U povodu srbijanskih zahtjeva za zabranom obiljezavanja Oluje, akademik Josip Pečarić obratio se otvorenim pismom predsjedniku Hrvatskog sabora, podsjećajući kako je slična inicijativa pokrenuta i prije obiljezavanja obljetnice u Bleiburgu.

Poštovani Predsjedniče Hrvatskog sabora,

Obračam Vam se ohrabljen praksom Hrvatskog sabora da veoma brzo reagira na prijedloge hrvatskih građana, kao sto je to bilo u slučaju kada je poznati hrvatski povjesničar Danijel Ivin predlozio da se ukine potpora spomen danu u Bleiburgu, a Sabor je to prihvatio. Vjerojatno Vam je poznato da se ja obično se ne slazem s Goldsteinima, Teršeličkom, Pupovcem ili patrijarhom srpskim Irinejem. Međutim, već više puta sam naglasio da doista smatram da je Hrvatska načinila neviđeni zločin prema Srbima u Oluji i da se konačno moraju početi obiljezavati ta srpska stradanja.

>>Srbijanska mitomanija i lazi: 'U Oluji ubijeno 2.650 a protjerano oko 200 tisuća Srba'

Podsjetit ću da su se svi spomenuti javili uoči obiljezavanja ovogodišnjeg Dana domovinske zahvalnosti s jednakim zahtjevima. Hrvatskoj javnosti su oni poznati, pa ću ovdje dati samo potpuno istovjetnu priču koja nam stize iz Beograda:

Odrzan pomen nastradalima u "Oluji" u crkvi Sv. Marka

BEOGRAD - Parastos nastradalima u vojnoj operaciji "Oluja" odrzan je danas u crkvi Svetog Marka sa koje je patrijarh srpski Irinej poručio da opravdanja za takvo bezakonje i zločine koji su se desili sigurno nema.
Parastosu, koji je patrijarh sluzio uz sasluzenje sveštenstva SPC, prisustvovali su prvi potpredsednik Vlade i ministar odbrane Aleksandar Vučić, načelnik generalštaba VS Ljubiša Diković, pripadnici VS i brojni građani, među kojima je bio i ruski ambasadror Aleksandar Konuzin.

Partijarh je okupljenima rekao da se obraća svima koji su postradali u jednom "bezumnom vremenu" i dodao da su postradala naša braća, sestre i deca, samo zato što su bili Srbi i što su prihvatali pravoslavnu veru (zato su i krenuli u agresiju na Hrvate, nedvojbene zlocince jer Hrvati ne zele privatiti istu “veru”, op. JP).

Oni su, kako je istakao, bili ne samo prognani, već i strašno postradali na tom putu i bekstvu i trazenju spasa u Srbiji (doista i hrvatski ratnici su se zgrazavali kada su nailazili na srpske izbjeglice koje su pregazili srpski tenkovi u svojoj paničnoj bjezaniji, op. JP). On je rekao da se sećamo mnogih koji su izgubili "svoje zivote i svoje kosti rasuli u krajevima Banije, Like, Korduna i severne Dalmacije", koji su ostavili svoje domove u kojima su vekovima ziveli i ostavili ih onima koji su im bili neprijatelji" (jasno je da su neprijatelji oni koji nikako da priznaju da su to djelovi Velike Srbije i da se i danas Srbi potpomognuti hrvatskim vlastima trebaju truditi u to uvjeriti te Hrvate - srpske neprijatelje, op. JP).
"A neprijatelji su im bili, draga braćo i sestre, hrišćani koji pripadaju jednoj crkvi, zapadnoj crkvi, protiv hrišćana, koji su pripadali apostolskoj Istočnoj paravoslavnoj crkvi", rekao je on. (Dodajmo, kako su ti neprijatelji napali Veliku Srbiju koja se prostire i na teritoriji nekakve Hrvatske. Strašno, zar ne? op. JP)

Prema njegovim rečima, teško je naći reči i opravdanja za te strašne zločine koji su se desili pre 17 godina u "zapadnim našim krajevima (strašno je vidjeti kako Hrvati uzurpiraju zapadne srpske krajeve i jos se oruzjem bore protiv poštenih srpskih vojnika i do zuba (ne)naoruzane srpske nejaći, op. JP) ili se kasnije desili u našim juznim krajevima gde su Srbi kao nikada u svojoj istoriji postradali".

On je ocenio da je 20. vek za Srbe predstavljao vek najstrašnijeg stradanja u njihovoj "dugovečnoj istoriji".
"Zašto se to desilo i zašto je tako bilo i ima li opravdanja za takvo bezakonje i zločine koji su se desili - sigurno da nema", rekao je patrijarh. (Doista Srbi su tri put ratovali, kako kaze njihova pjesma koja veliča njihove zasluge za te ratove, a neprijatelji nisu odmah polozili oruzje iako znaju da Srbi baš i nisu neki ratnici i nisu nikad u povijesti pobijedili kada su sami ratovali. Op. JP)

On je naveo i da je posle toliko vremena i toliko "nekakvoga prava demokratskog u svetu u kome zivimo", 250.000, a po nekima i 350.000 onih kojih je rasuto daleko po svetu.
"I to se sve dešava danas, u 21. veku pred demokratskim svetom Evrope i Amerike i desetine hiljada čeka da se vrati odakle je prognano, ali pravde za naš narod u svetu nema", rekao je partijarh.

(Naravno, problem je bio dok su Hrvati ustrajavali na “ustaškim” vlastima. Sada imaju svoje terselicke, josipovice, goldsteinove i dr. pa će sve lakše ići. Pa već sama činjenica da je Patrijarh govorio o zapadnim srpskim krajevima u nazočnosti ruskog veleposlanika potvrdjuje opravdanost zelja naših političara da im se izađe u susret što je više moguce, jer stalno moraju imati u vidu da u Hrvatskoj ipak zivi večina tih neprijatelja o kojima govori Patrijarh, zar ne? Op. JP)
On je napomenuo da se svi nadamo da će kad-tad progovoriti pravda, ako ne ljudska onda će sigurno "progovoriti pravda Bozija".

Irinej očekuje, kako je istakao, "da moćnici ovog sveta učine da se pravda sprovede, da se ljudi vrate svojim domovima, njivama, stanovima i da pravda bude ista prema nama kao i prema drugim narodima". (Doista, Srbi su samo sprovodili zelje svjetskih mocnika i doista s pravom traze da ih se za to nagradi. Pokušali su pobiti i 180000 muslimana u od UN-a zaštičenoj zoni Bihać, ali su ih u tome spriječili Hrvati što je doista strašan zločin sam po sebi – Gotovina i Markač i ne bi bili u zatvoru da UN i svjetski moćnici nisu zeljeli to “čiš?enje” muslimana kao i ono u Srebrenici, zar ne? Vidimo danas da vlasti u Hrvatskoj sve to dobro razumiju i traze sve moguće načine da udovolje takvim zahtjevima svjetskih moćnika. Problem su jedino ti zločesti Hrvati, koji slave umjesto da se stide svojih veličanstvenih pobjeda. Op. JP) Porodice nastradalih u akciji "Oluja" polozile su venac, upalili sveće na spomen obelezje nedaleko od crkve Svetog Marka.
Tanjug-Beta
objavljeno: 04.08.2012.

Ispričavam se čitateljima što se stalno ponavljam. Ali ljudi u Hrvatskoj moraju shvatiti da se strašan zločin tijekom Oluje doista dogodio. I dok svi gore spomenuti ne uviđaju stvarne razmjere tog strašnog zločina, moram po tko zna koji put citirati balkanskog krvnika i miljenika svjetskih moćnika Slobodana Miloševića koji je to sjajno opisao na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995.:

“Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se moze prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili - bezaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. (...) - Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!”

>>MILOŠEVIĆEV TRANSKRIPT - oslobađajući dokaz koji pobija navode PRESUDE hrvatskim generalima

A doista je strašno od ljudi napraviti zečeve, zar ne? Siguran sam da čitatelji zato i razumiju zašto se slazem s Goldsteinima, Teršeličkom, Pupovcem i patrijarhom srpskim Irinejem, Josipovićem,.... Zapravo srpski zahtjev da se zabrani proslava dana kada su od njihova naroda pravljeni zečevi je doista opravdan. Samo vrhunski političari kakve imamo mi u današnjoj Hrvatskoj uspijevaju (razumljivo veoma teško) uvjeriti Srbe da odustanu od zabrane i samo dodaju tom obiljezavanju i srpske zrtve. Na zalost, ono što oni traze ne definira u potpunosti veličinu srpskog stradanja u ovoj akciji hrvatske vojske. Zato sam duboko uvjeren kako se 5. kolovoza u Hrvatskoj treba obiljezavati DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I DOMOVINSKE zALOSTI ZBOG SRBA ZEČEVA!

Akademik Josip Pečarić