Akademski kipar Ivan Jakšić, predvodnik je najmlađe generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, autor je složena i obimna opusa, izlagao na nekoliko samostalnih izložbi.

Gospodine Jakšić, pripadate skupini najmlađih suvremenih hrvatskih umjetnika, no moram istaknuti, imate niz zajedničkih istupa i više samostalnih izložbi. Vrlo ste aktivni, je li prednost?

-Zapravo nisam razmišljao o tome je li to prednost ili ne. Ponašam se prirodno, mislim, ta moja kako vi kažete veća aktivnost nije nastala po nekom planu ili radi plana.

Riječ je o sasvim normalnoj potrebi za stvaranjem. Mirovati mogu samo kada sam zaista umoran.

Odrasli ste u obitelji koja se bavi kamenom. Koliko je takvo odrastanje imalo na Vas utjecaja?

-Definitivno da su na mene utjecali moji preci koji su u više generacija živjeli s kamenom i od kamena. Počevši sa prapra nonotom Meštre Antom, pa pranonotom koji je bio vrijedno hvale rangirani hrvatski kipar naivac, zatim nono koji je vrsni klesar i naposljetku moj otac renomirani kipar s diplomom Francuske likovne Akademije.

Od malih nogu sam među skulpturama i glazbom bračkog kamena u kojem su stvarali moj nono, a napose iznimno moj otac.

Ta mi je kamenarsko-kiparska sredina sa svim svojim karakteristikama u krvi. Definitivno me sve to djelomično formiralo kao osobu.

I Vaš otac je akademski kipar, postoji li stanoviti osjećaj konkurencije između Vas dvojice?

-Pa zasad ne. Ali interesantno mi je kad se radi o apstrahiranoj formi mi se apsolutno ne slažemo, o motivu, likovnim elementima koji su ukomponirani u skulpturi, njuhovim rasporedom, vaganju elemenata u skulpturi...  Al uvijek se nađe neki savjet koji dobro dođe.

Vaš temeljni materijal je kamen, kako pristupate raznim vrstama kamena?Volite li neku vrstu kamena više od drugih?

-Uglavnom radim u kamenu. Tu i tamo lijevam u bronci. Trenutno najviše radim u crnom kamenu "Sirač" jer je predivan, ljubi se sa stiliziranim formama.

Najdraži mi je bijeli brački kamen, a i najlakši je za obradu. Radim i s makedonskim mramorom iz Prilepa koji je jako podatan za obradu.

Dijapazon Vaših motiva je velik, ipak, koji Vam je motiv najbliži?

-Uglavnom se koristim likovnim elementima iz prirode. Najviše proučavam forme prirodnih stijena, koje nalazim na gomilama, u poljima.

Sviđaju mi se oštri bridovi, obline, udubljenja, rupe... Sve te likovne elemente kombiniram i sastavljam u jednu cjelinu-moju skulpturu koja opet ima svoju sasvim drugačiju priču.

Njegujete i figurativni ali i nefigurativni izraz. Što im je zajedničko a što ih razdvaja?

-I jedno i drugo mi predstavlja jedan predivan izazov, a sasvim drugačiji pristup. Narudžbe su uglavnom figurativnog tipa. Pa kombiniram. Malo radim svoje apstraktne forme, malo figuraciju i tako odmaram mozak malo od jednog, malo od drugog.

Figuraciju obožavam, pogotovo portrete. Još kad je narudžba u kamenu onda je to dupli gušt. Prvo modeliranje pa prenošenje u kamen.

Kako vidite i doživljavate aktualno domaće ali i strano kiparstvo?

-Nekada ranije u umjetnosti su generalno govoreći vladali trendovi ili određeni umjetnički stilovi. Danas ne vidim nikakav dominantan trend.

Situacija u umjetnosti je poprilično šarolika-subjektivna. Mislim da nema jedne zajedničke odrednice.

Što je novo u atelijeru?

-U atelijeru imam desetak novih kamenih skulptura. A sada radim na nekim novim idejama..

Planovi, izložbe, monografije...

-Trenutno radim na spomeniku Alojziju Stepincu. Tako da sam u zadnje vrijeme okupiran time.

Što se tiče izložbi za ovu godinu nisam ništa planirao, jer sam bio poprilično okupiran narudžbama. U planu mi je samostalna izložba slijedeće godine.

Što mora posjedovati motiv da privuče Vašu pozornost?

-Motiv mora posjedovati neku priču-ljepotu oblika, koja jedinstveno uhvati moje oko.

Što želite postići, ostvariti u umjetnosti?

-Još uvijek nisam time opterećen, zasada želim stvarati i uživati u tom stvaralaštvu.

 

Miroslav Pelikan