Glumačka zvijezda Rade Šerbedžija svako malo ima problema sa samim sobom. Na početku hrvatskog obrambenog Domovinskog rata dezertirao je iz Hrvatske. Vratio se tek kad je sve bilo gotovo.

Dočekali su ga i ponovno vinuli u visine i neki hrvatski sitni glumci, kojima je bio najveći domet glumiti u Zagrebu i okolici. Odgovarala im je njegova sjena. Međutim, Rade nikada nije, barem javno, priznao hrvatske branitelje i stradalnike, a još manje se izjašnjavao tko je u ovom ratu bio žrtva, a tko agresor. Za nagradu je dobio na korištenje dio otoka Brijuni, vjerujemo od Istarske županije, dok su ga ostali, baš kao i danas, financijski pokrivali.

U razgovoru za jedne dnevne novine (14. srpnja 2017.) „holivudska zvijezda“, kako ga nazivaju, među ostalim je opet podijelio lekcije iz povijesti. Rekao je da „mali i beznačajni ljudi straše naciju u namjeri da prekrajaju povijest“. Zatim je dodao da ima neku svoju glumačku akademiju u Rijeci i svoje studente (samo da poput njega dok „zagusti“ ne pobjegnu iz Hrvatske). Veli da ih uči, zajedno sa suprugom Lenkom, navodnom redateljicom(!?) da prepoznaju život i umjetnost u danima sadašnjim i budućim i da ne robiju prošlosti i nagonima nekih ostrašćenih primitivnih pojedinaca koji bi ovu lijepu zemlju Hrvatsku zauvijek držali kao taoca povijesnih, nacionalnih i religijskih mitova. Potom kaže da se ne može izjednačavati fašizam i antifašizam, odnosno da se ne može Hitler i cijela nacistička ideologija opravdavati pred novim generacijama.

E, sad se postavlja pitanje, koji su to „primitivni pojedinci“ koju bi valjda njegovu lijepu zemlju Hrvatsku držali kao taoce? Većina tih pojedinaca neprestano ukazuje na zlo i naopako kad je ova veličina u pitanju, koja bi željela da se u prvom redu zaboravi njegov sramni i neopravdani bijeg iz Hrvatske u vrijeme Domovinskoga rata. Zamislite da je nešto slično „lepi Rade“ napravio Titu i partiji! Kad bi dobio na raspolaganje ono što ne mogu dobiti ni sva hrvatska kazališta, u kojima su umjetnici, za razliku od njega, ostali i dijelili sudbinu te lijepe zemlje Hrvatske, kad je trebalo? Ne, ne može se zaboraviti „spektakularni“ bijeg jednog „umjetničkog dezertera“, kao i niza drugih sličnih njemu. On ima sreću da nije Tito na vlasti, jer taj bi ga kaznio bez suda i suđenja, kao što je uostalom to činio i svim dezerterima. Tko bi tom tipu dao Brijune, bez obzira što je kasnije odigravao i kameleonske uloge.

„Lepi Rade“ veli da se ne može izjednačavati fašizam i antifašizam. To je točno. No, ne mogu se izjednačavati ni ratni dezerteri i hrvatski branitelji. Ne može se ni Milošević i cijela srpska (fašistička) ideologija opravdati pred novim generacijama!

Pitanje je, jel o tome ovaj glumac s „holivudskom karijerom“ uči svoje studente ili to možebitno uče oni njega?

Sve u svemu, Šerbedžiji treba priznati da je vrhunski glumac. Sada mu kreće i nova, 17-ta sezona obiteljska kazališta s nazivom Ulysses. Ali, ta kameleonska veličina već je davno pročitana priča. Te svoje „štiklece“ o hrvatskoj povijesti još jedno može prodavati svojim studenticama, s kojima (da se malo našalimo) više provodi vremena nego u Hollywodu, gdje je „kao doma“ (da pukneš od smijeha).

Vrijeme je da „Lepi Rade“ prepusti jedan od najljepših hrvatskih otoka nekom drugom, nekome tko nije bježao, već se borio za lijepu zemlju Hrvatsku!

Mladen Pavković