Jeste li znali da se svakog 4. veljače obilježava Međunarodni dan borbe protiv raka, kako bi se podigla svijest o oboljelima od teške bolesti, njihovoj prevenciji, dijagnosticiranju i liječenju? Naime, iznimno je važno govoriti i pisati o tome, jer je rak vodeći uzrok smrti u svijetu.

Svake godine, kod više od 12 milijuna ljudi dijagnosticira se rak, a oko 8 milijuna ljudi umire od te bolesti. Nije li to znak za uzbunu? Međutim, o tome se vrlo slabo ili nikako ne piše i govori ni na ovaj dan. Većina medija zaobilazi ovu temu.

Velika je sreća da kod nas djeluje Hrvatska liga protiv raka. Na čelu joj je poznati i cijenjeni humanista doc. dr. sc. Damir Eljuga. Zahvaljujući njihovu nesebičnom radu, udruga je učinila ogroman doprinos u poboljšanju onkološke zaštite pučanstva u Hrvatskoj. U povodu Međunarodnog dana svake godine organiziraju i veliki humanitarni koncert u Zagrebu, koji nije izostao ni ovoga puta. Kad je početkom 1960. godine osnivao Hrvatsku ligu za borbu protiv raka akademik Ivo Padovan, (1922.-2010.), koji je udario i temelje modernoj suvremenoj onkologiji, uz ostalo je rekao: „Danas je potpuno svakome jasno da je rano otkrivanje raka i liječenje raka kao i briga za bolesnike od raka problem tako kompleksan i velik da je nemoguće da ostane samo u centru interesa zdravstvene službe, već da se ovim problemom mora zainteresirati čitava društvena zajednica i da se povedu široke akcije, a naročito da se u tim akcijama očituje dobrovoljnost i humanist“.

U Hrvatskoj od raka svake godine umre više od 15 tisuća osoba. Je li to normalno? Toliko nema stanovnika ni jedan Gospić! Zbog čega se o tome više ne govori? Hrvatsko zdravstvo je u strašnim problemima, pa valjda je još ostalo malo onih koji će skrenuti pozornost i na ovaj veliki problem, koji je, kako se čini, ostavljen po strani, da se „sam“ rješava, tj. ako ste imali sreću i došli na vrijeme spašeni ste, a ako ne što ćete, tako je kako je!

Činjenica je da svaki pojedinac, institucija ili zajednica mogu pridonijeti smanjenju broja oboljelih i umrlih od raka. To je lijepo rečeno, ali u praksi baš i ne funkcionira na najbolji način, kao i štošta drugo.

Od ovih zloćudnih bolesti svake godine oboljeva i umire i sve više hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Tko vodi evidenciju o tome? Često smo svjedoci da se za te ljude moraju organizirati i humanitarne akcije. Zašto? A u ekstremnijim medijima i od ekstremnih ljevičara često ćete čuti da su baš ti ljudi koji su stvarali hrvatsku državu u nekakvom privilegiranom položaju!

Jesu! Umire ih svakim danom sve više! (da se malo našalimo, iako nam i nije do šale),

 

Mladen Pavković