Hrvatsko društvo Ljubljana je i ove godine, organiziralo održavanje spomen Mise za poslijeratne žrtve u Crngrobu, malom mjestu simboličnog imena u neposrednoj blizini Škofje Loke.

U nedjelju 27. svibnja 2018. godine u raskošnoj crkvi Marijina uznesenja, već osamnaestu godinu misu je predvodio starološki župnik I rektor svetišta Dr Alojzije Snoj, a liturgijsko slavlje uzveličali su i ovaj puta zagrebački crkveni pjevači okupljeni u udruzi Hrvatska bašćina. Crkva Marijinog uznesenja u Crngrobu koja je 1991.god obilježila 700 godina od prvog spomena je jedna od najljepših crkava u Sloveniji. Po arhitekturi i slikarstvu je u gotskom stilu, a njena oprema, raskošni oltari u baroku. Oduvijek je bila poznata kao crkva u koju su dolazili hodočasnici iz cijelog kraja, uže i dalje okolice, štujući Gospu s Isusom, predstavljenu malim, vrijednim kipom na velikom, glavnom, posebno raskošnom oltaru.

Prije 73 godine tragična događanja na Bleiburgu proširila su se diljem Slovenije. I u Crngrobu, u tom prekrasnom planinskom kraju, na osami, u zgradi kraj crkve, tijekom rascvjetanog Marijanskog mjeseca svibnja, događao se zločin kojeg je teško opisati, kojeg je još teže objasniti, shvatiti, koji užasava, jer gotovo svakodnevno, kao posljedica istraživanja koja traju, poprima sve veće razmjere… Danas znamo da su tzv. pobjednici, “osloboditelji” izbjegle Hrvate – civile, Zagrepčane, žene i djecu, razoružanu hrvatsku vojsku, dakle također civile, članove hrvatske vlade i članove njihovih obitelji – opljačkali, danima mučili i bez ikakvih suđenja i dokazane krivice - ubijali. Nakon rata, u miru, tijekom svibnja i lipnja 1945. U doba jugoslavenskog antifašizma i “bratstva i jedinstva naroda i narodnosti”, pod prijetnjama smrti se o svemu – šutjelo. Mnoge su majke očekivale svoju djecu, žene svoje muževe, mnoga su djeca rasla bez oba roditelja, ili što je bilo češće bez oca, ali i bez prava na odgovore na trajno otvorena pitanja – gdje su? Tadašnje komunističke vlasti širile su glasine da su oni zarobljeni, da rade u ruskim rudnicima u Sibiru i da će se vratiti… Mnogi su uzalud čekali, čitav život….

U knjizi Dr Mitje Ferenca i Želimira Kužatka “ Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji” stoji da su u skupini od 69 osoba, članova i službenika vlade NDH, koje su engleske okupacijske vlasti 17. 5. 1945. u Austriji predale partizanima, 15 najznačajnijih ljudi odveli u Zagreb, gdje su nakon kratkog suđenja ubijeni. Među ubijenima je i Hrvatski književnik Mile Budak, koji je u vladi NDH bio na istaknutim državničkim poslovima. Bio je ministar bogoštovlja i nastave, Hrvatski poslanik u Berlinu i ministar vanjskih poslova. U cijelo vrijeme rata i postojanja NDH nije bio ničim neprimjerenim u svojoj djelatnosti obilježen. Dapače, štitio je mnoge intelektualce i umjetnike – npr. Miroslava Krležu i njegovu suprugu Leposlavu Kangrga, ličku pravoslavku. Svi ostali dovedeni u Crngrob sa popisa kao i mnogi drugi , likvidirani su u Crngrobu. Tako je Crngrob postao uistinu crni grob za mnoge Hrvate. Prema svjedočenjima ohrabrenih padom komunizma od kojih su neki kao nedorasli mladići, djeca, bili prisiljeni ukopavati bezživotna tijela u jame, prema nekim neslužbenim dokumentima I nađenim fotografijama, danas se zna da u Crngrobu počivaju dr. Zvonimir Cihlar, baron Alpi Rauch, Franjo Keller, Ivan Prpić, Lucijan Blažeković, ustaški poručnik Dina Milinković, liječnik Pavelićevih gardista dr. Schaffer, majka ustaškog pukovnika Juce Rukavina, urednik Hrvatskog lista Franjo Babić, devetnaestogodišnja kći Mile Budaka - Grozdana Budak, njena rođakinja Ana, kćerka ministra šumarstva, dipl. Ing. Ivice Frkovića – Mirna itd… itd.. Gospodin Jože Peter Kranjc, svojedobni predsjednik Komisije za evidentiranje i uređenje prikrivenih grobova žrtava porača, iznio je podatak provedenih istraživanja kojima je utvrđeno da samo na jednoj križem obilježenoj livadi, Hudične štenge, ima oko 450 žrtava, uglavno Hrvata…. U prekrasnoj šumi koja vodi do livade Hudične štenge ima ukupno pet križeva… 22. 7. 1990. godine Slovenski kršćanski demokrati su postavili prvi križ… Zahvaljujući entuzijazmu i upornosti gospodina Želimira Kužatka, koji je kao devetogodišnji dječak preživio Križni put i slovenskom svećeniku Dr Alojziju Snoju, ustoličena je svibanjska   Sv. Misa za ove hrvatske mučenike i služi se svake godine od 2001. Istina o Crngrobu se proširila I u Hrvatskoj i više se ne može sakriti.

Zagrebački crkveni pjevači okupljeni u udruzi “Hrvatska bašćina,” članovi HVIDR-e grada Zagreba s Ivanom Pandžom, Udruga udovica domovinskog rata grada Zagreba, Hrvatsko žrtvoslovno društvo Zagreb, te mnogi Hrvati koji žive u Sloveniji i lokalno slovensko stanovništvo, obilježavaju tragičan svibanj i llipanj 1945. godine, zadnju postaju Križnog puta mnogih žrtava komunističke idologije, već od 2002. godine… … Svake se godine okuplja sve više hodočasnika. Molitvama i pjesmom na dva jezika, hrvatskom i slovenskom, prisjećamo se onih koji su završili svoj život – kako to piše na križevima:

” GROBOVI OVIH NISU PO TVOJOJ VOLJI GOSPODINE, NITI SMRT NIJE PO TVOJOJ ZAMISLI”

I ove je godine prekrasnom crkvom zaorila hrvatska pjesma.

Pjevači “Hrvatske bašćine” započeli su misno slavlje pjesmom Do nebesa uz koju je vezano ime fra Petra Perice, također žrtve jugoslavenskog komunističkog režima. Slijedila je Hrvatska misa fra Ive Perana, psalam “ U tebe se gospodine uzdam”, koji je uglazbio A. Klobučar, motet “Život svoj prikazujemo Bogu”, ”Panis angelicus,” Cesara Francka, i na kraju “Rajska Djevo Kraljice Hrvata” – kao i svake godine…

Solisti su bili Milka Gojčeta i Ante Topić, za orguljama je bila Darjana Blaće Šojat, a zborom je ravnao Goran Ante Blažeković.

Nakon misnog slavlja u procesiji, molitvom, koju je predvodio msgr. Dr Alojzije Snoj i hrvatskom pučkom pjesmom, hodočasnici su obišli svih pet obilježenih grobnica te položili cvijeće i svijeće.

Cijelom događaju bili su nazočni predstavnici općine Škofje Loke, i župan g. Miha Ješe, a iz Hrvatskog veleposlanstva u Ljubljani nazočio je ministarski savjetnik Ivan Mintas.

Uz ručak, razgovore, druženje, pjesmu, vrijeme je brzo prošlo i slijedio je povratak u Zagreb.

Hodočasnici iz Hrvatske, prepuni najljepših dojmova, zahvaljuju i ove godine Hrvatskom društvu Ljubljana, posebno počasnom predsjedniku Društva gospodinu Petru Antunoviću, kao i ostalim članovima vodstva Društva gospođi Katici Špiranac, te gospodi Filipu Božiću, Zoranu Bulajiću i Josipu Mariniću.

Jasenka Polić Biliško