Prije petnaestak dana (8. ožujka 2021.) u Večernjem listu je objavljen intervju s dr. Matom Meštrovićem u kojem je Meštrović ponovo svratio na sebe pažnju i hrvatskoj javnosti pružio dokaz da u njemu još uvijek plamsa mladenački zanos za ideju jugoslavenstva koju je u njega usadio njegov otac, poznati kipar Ivan Meštrović.
(izlaganje prof. Ljubice Štefan na Prvom žrtvoslovnog kongresu održanom u Vukovaru od 19. do 21. lipnja 1998. - nastavak):
Otkrićenogometnog menadžera Zdravka Mamića, nakon što mu je potvrđena presuda, da je hrvatsko sudstvo duboko korumpirano što dokazuje tvrdnjama da je osobno podmitio sudce u Osijeku, ali i predsjednika Vrhovnoga suda Đura Sessu duboko je potreslo domaću političku scenu. Međutim, glavno je pitanje je li to njegovo otkriće politički toliko snažno da pokrene neophodnu totalnu rekonstrukciju hrvatskoga pravosudnog sustava.
Nakon niza žestokih poruka bošnjačkih stranaka i političara kao odgovor na priopćenje Veleposlanstva Rusije u BiH u vezi s NATO-om, ponovno se oglasila ruska strana.
Nakon još jedne tv-emisije „Nedjeljom u 2“ (21.3.2021.) stječe se dojam da je prof. dr.sc. Ivo Goldstein slično onome što je prof.dr.sc. Vojislav Šešelj u Srbiji, a da je notorni voditelj Aleksandar Stanković slika i prilika Milomira Marića („Ćirilica“) na beogradskoj televiziji.
U Zagrebu je prije 66 godina (22. ožujka 1955. godine) umro dr. Ivan Šubašić, prvi (i jedini) ban Banovine Hrvatske, uvjereni jugoslavenski federalist i čovjek koji je pokušao u poratnu komunističku Jugoslaviju uvesti višestranačje i demokraciju.
Iz mnoštva tema o kojima bi se moglo gotovo u nedogled raspravljati vezano za ustaški logor Jasenovac i sve kontroverze koje ga prate, vrijedno je spomenuti još jedan problem, a tiče se fotografija uvrštenih u Stalni postav izložbe u okviru Spomen Doma KCL Jasenovac od 1968. godine.
Pripremajući “Registar suradnika Udbe” naišao sam na pomalo zaboravljenu dokumentaciju o najpoznatijem živućem četniku - vojvodi Vojislavu Šešelju.
Istini za volju, manipulacije brojem žrtava (pa i one Srboljuba Živanovića, Radomira Bulatovića, Milana Bulajića, Velimira Terzića i drugih srpskih propagandista) ne bi bile moguće, da stvarni nalazi i rezultati istraživanja i iskopavanja na prostoru koji je obuhvaćao ustaški logor Jasenovac nisu od samoga početka (od 1945. godine nadalje) bili pod embargom, kao najstrože čuvana državna tajna.
Bila je ovo izvan svake sumnje perfidna podvala SPC koja se svoga antisemitizma nikad nije odrekla, nego na njemu ustrajava do dana današnjeg, dosljedno, uporno i svim raspoloživim sredstvima.