Fra Stjepan Naletilić, kongorski župnik, prva je od 66 žrtava, hercegovačkih franjevaca, stradalih od partizanskih snaga tijekom Drugoga svjetskog rata. Bilo mu je tek 35 godina! Uhitili su ga u noći s 19. na 20. svibnja 1942. partizani iz Vukovske čete te ga odveli preko planine Ljubuše u selo Zanagline. I strijeljali.

Drugi po redu hercegovački franjevac kojega je ubila partizanska vojska bio je fra Križan Galić, 74-godišnji starac, koji je boravio u župnoj kući u Međugorju kao isluženi redovnik, dakle u mirovini.

Partizani su ga ubili nehotice jer tada još nisu željeli pokazati svoje pravo lice ubojica i razbojnika. Stradao je od bombe ubačene kroz prozor u župni ured u Međugorju posljednjega dana listopada 1944. Od veljače 1945. do ljeta iste godine, pogotovo u svibnju i lipnju, partizani su ubili više od šest stotina svećenika, bogoslova, časnih sestara, s desecima tisuća drugih Hrvata, vojnika i civila, te su ih "pokopali" u masovne grobnice, to jest tenkovske rovove, ili ubacili u duboke jame, ili pak – kao na Širokom Brijegu 7. veljače 1945. – ubacili u protuzrakoplovno sklonište, polili benzinom i spalili.

Fra Maksimilijan Jurčić podnio je mučeničku smrt kao prvi hercegovački franjevac u 1945. Razlog za uhićenje bio je savjet jednoj djevojci koja je otišla u partizane i nosila pušku, a bila je prije i članica Društva sv. Ante, koje je fra Maksimilijan vodio, da se ostavi puške i prihvati mirna života. To se onda saznalo među partizanima i okarakteriziralo kao "neprijateljska propaganda", što je fra Maksimilijan uskoro platio glavom.

Jedan od najmlađih članova Hercegovačke franjevačke provincije kojega su ubile partizanske vlasti pred kraj Drugoga svjetskog rata bio je boležljivi mladomisnik fra Andrija Topić. On je ubijen u župnoj kući u Kočerinu zajedno sa svojim ujakom fra Valentinom Zovkom, kočerinskim župnikom. Njihovo je ubojstvo odlično dokumentirano jer su i sami partizani ostavili iza sebe pisana svjedočanstva kako su upravo oni bili ubojice.

Fra Marka Barbarića jugokomunisti su ubili u skupini od njih 12 nakon osvajanja Širokog Brijega 7. veljače 1945. U jutarnjim satima, oko 10 sati, ušli su u samostan, a ubijanje je započelo oko 16 sati. To znači da ništa nije bilo slučajno, nego sve unaprijed pomno smišljeno. Svjedok kaže kako je gledao kada su iz sobe donijeli (snijeli) fra Marka Barbarića, koji je teško disao sa smrtnim hropcem i nije mogao hodati. Imao je 80 godina. Odveli su ga i ubili, a da nije bio pravo ni pri svijesti. Ubijen je kao i ostali na otvoru ratnog skloništa metkom u zatiljak i zapaljen.

Ovo je samo dio biografija autora dr. fra Roberta Jolića koje pod egidom "Stopama pobijenih" već nekoliko mjeseci, zalaganjem vicepostulatora fra Miljenka Stojića, objavljujemo na portalu Misija. A ovih dana čitamo kako je bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović mrtav hladan izjavio kako su franjevci sa Širokog Brijega bili legitiman vojni cilj jer su oružjem pomagali Nijemce i ustaše. Tko zna, možda bi on i danas pobijao fratre na Brigu?!

 

Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija