Nekadašnji šef slovenske vladinog povjerenstva za popis žrtava rata i poraća Marko Štrovs je u knjizi "Nijemi svjedoci - masovna ubojstva protivnika komunizma" opisao poratne komunističke likvidacije na slovenskom tlu u nekoliko mjeseci 1945., nakon završetka ratnih operacija ocijenivši da je njihov cilj bio uništenje oporbe.

Štrovsova glavna teza da se radilo o genocidnoj politici kojom se je tadašnji jugoslavenski partijski vrh riješavao potencijalne oporbe.

-Genocidnu politiku treba sprječavati, vidimo ono što danas u Siriji rade džihadisti ISIS-a, no to su amateri u odnosu na one koji su u Sloveniji 1945. u samo 2 mjeseca ubili više od 100.000 ljudi - kazao je Štrovs u srijedu za privatnu televizijsku postaju ETV.

Pravnik Marko Štrovs (50) je svojedobno vodio povjerenstvo za istraživanje masovnih grobišta iz ratnog i poratnog razdoblja kojih je evidentirano više od 600.

Najpoznatiji je po otkrivanju Hude jame, napuštenog rudnika iz kojega je prije osam godina ekshumirano nekoliko tisuća poratnih likvidacija.

U knjizi na preko 500 stranica koju je izdala izdavačka kuća "Nova obzorja" Štrovs je sistematski obradio otkrića do kojih je došao tijekom višegodišnjeg rada na toj problematici, donosi lokacije područja na kojima su masovna grobišta, nacionalnu pripadnost žrtava i počinitelja masovnih zločina.

U knjizi su i nazivi partizanskih postrojbi koje su vršile likvidacije, ali i popis sve poznate literature o poratnim likvidacijama, te popis tekstova iz međunarodnog prava koji se odnosi na tretiranje ratnih zarobljenika i postupanje u ratu.

Štrovs smatra da je odluka o "likvidaciji svih onih koji su se suprotstavljali partizanima" temeljena na prosudbi da su oni i njihovi mogući potomci mogli predstavljati potencijalnu oporbu komunistima u poslijeratnoj Jugoslaviji donesena u Ljubljani, na sastancima Josipa Broza Tita, politbiroa i partijskog čelništva sa zapovjednicima OZNA-e i KNOJ-a u kojemu su bile "likvidacijske čete" zadužene za ubijanje zarobljenih osoba.

-Tu su se, u Ljubljani, s Titom dogovorili za konačno rješenje pitanja oporbe koja se protivila komunistima - naveo je Štrovs, podsjetivši da su se i na tadašnju partizansku vojsku odnosile odredbe Ženevske konvencije jer su je kao savezničku vojsku priznavali saveznici.

U organiziranje i izvođenje egzekucija bili su uključeni i slovenski partizani jer je Tito sve njihove postrojbe, osim dvije divizije, tada preveo u sastav KNOJ-a koji je tada u Sloveniji pod kraj rata obuhvaćao oko 12.000 vojnika, uključujući redovne partizanske jedinice i takozvane "terence".

Štrovs tvrdi da su u pojedina masovna ubojstva uključivali i lokalno stanovništvo, pa u nekim slučajevima čak 15-godišnjake ili mentalno zaostale osobe.

Za likvidacije na području Tezna kod Maribora, gdje je u tenkovskim rovovima zakopano nekoliko tisuća Hrvata - žrtava križnog puta, Štrovs kaže da su ih izvodili pripadnici "Majevičke brigade".

-Mnogi su lokalni "likvidatori" znali čak i javno pričati o svojim nedjelima iako se o tome uglavnom šutjelo u atmosferi straha, a među ondašnjim pripadnicima KNOJ-a bilo je poslije rata dosta samoubojstava. Dobri i uslužni ljudi koje u miru imate kao normalne susjede u ratnim uvjetima polude kad dobiju licencu za ubijanje i sliče onima koji se u normalnim uvjetima stavljaju u psihijatrijske ustanove - zaključio je Štrovs u razgovoru za ETV .

 

M.M.

Share
0