Međunarodni sud pravde u Haagu utvrdio je u utorak u presudi po hrvatskoj tužbi protiv Srbije za genocid da JNA i srpske snage na području Hrvatske nisu počinile genocid ali je potvrdio da je sustavno počinjen niz zločina nad Hrvatima kao i da su se oni dogodili u kontekstu planova Srbije i vodstva pobunjenih hrvatskih Srba o stvaranju Velike Srbije.


Analizirajući hrvatske dokaze o stradanju Vukovara u jesen 1991. sud je zaključio da su "JNA i srpske snage ubijale Hrvate u Vukovaru i okolnim područjima tijekom opsade i osvajanja Vukovara, te na Ovčari i Velepormetu".

Prema ICJ-u jasno je da napad na Vukovar nije bio ograničen na vojne ciljeve i da je bio usmjeren na dominantno hrvatsko stanovništvo, kao i da su u Ovčari i Veleprometu žrtve bili Hrvati, u Ovčari najvećim dijelom ratni zarobljenici, ranjeni ili bolesni.

I u pogledu drugih mjesta na području istočne Slavonije poput Bogdanovaca, Lovasa i Dalja, sud je utvrdio da su ciljano ubijani Hrvati a isto je utvrdio i za druga mjesta u Hrvatskoj poput Joševice, Hrvatske Dubice i okolice, Saborskog, Poljanka, Škabrnje, Nadina i Dubrovnika.

U slučaju nekih zločina poput ubojstava u Voćinu sud je ocijenio da Hrvatska nije podnijela dovoljno kvalitetne dokaze, što je bez dvojbe propust odvjetničkog tima.

"Na temelju iznesenih činjenica Sud smatra da je dokazano da su veliki broj ubojstava izvele JNA i srpske snage tijekom sukoba na lokacijama u istočnoj Slavoniji, Baniji, Kordunu, Lici i Dalmaciji. Nadalje, izneseni dokazi pokazuju da su žrtve velikim dijelom bile pripadnici zaštićene skupine što sugerira da su možda sustavno ciljane. Sud je utvrdio da je uvjerljivo dokazano da su ubojstva pripadnika skupine zaštićene Konvencijom počinjena i da je actus reus genocida dokazan".

Da bi utvrdio da je genocid počinjen ICJ mora utvrditi ne samo da su počinjeni zločini koji dosežu prag genocida nego da je postojala i namjera fizičkog uništavanja etničke skupine.

U slučaju hrvatske tužbe sud smatra da takva namjera nije dokazana.

Sud je utvrdio i da su Hrvati bili izloženi fizičkim i psihičkim stradanjima i raznim vrstama zlostavljanja poput mučenja i silovanja od Vukovara, preko Tovarnika, Bapske, Beraka, Dalja, Voćina do Knina i da ta djela dosežu prag genocida.

Sud je utvrdio da su se napadi JNA i srpskih snaga odvijali po sustavnom obrascu po kojem su zločinima stvarani klima straha i prisile. Okupacija bi završavala progonom Hrvata s tih područja. Taj progon ipak nije predstavljao genocid, zaključio je sud, nego se radilo o etničkom čišćenju s ciljem stvaranje etnički homogene 'Velike Srbije'.

Analizirajući presude ICTY-ija u predmetima "Babić" i "Martić" koje su utvrdile da su vodstva Srbije i hrvatskih Srba dijelila zajednički cilj stvaranja etnički homogene srpske države ICJ potvrđuje da je to kontekst u kojem su počinjeni zločini nad Hrvatima.

ICJ navodi i da je ICTY zaključio da zločini nad Hrvatima nisu počinjeni s namjerom fizičkog uništenja Hrvata nego njihova progona radi stvaranja homogene srpske države i ističe kako je "suglasan s tim zaključkom".

M.M.