Srbijanski politički i književni četnik Vuk Drašković u subotu je u zagrebačkom kinu Europa predstavio neku svoju novu knjigu – „Aleksandar od Jugoslavije“. Bila je to prigoda, pišu mediji, da se sastane s kolegom Miloradom Pupovcem, ali i s drugim, istina malobrojnim Srbima i Jugoslavenima koji su došli poslušati i pozdraviti „pomozbog“ junaka, koji je sa svojom „gardom“ u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata jurišao na Hrvate i Hrvatsku.

Drašković je navodno više govorio o neprežaljenoj Jugoslaviji, tako da mu je ova i ovakva promocija iznimno dobro došla da i usred Zagreba kaže što (najljepše) misli o propaloj državi.

-„Ako je ovo što sada imamo sloboda i sreća koje nam Jugoslavija nije dala, onda je Aleksandar bio veliki grešnik. Ja, međutim, ne mislim da je ovo danas ideal kojem smo ikada težili“ – rekao je i dodao da ove prostore čeka nastavak iseljavanja i propast.

Drašković je ispričao kako je poznati kipar Ivan Meštrović upozoravao kralja Aleksandra da opreznije ulazi u sporazume i da ne vjeruje Hrvatima, prije nego što ih upozna. „Mogu li vjerovati Stjepanu Radiću?“, pitao ga je. Meštrović mu je odgovorio da na to pitanje odgovor nema ni sam Radić, jer često mijenjao mišljenja, na što su upozoravali dalmatinski političari koji su, kako je rekao Ante Trumbić, nacije doživljavali kao košulje, a Jugoslaviju kao ogrtač.

Predstavljanju ovog (ne)djela sudjelovao je i notorni Tihomir Ponoš, ali i glavni urednik lista „Nedeljnik“ Veljko Lalić koji je istaknuo da je Drašković napisao knjigu zasnovanu na povijesnim činjenicama koja se podjednako sviđa i Srbima i Hrvatima i Crnogorcima, kao i ultranacionalistima i liberalima.

- „Danas nema Jugoslavije, ali smo svi pomalo Jugoslaveni“ – uskliknuo je Lalić, kao da ne zna da je u Zagrebu, odnosno Hrvatskoj.

Nu, mi nismo zaboravili da je Drašković još prije devedesetih pozivao na obnovu četništva, da mu je kum Vojislav Šešelj, s kojim je zajedno osnovao i političku stranku „Srpska narodna obnova“, koja je imala četnički program te da se zalagao za ubijanje i protjerivanje Hrvata.

Istina, s Miloševićem je bio u sukobu, ali sve u želji da on preuzme „nož“ i krene u obranu Srba diljem Hrvatske, što ovaj, naravno,nije dopustio, jer se smatrao veći četnik od njega!

Međutim, da Vuk Drašković u Hrvatskoj nije tko god pobrinuli su se i urednici Hrvatske enciklopedije (Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“) te su ga za razliku od mnogih drugih zaslužnih Hrvata uvrstili u tu „knjižurinu“, posvetivši mu (pre)velik prostor!

(Nekoliko je redaka više, primjerice, dobio Vlado Gotovac!)

Čime je on to zaslužio?

Naravno, u enciklopediji o njemu ne pišu kao četniku, već više kao „protivniku Slobodana Miloševića i zagovornika demokratizacije Srbije i književniku“, pa ako to sazna ili pročita hrvatska ministrica znanosti i obrazovanja bojimo se da će se i njegova (ne)djela uskoro morati učiti i u hrvatskim školama!

Sve u svemu, Drašković je uz pomoć raznih pupovca još jednom „preveo Hrvate žedne preko vode!“, ili što marljivi organizatori ovakvih susreta ne organiziraju usred Beograda gostovanje nekog hrvatskog pisca, koji bi, kao Drašković, jedno najavio a drugo pričao?

 

Mladen Pavković