Povlači se korona, primiču se izbori. Odmah življe na domaćoj političkoj sceni. HDZ i SDP izvlače otrcane asove iz rukava, prvi malo hrvatuju, drugi se kao odmeću u partizane. Cijeli taj dramolet trajat će do izbora u sedmomu mjesecu, a onda sve po starom: vladat će HDZ ili SDP sa satelitima, a možda uđu i u koaliciju, no jedno se neće promijeniti: položaj Milorada Pupovca.
Varali su nas ne jednom, iznevjerili stotinu puta, pamtimo sva neispunjena obećanja, ali ne sjećam se da je nešto toliko puta kategorički ponovljeno kao ovih dana teza da neće biti velike koalicije HDZ-a i SDP-a! I to jednako kategorički tvrde obje strane. Prostačko i eklatantno laganje u politici već je i na kraće staze uvijek bilo čisto samoubojstvo, uzmimo kao ilustraciju besramno legendarno, HNS-ovo, odnosno Vrdoljakovo, zaklinjanje da nikad neće u koaliciju s HDZ-om i sad ćemo gledati nestanak te stranke!
Taman smo se bili ponadali da ćemo malo odahnuti od vijesti sa svih strana. Poče vrijeme ublažavanja mjera glede pošasti koronavirus. Kad ono, bomba iz Sarajeva. Zakotrlja je Željko Komšić koji sam za sebe kaže da je hrvatski član predsjedništva BiH, a Hrvati to ni u snu ne žele priznati. Sve bi namijenjeno za Katolički Crkvu u BiH i za kardinala Vinka Puljića.