Arhiva članaka HRsvijet.net

"Moj brat nema apsolutno nikakve veze s poslom kojim se ja bavim. Znao je jedino da pokušavam s partnerima graditi u Dubrovniku, ali nije bio upoznat s bilo kakvim detaljima. Znao je samo da se borimo s administracijom i da smo npr. lokacijsku dozvolu u Lapadu, na potpuno čistom građevinskom zemljištu, čekali dvije godine", rekao je za Index Krešimir Milanović, brat hrvatskog premijera Zorana Milanovića.

Naime, mediji su nedavno objavili vijest da je Krešimir Milanović par tjedana prije parlamentarnih izbora 2007. godine, ugovorio kredit kod LHB Internationale Handelsbank Aktiengesellschaft, tvrtke kćeri Ljubljanske banke u visini od 3,2 milijuna eura uz očito pogodovanje banke.

>>Priča oko spornog Milanovićevog kredita se nastavlja: Iza banke LHB Internationale stoji KOS JNA!?

Prema podacima koje je Krešimir Milanović dostavio Indexu za LHB-ov kredit za kupovinu zemljišta osigurana su  sljedeća sredstva naplate: novčani polog na račun LHB banke, četiri stana u Zagrebu, zalog na poslovnim udjelima društva, solidarno jamstvo fizičkih osoba vlasnika udjela, mjenice i zadužnice društva i jamaca. Međutim, Milanović nije dostavio podatke o visini novčanog pologa u LHB banci, tako da se samo može nagađati o kolikom je iznosu riječ.

Veza Truskallera i Milanovića

Roditelji Zorana i Krešimira Milanovića založili su trosoban stan u Ulici Grada Gualdo Tadino br.26 u Zagrebu, izgrađen prije tridesetak godina, površine 77,5 četvornih metara. Tržišna vrijednost stana, s obzirom na godinu izgradnje (1982. godine) i površinu, zacijelo ne prelazi dvjestotinjak tisuća eura.

Uz Milanovićeve roditelje Đurđicu i Stipu, založni dužnici su i njegovi poslovni partneri u Modestusu, Tomislav Šimunac i Igor Maksimiljanović. Igor Maksimiljanović založio je svoj trosobni stan u zagrebačkim Šestinama br. 5M, površine 105 m2, čija se tržišna vrijednost 2007. g. kretala ispod 300 tisuća eura (odnosno cca 2500 eura za četvorni metar stana). No, uvidom u zemljišne knjige vidljivo je da su pravni odnosi na toj nekretnini dosta nesređeni, što bi u pravilu odbilo većinu kreditora, tvrdi Index.

Oko vlasništva nad nekretninom očito su vođeni i neki sudski sporovi još iz 2003. i 2004.., što se da zaključiti iz više uknjižbi osoba u sporu, a zanimljivo je i da se osim založnog prava LHB-a od 3,25 milijuna eura, na istu nekretninu upisivala i Hypo Alpe Adria Bank i to s dva iznosa, jednim od 250 tisuća eura i drugim od 550 tisuća eura. LHB pri davanju kredita Krešimiru Milanoviću očito nije smetala činjenica što na istoj nekretnini već postoji kao jedan založni vjerovnik - Hypo banka.

Sporenja sa Hypo bankom

Razlog tome, čini se, leži u činjenici što je u vrijeme davanja jednog i drugog kredita direktor u obje banke bio Austrijanac Hans Truskaller, u Hrvatskoj poznat kao jedan od svjedoka u postupku protiv čelnika Hypo Alpe Adria Bank. Do 2005. Truskaller je bio direktor hrvatske poslovnice HAAB-a, a od 2007., kada je već bilo izvjesno da bi Zoran Milanović mogao biti predsjednik Vlade, nalazio se u upravi LHB banke iz Frankfurta.

Dosadašnje Milanovićevo poslovanje je bilo povezano s dvije tvrtke i to Modestus i Magnitudo, jedna je poslovala s LHB a druga s Hypo bankom.

Međutim, tvrtku Magnitudo, zbog nemogućnosti izmirivanja kreditnih obveza,  zaplijenila je Hypo banka.

-"Tvrtka Magnitudo d.o.o., bila je u mome vlasništvu, ali je u međuvremenu, zbog nemogućnosti praćenja kreditnih obveza prema Hypo banci, prodana i ja s njom nemam više nikakve veze, tvrdi Krešimir Milanović u izjavi za Index.

Treba li i u ovom slučaju tražiti poveznicu za razriješavanje enigme odnosa pojedinih struktura u Hrvatskoj prema Hypo banci?

 

M.M.