Sprovodne obrede i misu zadušnicu predvodio je širokobriješki gvardijan fra Sretan Ćurčić s više svećenika. U propovijedi je između ostaloga kazao: »Dostojanstveno smo pokopali ustaše, partizane, Nijemce, domobrane, civile i jednoga fratra. Za njih smo molili i sada molimo. To je prekrasno i premoćno. Humano i vrijedno svake pohvale... Ona priča čiji je ćaća bio ustaša a čiji partizan, ne vodi ničemu. U ratovima ne vrijede pravila kada je u pitanju ljudska glava. zao mi je što se nitko još nije pojavio na političkoj ili drugoj sceni da kaze jednu jasnu istinu, a to je: Hrvati najviše pristupaju partizanskom pokretu. Također, Hrvati najviše pristupaju i ustaškom pokretu. Dakle, Hrvati su u partizanima i ustašama. Oni su naši, dio naše hrvatske povijesti. Činili su i jedni i drugi mnoga zlodjela. Dakako da je partizansko-komunistička ideologija činila znatno više zla nego ustaška. Naravno da je vazno znati istinu i povijest svoga naroda. Iz nje treba učiti, ali ne njom biti opterećen. Nazalost. mi smo još opterećeni i nikako se otarasiti priča koje nam drugi serviraju.«

Gvardijan Ćurčić podsjetio je da je na području Širokoga Brijega evidentirano oko 150 grobišta na kojima su izvršeni masovni, oko 60%, ili pojedinačni, oko 40%, partizansko-komunistički zločini. Prema izjavama svjedoka, pretpostavlja se da su Titovi partizansko-komunistički zločinci (NOV, KNOJ, OZNA, UDBA) na tim mjestima mučili, likvidirali i na kraju najčešće neljudski plitko zatrpali više od 400 zrtava. Od tog broja dosada je dokumentirano 105 takvih mjesta, a pisanim izjavama svjedoka potkrijepljeno i jedinstvenim znakom kriza s metalnom pločom obiljezeno 65 lokaliteta, dok još za 40-ak tih mjesta traju provjere vjerodostojnosti prijava te daljnja potraga za zivim svjedocima ili novim dokazima. »Široki Brijeg je 1945. imao 15-ak tisuća stanovnika. Na kraju II. svjetskoga rata pobijeno je više od 2.300 njegovih zitelja, i taj broj nije konačan. Pretvoreno u postotke, to iznosi da je pobijeno 16% Širokobrijezana. Sličan postotak je i u ostalim hercegovačkim mjestima.«

Vraćeno im je ljudsko dostojanstvo

Prije pokopa zemnih ostataka na groblju Mekovac kazao je Pero Kozul, pročelnik općinskog povjerenstva, da je tugu koju osjeća svaki put kad se dolazi na to mjesto zamijenio ponos. »Za četrdeset dvije ekshumirane zrtve, ne ulazeći u to jesu li bili 'crni', 'sivi' ili čak 'crveni', osigurali smo dostojanstven i ljudski ispraćaj. Jer za razliku od Titovih zločinaca koji su im presudili, mi vjernici katolici ne sudimo, ni danas niti ikada, niti pravimo razliku među mrtvima. Sve do kojih dođemo, pa tako i 'njihove', nosimo na zajedničko vječno počivalište, u naše groblje pod Brijegom - u Mekovac, jer tako smo odgajani u katoličkoj vjeri i hrvatskoj uljudbi. Danas, nakon gotovo sedamdeset godina, pokušavamo ispraviti barem dio nanesene im nepravde, pokapajući ih u zajedničku općinsku grobnicu, prema našem katoličkom običaju, vjeri i tradiciji. Svima njima današnjim danom vraćamo ljudsko dostojanstvo, a njihovim kostima i napaćenim dušama smiraj. O ovom, usudim se kazati povijesnom događaju na Širokom Brijegu buduće generacije sigurno neće trebati traziti svjedoke. Pisana i digitalna arhivska građa bit će im na raspolaganju, i neće biti spaljena niti uništena, kao u ono vrijeme, od onodobnih partizansko-komunističkih barbara.«

Njemačka je zahvalila za jednako tretiranje zrtava

Zamjenik veleposlanice SR Njemačke u BiH-u Franz Kaufmann bio je nazočan pokopu jer je među zrtvama i 14 njemačkih vojnika, što je utvrđeno prigodom ekshumiranja; nedvojbeno je potvrđeno s isto toliko pronađenih pločica njemačke vojske. Nakon zahvale na pozivu i pozdrava u ime SR Njemačke, Kaufmann je između ostalog rekao: »Iznimno nas raduje korektan odnos Povjerenstva s Njemačkim veleposlanstvom i suradnja koju smo uspostavili u posljednje dvije godine, jer ta suradnja traje i stalno se unapređuje. Raduje nas također što vi u Širokom Brijegu visoko profesionalno radite ovaj posao i što pritom jednako tretirate sve zrtve. Nadamo se da u budućnosti ovakvih događaja više neće biti i da će narodi u ujedinjenoj Europi zivjeti u miru, te da će sve svoje sporove rješavati mirnim putem.«

Tihi u molitvi, glas za prava zivih

Zdenko Ćosić, predsjednik Vlade zupanije zapadnohercegovačke, kazao je: »Pola stoljeća zadane tišine koju su nadzirale komunističke sile mrznje. Ni imena zrtvama ne znamo, jer su im zločinci dodijelili zajedničko ime: 'neprijatelji poretka'. U grob ih spuštamo nakon više od pola stoljeća jer im je oduzeto pravo na dostojanstvo u smrti, a njihovim obiteljima pravo na spomen. Po jamama i šumama razbacane, kao molekule prošlosti, da nikada više ne budu utkane u našu sadašnjost, tu su sad pred nama kao uskrsle, polomljene, mučene i zicom vezane kosti, tu su pred nama 42 lubanje s rupom na potiljku kao neizbrisivim pečatom nečovjeka i antikrista. Zločinci koji su htjeli izbrisati svaki trag ljubavi ostavili su svoj neizbrisiv trag mrznje.« Ćosić je na kraju istaknuo: »Što znači zabraniti imena, uništiti matice i popise ubijenih domoljuba kad je u samo jednoj riječi sazet sveti registar svih njihovih imena: domovina!? Danas kad njihova patnja lebdi svuda oko nas, kad njihove duše ulaze u naše zivote, odajemo im najdublje poštovanje i častimo ih svojim molitvama. A savjest nam nezaustavljivo nameće pitanje: Jesmo li izvršili oporuku što su nam je ostavili? Odajemo li čista srca počast zrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća, dok prihvaćamo nijemo promatrati kako nam danas obeščašćuju heroje Domovinskog rata? Budimo tihi u molitvi za duše mrtvih, a podignimo glas u zahtjevu za prava zivih.«

Široki istinom u Europi, a »Hrvatska i BiH«?

Načelnik općine Široki Brijeg Miro Kraljević istaknuo je da Europa kojoj tezimo davno svoje rekla u tri svoje rezolucije iz 1996, 2006. i 2009. godine, te pozvala sve svoje članice, dakle i Hrvatsku, ali i BiH, da ponovno ocijene i osude komunizam, istraze njegove zločine i zrtve, procesuiraju zločince, ispričaju se obiteljima zrtava i političkim zatvorenicima te im daju moralnu, političku, financijsku i svaku drugu zadovoljštinu. U tom smislu i općina Široki Brijeg ove je godine 7. veljače proglasila Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk, umjesto nekadašnjeg 'Dana oslobođenja', po uzoru na 23. kolovoza, europski Dan sjećanja na zrtve svih totalitarnih i autoritarnih rezima, čime je Široki Brijeg pokazao jednak odnos prema svim stradalnicima iz našega naroda.

Idejni začetnik, inicijator projekta te neumorni vicepostulator fra Miljenko Stojić ukratko je iznio lokalitete na kojima su pronađene zrtve te svjedočanstva očevidaca. »Pokopali smo 42 tijela pobijenih u Drugom svjetskom ratu na ozemlju Širokog Brijega. Ginuli su na suprotstavljenim stranama, ali u smrti smo svi isti i prema svakome se treba odnositi s poštovanjem«, kazao je o. Stojić. »Nemojmo se bojati traziti, otkrivati i zivjeti istinu. Samo nam ona moze dati miran san i blagoslovljenu budućnost. Pođimo kući u tom duhu i širimo Bozji mir kamo god stignemo!« - zaključio je o. Stojić.

Vlado Čutura / Glas koncila