Čim su na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović prestali napadi s lijeva, javili su se takozvani katolički konzervativci. Zamjeraju joj što se usudila ići kod Hillary Clinton, bivše američke državne tajnice i voditeljice jedne od najpoznatijih američkih fondacija.

Ta fondacija podijelila je siromašnim zemljama više pomoći nego sve svjetske vlade zajedno i u pomaganju se stavila uz bok misionarskom radu katoličke crkve. Za hrvatske katoličke konzervativce problem je u tome što se fondacija bori za pravo na pobačaj te ultimativno zahtijevaju sastanak s predsjednicom kako bi je oni poučili katoličkom nauku.

>>Vice Batarelo - moderni profesionalni katolik!

Predsjednica bi tim profesionalnim konzervativcima trebala poručiti kako ona nije niti časna sestra na funkciji šefa države niti je ovo crkvena država da bi se pojedine udruge miješale u svjetovnu prirodu političke vlasti. Predsjednik Tuđman svojedobno je bio vrlo blizak s pokojnim kardinalom Kuharićem i iznimno cijenio doprinos katoličke crkve u očuvanju povijesnog identiteta hrvatskog naroda, ali mu politiku nije vodio ni Kuharić ni kasnije Bozanić. Niti je crkva imala takve ambicije.

S druge strane, Tuđman je uvijek znao reći kako će u interesu države i naroda popiti kavu i s crnim vragom, ako će to Hrvatsku ojačati i sačuvati. Naravno da se predsjednica kao konzervativna političarka svjetonazorski ne slaže s pobačajem, ali to ne znači da se ne mora sastati s jednom od najmoćnijih žena svijeta i potencijalnom američkom predsjednicom. Neslaganje oko pitanja pobačaja sigurno nije razlog da se kod bivše američke državne tajnice ne lobira za Hrvatsku i savezništvo sa SAD-om ne učini još jačim. A hrvatski katolički konzervativci trebali bi se prestati sakrivati iza crkvene hijerarhije, jer niti su oni crkveni glasnogovornici, niti Crkva iza njih stoji. Za političku borbu na izborima trebali bi osnovati stranku i onda se u političkoj areni boriti za svoje stavove. Otegotna okolnost mogla bi im biti činjenica kako u Hrvatskoj već postoji jaka stranka koja vrlo principijelno brani demokršćanske vrijednosti.

BiH i Islamska država

Imam iz Trnova, Selvedin Beganović, smijenjen je sa svoje dužnosti. Završetak je to trakavice koja je postala aktualna kada se imam pobunio protiv radikalnog vehabijskog pokreta i vrbovanja mladih ljudi za zločinačku Islamsku državu. Par mjeseci trajalo je sijanje straha prema imamu i njegovoj obitelji, a pozadina svega navodno je ambicija efendije Beganovića za višom funkcijom u Islamskoj zajednici BiH. Sve je više mladih ljudi iz BiH koji odlaze u „sveti rat“ u Siriju i Irak, a strah stanovnika dodatno šire članovi radikalnih vehabija, polumilitarne skupine koja je poznata po isključivosti i koketiranju s terorizmom. U par navrata zastava Islamske države se vijorila i u neposrednoj blizini hrvatske granice u Gornjoj Maoči.

Slučaj imama Beganovića dokazuje dvije stvari. Prvo, potezi imama Beganovića pokazuju kako je islam zapravo mirotvorna religija, a njegovi službenici predani poslanju naviještanja Allaha. Drugo, njegovo smjenjivanje s pozicije pokazuje kako u BiH postoje tendencije koje su vrlo bliske s islamskim radikalizmom, a središnja država nema načina kako iskorijeniti ovu pošast, posebice prema mladim ljudima. Još kad s k tome pridoda napad šipkama i bejzbol palicama na juniore Hrvatskog nogometnog kluba Širokog Brijega u Sarajevu, jasno je kako se BiH sve više pretvara u Islamsku Džamahiriju u kojoj mjesta za Hrvate i Srbe nema. Po zadnjim događajima mjesta u takvoj državi nema niti za imama Beganovića i sve umjerene muslimane.

Najmoćnija žena u Hrvatskoj

Ponekad imam dojam kako je Sisačko – moslavačka županija jedna od najbogatijih županija u Hrvatskoj. Ta utopija mota mi se po glavi još od vremena bivše županice Marine Lovrić Merzel. I taman kad su se stvari počele mijenjati na bolje (bez skupog voznog parka i pretplaćenih savjetnika) vijećnici županijske skupštine samoinicijativno si dignu naknade za 350%. Uzaludna su bila nastojanja HDZ-ovog župana Žinića da spriječi tu prljavu rabotu, ali neprincipijelna većina predvođena SDP-om i HSP-om nije htjela popustiti.

Žalosna je činjenica da predsjednik županijske skupštine, ratni heroj HSP-ovac Željko Soldo drži ljestve SDP-ovoj većini dok se novac poreznih obveznika ionako osiromašene županije usmjerava u džepove županijskih vijećnika. Izgleda da ni na samozvanoj izvornoj hrvatskoj desnici više nema brige za najsiromašnije. Važnije je čuvati političke fotelje pa makar ih osiguravala slijednica KPJ.

Osuđeni kriminalac i EU fondovi

Ako na prijevremenim izborima u Dubrovniku vlast osvoji osuđeni kriminalac, nešto zbilja ne štima sa gosparima i gospođama. Andro Vlahušić primjer je političke korupcije par exellence. No to nije nimalo čudno ako znamo kojoj političkoj stranci pripada. Srećko Ferenčak kao osuđeni u procesu poznatom kao Nanbudo svojedobno je dao finu donaciju bivšem predsjedniku Josipoviću u kampanji. No, ni to mu tada nije pomoglo.

>>Andro Vlahušić – Čovjek iznad zakona!

Odavno je poznato kako je HNS klijentelistička stranka s nikakvom podrškom u puku. Šlepanjem uz jačega, uvijek su znali iskoristiti pogodan trenutak za uhljebljivanje. No ono što drugima nije dopušteno, oni bez brige konzumiraju. Bit će žalosno ako svjetski brand poput Dubrovnika ne bude mogao povlačiti sredstva iz Europske unije zbog gradonačelnika kriminalca. Još će veća žalost biti ako Dubrovnik, uz sve svoje ljepote, postane sinonim za političku korupciju i taoc jednog čovjeka. Zato gospari i gospođe, svi na izbore. Održite Dubrovnik slobodarskim i hrvatskim gradom kakav je oduvijek i bio.

ORAH se u Dubrovniku na izborima nije proslavio. Dapače, nije nigdje gdje je išao na izbore. Medijski balon oko Mirele Holy imao je efekt sapunice. Raspuknuo se u trenu. Izgleda da ORAH ipak nije tako tvrd kako su ga opisivali. Jasno, postoje i truli orasi koji puknu čim padnu na zemlju. Upravo o takvom orahu radi se i u slučaju Mirele Holy. Međutim, osim što smo već i prije spoznali da je Holy samo produžena ručica premijera Milanovića, orahovci su odlučili radikalizirati retoriku. Branitelje koji prosvjeduju u Savskoj prozvali su odgovornima za državni udar i izazivanje kaosa. Nešto slično po matrici Stipe Mesića kada je istaknute ratne zapovjednike izbacio iz vojske jer su se usudili reći da je njima Domovinski rat svetinja.

Orahovci bi sada vjerojatno i branitelje prozvali neprijateljima, a možda i organizirali sabirne logore gdje bi ih preodgajali. Ako je i od ORAHA, previše je. Branitelji u četiri mjeseca koliko prosvjeduju nisu napravili niti jedan incident, štoviše, mnogo puta do sada su stali na loptu kada je bilo „čupavo“. Incidente izazivaju takozvani protuprosvjednici, štakoraši izašli iz rupa zaborava. Uskoro bi se u njih mogli i vratiti, poput mentalnog komunizma koji polako, ali sigurno, odlazi s političke scene.

 

Tomislav Stipić

Share
0