Pretvaranjem Hrvatske u nesigurnu državu moglo bi odgoditi već prihvaćeni termin za ulazak 1. srpnja, čime bi se, zbog slovenskoga otezanja ratifikacije pristupnoga sporazuma, slučaj mogao prolongirati pa bi Hrvatska ponovno bila vraćena u skupinu s državama balkanskoga područja

Neovisno od toga što će pokazati daljnja istraga o osumnjičenom diverzantu Vojislavu Blaževiću, kojeg redarstvo zasad tereti da je nedavno u zapadnom dijelu Zagreba podmetnuo eksplozivnu napravu na željezničkoj pruzi, koja je aktivirana u trenutku dok je prolazio teretni vlak, a dva dana kasnije i na jednoj od autobusnih postaja, pri čemu je od eksplozije i sam ozlijeđen, ostaje tek činjenica kako je riječ o nekadašnjem oficiru JNA, zadrtom titovcu i pripadniku srpske etničke manjine u Hrvatskoj.

Stručnjaci za sigurnost podijeljeni su u ocjeni ovoga zlodjela – jedni tvrde kako se radi o terorističkom činu dok drugi smatraju kako je tek riječ o dovođenju u opasnost života i imovine. Sigurnosne definicije su naravno važne, nu u ovom slučaju imaju i ograničeni karakter, jer ne zadiru u područje političkoga djelovanja, a ovaj čin nedvojbeno, s obzirom na skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju, ima i svoju političku dimenziju.

Pretvaranjem Hrvatske u nesigurnu državu moglo bi odgoditi već prihvaćeni termin za ulazak 1. srpnja, čime bi se, zbog slovenskoga otezanja ratifikacije pristupnoga sporazuma, slučaj mogao prolongirati pa bi Hrvatska ponovno bila vraćena u skupinu s državama balkanskoga područja. Sličnim eksplozivnim pothvatima poslužili su se svojedobno i pripadnici bivšega jugoslavenskog KOS-a preko skupine Labrador, koja je u prvim godinama stvaranja hrvatske države, izvan tzv. borbenog sektora, izvela oko 450 diverzantskih akcija, kojima je bio cilj spriječiti izlazak Hrvatske iz bivše SFRJ.

Jedna od poznatijih akcija, osim raketiranja Banskih dvora, bilo je miniranje Židovske općine u Zagrebu te zajedničke grobnice na Mirogoju 1991., čime se pokušalo spriječiti međunarodno priznanje hrvatske državnosti. Bivši operativac Kontraobavještajne službe JNA Mustafa Čandić svjedočio je 2002. pred Haaškim sudom kako je JNA  promidžbom i terorističkim akcijama u sklopu operacija Labrador i Opera početkom 90-ih godina pokušala destabilizirati hrvatsku vlast i stvoriti u svijetu animozitet prema Hrvatskoj. Miniranjem židovskih objekata trebalo je u međunarodnoj javnosti stvoriti dojam o antisemitskom karakteru hrvatske vlasti, a sabotažu na pruzi kod Vinkovaca početkom 1990-ih pripisati nalogu tadašnjega hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, čime se hrvatsku javnost nastojalo okrenuti od njezine izabrane vlasti. Po izjavi operativca Radenka Radojčića, KOS je tih godina razapeo svoju mrežu po hrvatskim institucijama, a  propagandni rat u sklopu već spomenute Opere, neki stručnjaci smatraju, kako i danas traje.

Sigurnosni sustav u Hrvatskoj je pak temeljito narušen nakon 2000. godine odlukom tadašnjega predsjednika Republike Stjepana Mesića, koji je praktično uništio hrvatsku obavještajnu zajednicu, što je na medijskoj razini manifestirao i tadašnji ministar obrane Jozo Radoš, inače bivši pitomac JNA, koji je u jednom zagrebačkom tjedniku objavio imena hrvatskih operativaca te funkcioniranje tehnološkoga sustava kojeg smo dobili od strateških partnera.

Sličnu sklonost novinskom objavljivanju podataka, koji spadaju u područje nacionalne sigurnosti, iskazuje i sadašnji ministar branitelja Predrag Matić, čijim je zauzimanjem objavljen i registar hrvatskih branitelja, što saveznike u NATO-u prisiljava na smanjenu suradnju u ozbiljnim sigurnosnim pitanjima s Hrvatskom, jer smatraju kako bi njezini nedorasli političari već sutra mogli u javnost plasirati dobivene obavijesti te tako ugroziti i njihovu sigurnost.

Unutarnju nestabilnost, koju sustavno potiču neke skupine vlasti prati i nestabilno te uglavnom Hrvatskoj nesklono vanjsko okruženje. Višemjesečni pak neredi u Sloveniji, ultimativni zahtjevi za ostavkom predsjednika vlade Janeza Janše te možebitno raspisivanje novih izbora ne bi samo zakompliciralo ratifikaciju sporazuma u slovenskom parlamentu o ulasku Hrvatske u EU, nego bi dovelo u pitanje i sam ulazak 1. srpnja.

Radi li se o usklađenim slovensko-srpskim političkim akcijama, manje je važno, nu činjenica je da diplomatski potezi porazno utječu na sudbinu hrvatske države, koja bi po najavi srbijanskoga premijera Ivice Dačića, valjda u sklopu jedne od srpskih strategija sad postala sastavnicom nekakva Balkanskoga vijeća, a čija bi uloga trebala biti, kako kaže „da zajedno budemo jači“. Što bi pak značilo zajedno biti jači otkriva nam savjetnik srbijanskoga predsjednika  za kulturu  Radoslav Pavlović, koji Hrvatima poručuje kako je Dubrovnik srpski grad te da su Marin Držić i Ivan Gundulić srpski književnici.

Slične su poruke u sklopu višegodišnje propagande, o kojoj je u Haagu govorio i Kosov operativac Mustafa Čandić, rezultirale 1991. agresijom na Hrvatsku i razaranjem staroga Dubrovnika.  Trčanje pak hrvatskoga predsjednika vlade Zorana Milanovića u Beograd ne će riješiti pitanje ulaska Hrvatske u EU, ali bi se zato u sklopu najavljene ćirilizacije pojedinih hrvatskih mjesta mogao otvoriti prostor za novu ucjenu te nametanje Hrvatskoj modela, kojeg je nedavno srpska skupština pripremila za Srbe na Kosovu. Dogovor pak s Ljubljanom, naravno, ako se na njega ne zakasni, mogao bi Hrvatskoj otvoriti put izlaska s nemirna balkanskog područja.

Mate Kovačević