Rezultati analize i restauracije sadrzaja trineastog groba s lokaliteta ilirskog naselja Turska kosa kod Topuskog, otkrivenog 2009. godine senzacionalni su i sve je izvjesnije da je riječ o materijalnim dokazima postojanja kolapjanske kulture, izjavio je za Hinu arheolog Lazo Čučković, nakon što je karlovačkom Gradskom muzeju stigla ekspertiza iz Mainza.

Iz Arheološkog instituta Rimsko-germanskog središnjeg muzeja iz Mainza u karlovački muzej stigao je paket s restauriranim sadrzajem s tog nalazišta i analizom sadrzaja. Ekspertiza ovih dana ide na sluzbeno prevođenje i u rujnu će, zajedno s restauriranim nakitom biti prezentirana stručnoj javnosti i medijima.

Analizom krune zuba posmrtnog ostatka potvrđeno je da je u bogatom grobu sahranjena zena, a njeno oglavlje je jedinstveno u svijetu jer ima dva od metalnih ukrasa pletena roga okićena jantarnim i staklenim perlama. U cijeloj je Europi malo oglavlja u obliku rogova, a ovako oblikovano ukrašavanje do sada uopće nije pronađeno, kaze Čučković.

Odmah pri pronalasku groba, u kolovozu 2009. godine, zbog bogato pletenog metalnog oglavlja, ogrlica i ukrasa na nogama i rukama pretpostavili smo da smo našli poglavaricu ili princezu iz starijeg zeljeznog doba i zato smo joj dali ime Blanka, po našoj princezi atletike, prisjeća se Čučković i ne skriva da mu je drago da prvotna očekivanja nisu bila pretjerana.

Grob je pronađen na lokalitetu uz ilirsko svetište, hram na otvorenom, gdje je u istrazivanju, koje je s prekidima trajalo 30 godina, pronađeno više od 600 glinenih idola koji dokazuju pretkršćansku praksu idolopoklonstva.

Grob s izuzetno vrijednim nalazom podrzava raniju pretpostavku da se svetište nalazi uz naselje Kolapjana, tj. zasebne kulture o kojoj postoje zapisi starih Rimljana. Čučković je međutim oprezan i ističe da je još rano tvrditi da je lokalitet dokaz tomu jer još nije pronađeno dovoljno dokaza o običajima po kojima bi se način zivota u naselju mogao razlikovati od do sada istrazenih Japoda u Lici i Segestjana u Panoniji. No, dodaje, specifični uresi iz groba snazno podupiru tu teoriju.

Za sada je neosporno, tvrdi Čučković, da je na Turskoj kosi kod Topuskog uvjerljivo najveće svetište od naših krajeva pa sve do grčke Olimpije.

R.H.