Neki Boris Vlašić objavio je zanimljiv komentar u Jutarnjem listu (7.11.2019.) s naslovom „To što je Miroslav Škoro izabrao ženu umjesto puške u blatnom rovu, govori da je normalan“. Zatim ističe da je „baš zato što je izabrao ženu umjesto tamo neke njive, domovine i zastave, napravio ispravno i bio s njom umjesto puškom u rovu“. Pa, što onda, pita se notorni spisatelj.

- „Mnogi su žrtvovali obitelji, ostavili sve i otišli braniti domovinu, krvariti iza nekog zida, braniti opustjele gradove kakvi su bili Vukovar i Osijek i Pakrac, i mnogi drugi, i sve su to radili da bi oni koje su ostavili iza sebe, kod kuće, mogli dočekati dan slobode i mirno živjeti, ali je sasvim krivo bilo ikad izabrati ljubav umjesto borbe za kamen i neko stablo na granici razdvajanja...“ – kaže Vlašić i na najbolji mogući način ocrtava nam kako je on doživio velikosrpsku agresiju.

Znači, Hrvati su ginuli za „opustjele gradove“ kakvi su bili Vukovar, Osijek i Pakrac? Riječ je o gradovima u kojima su ostali manje-više jedino Hrvati na prvim crtama obrane, koje su branili od daleko nadmoćnije četničke i zločinačke JNA, koji su ginuli da bi nam takvi danas mogli soliti pamet.

Potom navodi da je Domovinski rat „dogovoren“, da se „pretvorio u loš dogovor“, da su ispali budale oni koji su se borili za hrvatsku Domovinu, a citira i nekog neimenovanog hrvatskog zapovjednika koji je „prijetio Sarajevu bombardiranjem“, jer je „on gubio u ratu s Armijom BiH“.

Ovaj čudni spisatelj, kao da je došao s druge planete, za one koji zamjeraju Škori što se nije prijavio u Hrvatsku vojsku, „za smrt na frontu“, kaže da su takvi „sigurno davno ostali bez lijekova“. Po njemu je odluka o tome hoće li netko izbjeći rat ili u njemu sudjelovati, bila osobna odluka, te da je Škoro bio tek jedan „koji se nije igrao time, već je izabrao dobro, zagrljaj“.

Međutim, što bi ostalo od Hrvatske da su i drugi tako postupali, da su ostali kod kuće, da nisu branili „opustjele gradove“, poglavito Vukovar, Osijek ili Pakrac?

Da, mnogi su i ginuli u zagrljaju od srpskih metaka ili granata, čvrsto vjerujući da se i ovakvi spisatelji i ovakve bljuvotine „nikada ne će pojaviti“, ali i tu su se prevarili.

U vrijeme velikosrpske agresije nikada nismo vidjeli ni čuli razne vlašiće, a danas kao zečevi iskaču iza svakog grma. Namnožili su se, kao dosadni komarci..

Nu, ovaj „komentar“ nije napisan i objavljen bez razloga desetak dana prije obilježavanja okupacije Vukovara i Škabrnje. U tome je „poanta“.

Sramotno, ali je tako.

 

Mladen Pavković