U Hrvatskoj navodno ima oko 6000 antifašističkih ili bolje rečeno partizansko-komunističkih spomenika, a podignuti su između 1945. i 1990. godine.

Jutarnji list (18.10. 2019.) ističe da je „točno 2964 spomeničkih obilježja uništeno ili oštećeno, najvećim dijelom u razdoblju između 1990. i 2000.“. Također navode da je Vlada Republike Hrvatske samo u ovoj godini uložila 620.000 kn za njihovu obnovu.

Drugim riječima, nije bilo sela ili grada koji nije imao barem jedno spomen obilježje iz NOB-a. Čak je i rodno mjesto Josipa Broza Tita još i danas najveći „spomenik“ čovjeku kojeg drže za jednog od deset najvećih svjetskih zločinaca.

Ministarstvo kulture RH samo ove godine za djelovanje Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac izdvojilo je 2,222 milijuna kuna te još 528 tisuća kuna za rad tamošnjeg Memorijalnog muzeja.

Dakle, za očuvanje spomenika vezanih uz Narodno-oslobodilačku borbu (NOB) i dalje se pomaže „koliko treba“, dok s druge pak strane nemamo podataka koliko primjerice Srbija ili Republika Srpska ulažu u Jasenovac ili neke druge bivše ustaške logore, odnosno u te i takve „spomenike“. Ali... svako malo Srbi „gdje god žive“ kritiziraju hrvatsku državu i druge da ne skrbe dovoljno za partizanska i ina obilježja, već da ih uništavaju ili oštećuju.

Kad su partizani ili tzv. antifašisti nakon 1945. došli na vlast prvo su srušili sve spomenike koji nisu imali veze s NOB-om, Titom ili partijom. Čak su sa zagrebačkog središnjeg trga, noću, kako su to i obično radili, odvezli spomenik banu Jelačiću te ga doslovce bacili u smeće. I ne samo to: preoravali su katolička groblja i rušili spomen – križeve, pa čak i katoličke crkve. Zar nisu u Staroj Gradiški prisiljavali uhićene svećenike da opeku po opeku sami ruše tamošnju katoličku crkvu?

Titovi antifašisti su gradili spomenike kao „trokatnice“, a danas optužuju hrvatsku državu što ih ne održava!? Gdje u Hrvatskoj, molim vas, postoje tako velebni spomenici u čast stradalima u obrambenom Domovinskome ratu kao što su oni partizanski na Petrovoj gori, varaždinskom groblju ili pak Jasenovcu?

Spomenici hrvatskim žrtvama u velikosrpskoj agresiji uglavnom su skromni, kako po veličini tako i po financijskim izdacima.

Pored toga, ako smo se borili protiv Jugoslavije, crvene zvijezde petokrake i svih drugih obilježja komunističkog i totalitarnog režima, što će nam toliki spomenici koji nas podsjećaju na ono što smo željeli da nestane? Četnici su s crvenom zvijezdom petokrakom ubijali i rušili sve što hrvatski diše od Vukovara, Škabrnje, Voćina do Dubrovnika.

Zar zločinačka JNA nije imala veze s bivšom, propalom Jugoslavijom?

Ostavimo partizansko-komunističke spomenike po strani, neka i dalje „žive“ kao znak jednog totalitarnog sustava, a gradimo i uzdižimo što više spomen obilježja ljudima koji su dali svoje živote za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, koju smo ostvarili pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Da smo izgubili Domovinski rat ne bi smjeli izvjesiti ni hrvatsku zastavu, a kamoli podići spomenik hrvatskoj državi, odnosno njezinim junacima!

 

Mladen Pavković