Danas u Hrvatskoj ima na tisuće ljudi, koji su već u zreloj životnoj dobi, a svojim roditeljima ne znaju za grob. A, bili su obični činovnici ili domobrani u NDH. Ubijani su na pragu svoje kuće, ako su bili odvedeni, svaki trag im se gubi. Tako su ubijani i odvođeni u nepoznato sve od 1945. do 1950. i neke, a i poslije toga. Strašno!

Neka naši povjesničari istraže samo obitelj Mesić iz Orahovice. Djed bivšeg predsjednika Mesića, došao je iz Like u Orahovicu. Bio je sluga na imanju imućnog Slavonca. Slavonska dobra duša skući djeda Mesića, na svom imanju i oženi ga. Rodio se u toj kući otac i stric Stipe Mesića. Velikodušni slavonski gazda imao je dva sina i jednu kćer. Troje djece, sve je gazda školovao. Završili su svi fakultete. Sinovi gazde u Drugome svjetskom ratu odu u redovnu hrvatsku vojsku, a zbog fakultetske naobrazbe, vjerojatno su postali i domobranski časnici. Kći je ostala doma i bila je profesorica u Orahovici.

>>Razlozi zbog kojih Stjepan Mesić brani zločine komunizma i napada Karamarka - Istina o drugu Tovarišu Josi Mesiću

Završio je rat. Sinovi dobrog gazde su preživjeli. Vraćaju se sretni doma. Dobri gazda raširi ruke, gledajući sinove zdrave i žive. Jedan sin, tek što je prekoračio dvorište, dobio je metak u glavu, drugog odvedoše u nepoznato, te mu se gubi svaki trag. Kćerku odvedu u Zagreb, a gazdinstvo nacionaliziraju. Kći se u Zagrebu udala. Dobila je sina. Jedva je čekala da napuni 18 godina. Uputila ga u bijeli svijet, da ga sakrije u Udbinog metka. Ona za sebe nije marila. Sve što sam imala ubili su mi 45., pripovijeda mi starica, sredinom 90-ih, dok sam je vodio preko ulice i nosio njezine kućne namirnice.

Ante Kelić / Hrvatski fokus