Posljednji romantičar hrvatske politike kako je nedavno nazvan, žrtva 32. godišnje robije zbog slučajne smrti koju nije skrivio, obrazovan kroz zatvorsko samovanje, s diplomom koju mu hrvatsko ministarstvo nije priznalo, humanist  zapravo i mislilac, voljan dati zadnje snage srca i umaza ''normalizaciju hrvatske politike''. Mirnodopski junak, demokrat, asket, za njega je zatražena i Nobelova nagrada mira, isto kao i za Nelsona Mandelu....

To je Zvonko Bušić, koji se je 2011. stavio na čelo inicijative Hrvatski plamen, kako bi uskladio i ujedinio  sve snage vjerne hrvatskoj nacionalnoj ideji  pred parlamentarne izbore a oni su pred našim vratima. I pri tome je dosegao mnogo uspjeha i na putu je bio još većih rezultata.

Ali evo vraga, plavookokog, plavokosog vraga, evo vraga koji se je pojavio blizu Sjevernoga pola, te  je samo u jednom skoku pobio 78 norveških uzornih ljudi. Sotona, kako to voli učiniti, pokazao se je u spodobi zgodnoga bijelca, načitanog, ispisanog, umnog, kriminalnog. U spodobi lijepoga primjerka bijelca, arijevca, Skandinavca, dapače i protestantskog kršćanina, masona dobročinitelja, rodoljuba i domoljuba, velikog Europljanina spremnoga za Europu dati i vlastiti život. Anders Breivik je zapravo antiteza današnjih masovnih kriminalaca, bili to tamnoputni pristaše Al Qaide, bombaši iz europskih i američkih marginalnih slojeva ljudi, narkodileri koji ubijaju djecu i žene u Meksiku, ili bili to Gaddafijevi plačenici i još jasno ne pročitani afganistanski bombaši. Ne, ne, ne! Za njega možemo reći da je bio jednak svojim žrtvama, osim po zločinačkoj pameti i kriminalnim nagonima.

Sam đavao i njegov najdraži sin Breivik

Ali on, kao da je rođen u Sotoninom gnijezdu, oslobodio je sve duhove straha i ljudskog nepovjerenja, koji kao AIDS može izgristi imunološki sustav društva. Bolesnog ali i protumačivog nepovjerenja.  Danas se opet teroriste traži  u zračnim lukama i po bankarskim računima među normalnim ljudima, jer kriminalac Breivik je u Norveškoj, bio po svemu osim po demonskoj duši, normalan čovjek. Normalan građanin, imućan i obrazovan, šutljiv i miran, u normalnoj naciji normalne povijesti, normalne sadašnjosti i sjajne budućnosti.

Breivik je poslužio kako bi izludio Europu, kako bi bacio šaku pijeska u spremnik europskoga stroja. Osudio nas je na moralnu bijedu straha.

Zašto to pišem danas, kad mislim na hrvatsku politiku? U Americi su i u Europskoj  uniji škribe hrvatske konfuzije i jugoslavenske preciznosti zaoštrili pera, na kamenu stare partijske ideološke nesnošljivosti. Zvonko Bušić, politički emigrant i pripadnik kao sunce čiste hrvatske obitelji? Ubij ga, a ako ne možeš izbaci ga iz javnog života. Zvonko Bušić akter jedne nesretne avio-avanture (od onih kakvih je bilo u Europi i u Americi preko 200 od 1958. do 1980.)? Iskoristiti to. Ocrni ga i zgazi. Zvonko Bušić, osuđen? Osudi na političku smrt i njega i njegove koalicijske partnere!!!

Na žalost, tu nema rasprave. Tu nema dokaza ni protudokaza. Ništa ne vrijedi.  Tu ne vrijede dokumenti američkog pravosuđa koji stavljaju Bušića povrh bilo kakve sumnje. Ne vrijede njegove trideset i dvije godine uzornog mučeničkog života u zatvoru, njegov znanstveno izrađen psihološki profil, njegov prosvjetiteljski rad.  Ništa tu ne vrijedi, osim stroja klevetanja i  izgrađivanja percepcija, sastavljanja crnih i crvenih lista, podlih SMS poruka i denuncijantskih pisama stranim veleposlanstvima u Zagrebu, pa i središtu NATO-a.

Kao i kardinalu Bozaniću, tako i Zvonku Bušiću

Zvonko Bušić izvan igre? Pomirite se Hrvati s time. Na isti način kao što je i nadbiskup Josip Bozanić ispao iz igre u vjerskom životu Hrvata? Da. I jedan i drugi  u samo desetak dana ispali su  iz igre na polju na kojem su Bogom bili dati. Moglo bi se reći „nesretnim slučajem“, ali to baš i neka  nije istinita definicija. Đavolskom igrom, mnogo je točnije. Zato i Bozanić i Bušić i njihovi suradnici moraju toga biti svjesni, a oni osobno moraju i dalje raditi za vjeru i za dodatno  osiromašeni hrvatski narod. Savjetom i mudrošću koju su nadopunili ovim zadnjim iskustvom, jedan porečkom  financijskom i političkom intrigom, a drugi crnim listama koje opet pogađaju miroljubive i  normalne ljude.

Silvija Ljubek