Franjo Tuđman nije darovao Veliki i Mali škoj i vrh poluotoka Klek Aliji Izetbegoviću! Ni Hidrografski institut iz Splita nije iscrtavao dogovoreno političko rješenje “da se izađe ususret BiH” kako u jednom dnevnom listu tvrdi Mirko Alilović iz Geodetske uprave u Zagrebu, nego je uvazio činjenično stanje na terenu odnosno dokumente razgraničenja iz 1974. godine. “Slobodna” je došla u posjed dokumenata o razgraničenju između rubnih, juznih općina (Dubrovnika, Metkovića i Čapljine), a koje je koristio i Hidrografski zavod u Splitu prilikom iscrtavanja graničnih linija na moru. Iz njih proizlazi da su Veliki i Mali škoj te vrh poluotoka Klek upisani u katastarske knjige BiH odnosno u teritorij susjedne zemlje još 1974. godine, tvrdi Slobodna Dalmacija.

To se dogodilo nakon preciznoga katastarskog razgraničenja rubnih općina, (Dubrovnik, Metković, Čapljina) kada se radio aviopremjer i obiljezavala granica. Geodetski zavodi ovih općina dobili su nalog da izvrše precizno katastarsko razgraničenje općina odnosno da obiljeze republičku granicu. Povod za to razgraničenje, prema riječima Mustafe Begića, dugogodišnjeg direktora Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove BiH, bile su statističke karte iz popisa stanovništva 1971. godine koje su se “na pojedinim dijelovima preklapale”.

Falsifikat ili ne?

Kako su neki građani dva puta bili popisani 1971. godine, i kao stanovnici BiH i Hrvatske, republičke statističke uprave su se usuglasile da se izvrše precizni premjeri i utvrde granice. Tada su ovi otočići ušli u sastav BiH i na temelju geodetskog nalaza upisani u teritorij BiH, pojašnjava za Slobodnu Dalmaciju Mustafa Begić, koji je bio i član međudrzavne komisije koja je pripremala Sporazum o razgraničenju, a koji su potpisali 1999. predsjednici Tuđman i Izetbegović.

Begić tvrdi da tehnička međudrzavna komisija uopće nije raspravljala o granici na moru nego su “prihvatili rješenje Hidrografskog instituta iz Splita koji je napravio prijedlog razgraničenja na temelju katastarskog razgraničenja iz 1974. godine”. Na konstataciju novinara "Slobodne" da je jedan hrvatski medij ustvrdio kako je zapisnik o razgraničenju iz 1974. falsifikat “bh. geodeta” odnosno Radovana Vuletića, Begić odgovara: “Ako je u jednoj fazi netko mogao napraviti falsifikat, to se nije moglo dogoditi i u drugoj fazi, prilikom drugog razgraničenja. No, sve se moze sudski vještačiti da bi se dokazale činjenice”.

>>Radovan Vuletić, geodet iz BiH, krivotvorio je 1974. granicu na vrhu poluotoka Kleka

Da bi utvrdili činjenice o razgraničenju iz 1974. godine novinari "Slobodne"  tragali su za sudionicima tog, sada je već izvjesno, povijesnog obiljezavanja granica. Kako je većina aktera obiljezavanja katastarskih granica preminula, uspjeli su pronaći samo Smiljana Tolja, koji je u to vrijeme bio direktor Zavoda za katastar i geodetske poslove u Dubrovniku. Pronašli su ga u Sloveniji, u toplicama na Kranjskoj gori, i pitali da pojasni kako su Veliki i Mali škoj te vrh poluotoka Klek ušli u sastav BiH. Najpoznatiji dubrovački geodet, koji i nakon umirovljenja radi na geodetskim poslovima, čak je i sudski vještak, kazao je da on “nije sudjelovao u tom razgraničenju iz 1974.” , dodajući da je on radio na razgraničenju s Herceg-Novim...

Kada smo mu novinari "Slobodne" kazali da raspolazu s rješenjem o imenovanju komisije za omeđivanje katastarske općine u svrhu izrade novog premjera u katastarskoj općini Imotica koji je on potpisao te da je upravo on bio predsjednik te komisije, Tolj se prisjetio tog događaja, pojašnjavajući da su oni “samo obiljezavali postojeće granice, a da nisu radili i razgraničenje na moru”. No, u zapisniku razgraničenja između općina stoji da se granica nalazi u moru - u Malostonskom zaljevu, a zapisnik u ime katastarske općine Imotica je potpisao Ivo Vodopić, pok. Nika.

Autentičnost zapisnika

Naime, nakon što su iznesene sumnje u autentičnost zapisnika o razgraničenju iz 1974. godine, koje se bez imalo dvojbi dogodilo, jer to potvrđuju brojni dokumenti mimo konačnog zapisnika, definitivno bi bilo pozeljno napraviti njegovo grafološko vještačenje kao i dodatnu istragu.  Glavni akteri razgraničenja iz 1974. uglavnom su izgubili ovozemaljske adrese pa ih se ne moze pronaći, a s njihovim ranijim izjavama se ‘operira’ u aktualnom graničnom sporu.

Tako primjerice posljednjih dana mozemo čitati da je Hrvoje Gabrić, tadašnji direktor Zavoda za katastar i geodetske poslove Općine Metković, tvrdio više puta kako on taj zapisnik o razgraničenju nije zelio potpisati dok je u razgovoru za "Slobodnu" 19. rujna 1999. kazao da rješenje nije potpisano zbog “aljkavosti” i da se na to kasnije zaboravilo. Čak štoviše, Gabrić je tada ustvrdio da su vlasnici poluotoka Klek Hercegovci i da nije postojao niti jedan “pisani dokument o pripadnosti tog područja Hrvatskoj”.

Svakako, ako naša zemlja zeli omeđiti svoj teritorij, morat će spustiti tenzije i hladne glave istraziti činjenice, a tek zatim uputiti sporazum na ratifikaciju, tvrdi "Slobodna" poručujući da bi "Dubrovčani koji optuzuju Tuđmana i Hidrografski institut iz Splita da su BiH darovali njihove škoje, trebali odgovore potraziti od dubrovačkih članova komisije koji su sudjelovali u tom procesu 1974. godine".

R.H.