Zašto su Hrvatskoj potrebni novi izbori
Polazeći od logične postavke da u suradnji s Mostom niti jedna od dviju strana ne će moći ostvariti stabilnu većinu na temelju koje bi učinkovito i bez ucjena mogla obnašati vlast, najbolja stvar koju bi u ovome trenutku mogla učiniti vodstva dviju suprotstavljenih koalicija jest postizanje dogovora o raspisivanju novih izbora.
Sve drugo išlo bi na štetu trenutnih i dugoročnih interesa Republike Hrvatske i vodilo destabilizaciji središnjih političkih stranaka i hrvatske parlamentarne demokracije, otvarajući širom vrata istim ili još gorim medijsko-političkim reketarenjima i manipulacijama biračkim tijelom na svim budućim izborima.
U nadziranim uvjetima neravnopravne raspodjele financijske, medijske i političke moći, samo okrupnjavanje i demokratizacija političkih stranaka može voditi jačanju demokracije i spriječavanju procesa pretvaranja postojećeg partitokratskog društva u još gore medijakratsko, u kojemu se moć političkih stranaka, oblikovana preferencijom birača, želi preoblikovati i uskladiti s preferencijama nadpolitičkih struktura, koje putem medija žele igrati ključnu ulogu u političkom preslagivanju i biti posrednici između birača i političkih stranaka, čime se najizravnije želi urušiti same temelje parlamentarne demokracije.
U tome smislu, svoju punu političku stabilnost i demokratsku zrelost, kao logičnu posljedicu već započetog okrupnjavanja i demokratizacije političkih stranaka, Hrvatska može postići tek u dvostranačkom političkom sustavu, u kojemu bi nastajanje nekih novih stranaka bilo uvjetovano značajnijom potporom biračkoga tijela i vrlo visoko postavljenim izbornim pragom. Ta dva usporedna i međuovisna procesa, uz neophodne izmjene Izbornog zakona i Zakona o političkim strankama, trebala bi biti temelj uvođenju dvostranačja zasnovanog na demokratiziranim i vrjednosno heterogenim političkim strankama, sačinjenim od dvaju ili najviše triju unutarstranačkih skupina osnovanih na temelju potpore najmanje 26% članstva, čiji bi legitimni predstavnici, na razini skupina, bili birani po načelu jedan član - jedan glas, a odnos snaga među skupinama bio utvrđen na svakim parlamentarnim i lokalnim izborima, koristeći sve blagodati jednog, sasvim dovoljnog i zlata vrijednog, preferencijskog glasa. Na tragu mojih ranije objavljenih članaka na ovu temu, a u skladu s hrvatskom političkom stvarnošću, u HDZ-u bi to bile pučka i kršćanska skupina, a u SDP-u liberalna i socijal-demokratska.
Kada se stvari smire i Hrvatska uđe u neko stabilnije razdoblje, neodgodivo treba nastaviti i ubrzati već započeti proces demokratizacije i okrupnjavanja političkih stranaka.
Davor Jurica