Ako je bilo ikakve koristi od jučerašnjeg sastanka u Hotelu Esplanade onda je ona u tome što je Milanović na njemu pokazao svoje pravo lice. Iako je rekao da je došao samo slušati, poslao je nekoliko uznemirujućih poruka u kojima je razotkrio svoje prave namjere.

Ponajprije, jasno je dao do znanja da ne želi sudjelovati u vladi u kojoj je i HDZ i to pod prozirnim izgovorom da ne želi sjediti zajedno s kriminalcima. Riječ je o Milanovićevim uobičajenim dvostukim mjerilima po kojima su kriminaci oni drugi, iako je upravo njegova vlada u protekle četiri godine bujala od afera, koje su dobrim dijelom, unatoč obilnoj naklonosti Uskoka i DORH-a, rezultirale optužnicama i pravomoćnim presudama.

Nadalje, Milanović je i ovaj puta poručio da ne priznaje temljene institucije hrvatske države. Upustio se i u svojevoljno tumačenje Ustava, po kojemu postoje samo on kao premijer, Josip Leko kao predsjednik Sabora i Sabor, kojemu je istekao mandat. Kada su ga upozorili na mišljenje najuglednijih stručnjaka za ustavno pravo po kojemu Predsjednica države ima odlučujuću ulogu u očuvanju stabilnosti ustavnoga poretka, profinjenošću jednoga Huga Chaveza jasno je presudio da je Ustavni sud politički sud, do kojega on ništa ne drži.

Ta njegova šokantran izjava, međutim nipošto nije ishitrena, nego vrlo smišljena i isplanirana. Na to ukazuje i činjenica da je Milanovićeva vlada još u lipnju 2013. g donijela Poslovnik Hrvatskoga sabora, u kojemu se nalaze i dvije sporne i zapravo protuustavne odredbe:

Članak 10. „Zastupniku prestaje zastupnički mandat na dan konstituiranja novog saziva Sabora.“ i članak 11.: “Nakon isteka mandata Sabora (raspuštanjem ili istekom ustavnog roka) zastupnici nastavljaju svoj mandat do konstituiranja novog saziva Sabora.“

Ove su odredbe u suprotnosti s Ustavom Republike hrvatske, koji u članku 73. jasno kaže:

„Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od četiri godine.“

Članak 77. Ustava do kraja otklanja nedoumice:

"Trajanje mandata zastupnicima u Hrvatskom saboru može se zakonom produžiti samo u slučaju rata ili u slučajevima iz članka 17. i 101. Ustava". Riječ je člancima koji opisuju ratno stanje.

Da situacije nije nimalo bezazlena ukazuju i odlučne i vrlo oštre riječi hrvatske Predsjednice, kojima se ona obratila hrvatskoj javnosti nakon završetka drugoga kruga konzultacija s predstavnicima izabranih hrvatskih zastupnika:

„Želim jasno i nedvosmisleno poručiti svim političkim akterima kako ću do kraja ovog procesa ustrajati na dosljednoj primjeni ustavne odredbe koj‎a za dodjelu statusa mandatara uvjetuje potporu većine svih zastupnika u Hrvatskom saboru.(…) Hrvatice i Hrvati i svi hrvatski državljani ovlastili su me da u njihovo ime štitim Ustav, demokratske vrijednosti i stabilnost ustavno-pravnog poretka i državnih institucija. Na tome ću ustrajati i nikome neću dopustiti da iz bilo kakvog partikularnog interesa ugrozi stabilnost države i demokratski poredak.“

Osim napada na ustavni poredak svjedoci smo neviđenog reketa prema zasupnicima koji odbijaju potpisati potporu Milanoviću za mandatara vlade. Još tijekom prvoga kruga konzultacija Mirko Rašković, zastupnik srpske nacionalne manjine, potužio se Predsjednici zbog prijetnji i ucjena kako bi svoj potpis dao Milanoviću. Umjesto da prestanu s ucjenama dogodio se još veći skandal. Objavljen je povjerljivi dokumnet o ratnom putu g. Raškovića, kojim je zapravo ugrožena ne samo njegova sigurnost, nego i sugurnost njegove obitelji. Tom je prigodom nekadašnji ravnatelj HIS-a Miroslav Tuđman izjavio: „To pokazuje da je vladajuća garnitura spremna koristiti se svim nedopustivim sredstvima samo da bi ostala na vlasti. Za takve propuste u pristojnim zemljama od predsjednika Vlade, odnosno odgovorne osobe za instituciju odakle je taj dokument procurio, tražila bi se odgovornost u vidu ostavke.“

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović također je u svojemu obraćanju javnosti poručila:

„Najodlučnije odbacujem bilo kakvu vrstu pritisaka. Pozivam sve čelnike državnih institucija, pogotovo sigurnosnog sustava, da svojim djelovanjem ne ugrožavaju sigurnost hrvatskih građana i države.“

Ovim svojim nastupom Predsjednica je jasno dala do znanja da neće pokleknuti pred pučističkim aluzijama Zorana Milanovića, nego da će odlučno braniti ustavni poredak i sigurnost zemlje u ovom iznimno turbulentnom vremenu za Hrvatsku.

Iako se jučer nad Zagrebom spustila gusta magla, sastanak u Hotelu Esplanade osvijetlio prave namjere njegovih sudionika. Nasuprot Milanoviću, Tomislav Karamarko, još je jednom potvrdio da je istinski političar i državnik, što je u ovoj našoj političkoj i društvenoj baruštiti prava rijetkost. Svjestan teškog gospodarskog stanja i ugrožene sigurnosti zemlje, odazvao se ovom sastanku, iako je od početka s razlogom ukazivao na nerealnost formiranja tripartitne vlade u kojoj bi sudjelovali i oni koju su nas i doveli u ovo stanje. Milanović je svojim agresivnim i provokativnim riječima to samo potvrdio.

Za očekivati je da su i predstavnici Mosta, predvođeni njihovim predsjednikom Božom Petrovom shvatili ozbiljnost situacije. Hrvatska sigurnost i hrvatska budućnost je ozbiljno ugrožena. Milanović je došao samo kupovati vrijeme ne bi li u tom (ne)vremenu razbio Most, uz jasnu poruku da ne namjerava ići u vladu kojoj bi se našli i predstavnici Domoljubne koalicije. Hrvatska više nema vremena za Milanovećeve manevre i diverzije na Most.

Već danas treba krenuti u formiranje Vlade i to, naravno, s onima koji su spremni za istinske reforme kako bismo napokon izašli iz crvenog labirinta i počeli čistiti gomile smeća koju nam je ostavila Kukuriku vlada, te kako bismo zajedno sa zemljama u našem prirodnom, političkom i civilizacijskom okružnju, a tu ponajprije mislimo na zemlje Višegradske skupine, zajednički gradili naš sigurnosni i obrambeni sustav u vremenu velikih izazova s kojim se suočava suvremeni svijet.

 

Mato Kros