vidović

A svečano misno slavlje na blagdan sv. Luke, evanđ., predvodio je mons. Miroslav Vidovi, generalni vikar Nadbiskupije splitsko-makarske, koji je ujedno otkrio spomen ploču na kojoj piše: „Nadgrobni tekst postavljen u crkvi Gospe od Anđela Ivanu Ćipiku Trogiraninu, zadarskom nadbiskupu (1504.-1505.), ponovno je 2018. godine podiže župa Gospe od Anđela u Trogiru, u prigodi 440. Obljetnice prvog postavljanja te 800. obljetnice početka štovanja Gospe od Anđela i utemeljenja prvog franjevačkog samostana u Hrvatskoj. Ivan Ćipiko, Koriolanov, sin koji zbog izvanredne kreposti i u ime sposobnosti bi od pape Julija II. obdaren zadarskom nadbiskupijom, umre u Rimu i prema oporuci njegov tijelo u domovinu preneseno brigom Alojzija Ćipika, nećaka po bratu, u ovom počiva grobu posvećenom njegovu imenu i trajnoj pohvali 1578. godine.

Samostan i crkva više puta kroz povijest bili su rušeni, te se ne zna gdje je točno nadbiskupov grob, ali se iz povijesnih izvora zna da se njegovo tijelo prema njegovoj želji pokopalo u Trogiru.

 

Dragica Zeljko Selak

Foto: Sandra Vudrić

 

 

Share
0