Andro Vlahušić – Čovjek iznad zakona!

Andro Vlahušić personifikacija je erozije morala i etike u današnjem političkom svijetu Hrvatske, a posebice vladajuće koalicije čiji je i sam pripadnik kao član HNS-a. Široj javnosti poznat ponajviše radi afere Šipan u kojoj ga je USKOK optužio za nezakonitu pozajmnicu novca iz gradskog proračuna privatnoj tvrtki Pere Vićana „Dubrovačko primorje“.

Kolokvijalno rečeno, Vlahušić je malverzacijama na uštrb grada i građana milijunima javnog novca pokušao pogurati tadašnjeg koalicijskog partnera Vićana, kojeg je i sam Andro zvao svojim starijim bratom. Kada je sve izašlo u javnost, duo je propjevalo da nisu krivi, ali se Vlahušić vrlo brzo okrenuo protiv bivšeg partnera tvrdeći da mu je Vićan sve podmetnuo. Sve je kulminiralo na Županijskom sudu u Splitu 2012. godine na kojem je Andro Vlahušić nepravomoćno osuđen za zlouporabu položaja i ovlasti.

Persona non grata Dubrovnika, obučena u svu svoju bahatost, umjesto očekivanog demokratskog čina odstupanja s pozicije odlučuje ignorirati smjenu koju su tražili skoro sve političke opcije u Dubrovniku. Svoj ostanak okušao je opravdati floskulom kako bi svojim odlaskom priznao krivicu za optužbu. Pritom ne valja zaboraviti na folklor kojim je vladajuća koalicija s perjanicama SDP –HNS prezentirala zahlađenje odnosa s Vlahušićem i osuđivala nepravomoćnu presudu dotičnoga, da bi potom besramno i s lakoćom dala mu podršku u drugom krugu 2013., što zapravo najviše govori o njihovom licemjerstvu.

Sjećamo li se da je prije lex Perkovića po našim medijima žario i palio lex Vlahušić? Gradonačelnik je Zakonom o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika želio oduzeti Društvu prijatelja dubrovačke starine upravljanje zidinama te sredstva zarađena od prodaje ulaznica prisvojiti gradu. Naravno da ovakav kulturocidni zakon ne bi mogao proći bez blagoslova stranačke kolegice i ministrice kulture Andree Zlatar Violić. Lex Vlahušić je bio ništa drugo doli pokušaj osobne vendete gradonačelnika prema Društvu prijatelja dubrovačke starine radi afere Šipan. Srećom, Ustavni je sud 2014. oborio lex Vlahušić i odredio da će Društvo prijatelja dubrovačke starine najmanje do 2019. godine upravljati zidinama. Vlahušić je ovakvim zakonom dakazao sklonost autoritativnom i diktatorskom upravljanju gradom za vlastiti interes i to po cijenu, ni manje ni više, već dubrovačkih zidina.

Njegovu razmaženu, taštu i samovoljnu narav uz ovakav zakon najbolje dokazuju izjave kojima se obrušio na inicijativu „Srđ je naš“ nazivajući ih cinkarošima jer su grad prijavili UN-u i UNESCO-u zbog neprovođenja studije o utjecaju projekta na Srđu. Nadalje, njegovo otvoreno vrijeđanje radnika gradskog poduzeća Vrtlar. Naime, 2010. godine u pismu bivšem ministru financija Ivanu Šukeru, vezanom uz restrukturiranje gradskog poduzeća Vrtlar, napisao je da su “neobrazovani, nemotivirani za rad, skloni štrajku i radu na crno”. Duboko uvrijeđeni radnici uzvratili su mu pismom u kojem ga podsjećaju da plaću znaju čekati i po tri mjeseca.

Osim što lakoćom krši zakone, Vlahušić jednako lako krši i liječnički kodeks, demonstrirajući da mu apsolutno ništa nije sveto u njegovom naumu održavanja na vlasti. Tijekom vođenja kampanje za lokalne izbore 2013., Vlahušić je prijavljen GONG-u jer je kao liječnik svojim pacijentima slao pisma u kojima ih poziva da izađu na izbore i glasaju za njega. Iz GONG-a smatraju da je Vlahušić pritom zloupotrijebio podatke vlastitih pacijenata iz liječničke evidencije u svrhu političke promidžbe. Ovdje se govori o očiglednom kršenju povjerljivog odnosa liječnika i pacijenta.

Kako je nepoštivanje zakona i stavljanje sebe iznad zakonskog slova očito hereditarna karakterna anomalija u kućanstvu Vlahušić, poprilično dobro svjedoči činjenica da mu je sin Frano Vlahušić s 2,75 promila alkohola u krvi bacio policajca kroz staklo.

Uz sve do sada navedene epitete, vječni gradonačelnik Vlahušić je i rastrošan gospar široke ruke. Tako je obnova gradskog WC-a na Pilama građane koštala milijun kuna. Po svemu sudeći gradonačelnik Vlahušić možda u podsvijesti i zna da ne radi baš najbolje i najtransparentnije pa je iz gradskog proračuna izdvojio 1,3 milijuna kuna za lokalno novinarsko izvještavanje o svome radu. Valja navesti i aferu Ravelin. USKOK je pokrenuo istragu protiv Vlahušićazbog sumnje da je grad oštetio za najmanje milijun kuna pogodujući ugostiteljuLukši Frankovićukoji je koristeći tvrđavu Revelin, po tvrdnjama tužiteljstva, nezakonito zaradio preko dva milijuna kuna.

U Uskoku ističu da je Vlahušić na traženje vlasnika ugostiteljskog obrta da mu osigura "obavljanje ugostiteljskih usluga u prostoru cijele glavne dvorane u tvrđavi Revelin, poduzeo niz radnji kojima je na štetu grada drugookrivljeniku pribavio znatnu nepripadnu imovinsku korist". Tako je još prije raspisivanja javnog natječaja za davanje u najam točno neutvrđenog dijela glavne dvorane, Vlahušić s Lukšom Frankovićem dogovorio da će njegov obrt, neovisno o uvjetima natječaja, za cijenu zakupa dijela glavne dvorane dobiti cijeli prostor, kao i da će gradu plaćati samo dio prihoda od ulaznica. Grad se osim toga obvezao da će neosnovano participirati u plaćanju troškova čišćenja i zaštitarske službe. Vlahušić je, navodno, nakon zaključivanja ugovora o zakupu u kolovozu 2010. Frankoviću omogućio i neplaćanje dvije mjesečne zakupnine u iznosu od 115.200 kuna. Na taj je način Lukši Frankoviću navodno pogodovao da nezakonito zaradi najmanje 2.2 milijuna kuna, a Dubrovnik oštetio za najmanje milijun kuna. Za kraj ove crtice o ovakvoj aferi najpametnije je navesti kako stoji u priopćenju USKOK-a - gradonačelnik Grada Dubrovnika, od svibnja 2010. do prosinca 2014. godine, u Dubrovniku, na traženje drugookrivljenog vlasnika ugostiteljskog obrta da njegovom obrtu osigura obavljanje ugostiteljskih usluga u prostoru cijele Glavne dvorane u tvrđavi Revelin, poduzeo niz radnji kojima je na štetu Grada drugookrivljeniku pribavio znatnu nepripadnu imovinsku korist.

Tko ima bager-ima Grad!

Gospodin Vlahušić je očito obiteljski čovjek, što zorno pokazuje tvrtka njegovog brata Mladena Vlahušića ponosnog imena VIAM d.o.o, što je i ujedno akronim od Vlahušić Ivo, Andro, Mladen. Naime, vox populi grada kaže kako je Andro Vlahušić kao gradonačelnik pogodovao tvrtki svoga brata Mladena u dobivanju poslova koji su financirani iz gradskog proračuna. Mladenova tvrtka je upala u financijske probleme, te je u prosincu 2012. zatražila pokretanje predstečajne nagodbe. 13 svibnja 2013. odobren je postupak nagodbe, a tadašnji ministar Linić otpisao je dugove Andrinom bratu Mladenu u iznosu više od 4,5 milijuna kuna, čime je Linić dokazao na koji način se vladajuća koalicija odnosi prema svojim nepravomoćno (i pravomoćno) osuđenim članovima. Time je potvrdio istinitost tvrdnji suca Mislava Kolakušića kako je zakon o predstečajnim nagodbama veća pljačka od privatizacije i kako se isti pisao i primjenjivao selektivno. U kontekstu navedene predstečajne nagodbe svakako su najzanimljiviji dijelovi koji se odnose na otpis dugova prema državi, ali i njegova dugovanja prema Gradu Dubrovniku za neplaćene komunalne usluge. Formalni postupak ovrhe pokrenut je od strane gradonačelnika. Naravno da ništa manje nisu nezanimljiva niti dugovanja prema poslovnim bankama i privatnim vjerovnicima za koja je također Vlahušić iznio prijedlog u svom planu restrukturiranja.

U trenutku pokretanja restrukturiranja tvrtke kratkoročne obveze iznosile su 25.578.000,00 kuna, a ukupna kratkotrajna imovina 2.255.000,00 kuna. Manjak obrtnog kapitala iznosio je 23.323.000,00 kuna. Nije posve jasno na temelju kojih projekata i usluga građenja je planirao ostvariti navedene prihode, ako je baš iz tih razloga i upao u financijske probleme. U samom planu je navedeno kako je planiran prihod od gradnje za ugovorene poslove u 2013. iznosio 8.100.000,00kn, a u istom se eksplicite spominje izgradnja i nastavak radova na raskrižju i pothodniku Ilijina Glavica, Dubrovnik. Jedan od projekata financiranih od strane Grada Dubrovnika je projekt Ilijina Glavica kojega eksplicite spominje u svom planu restrukturiranja. Naravno, u planu se spominju i drugi projekti i usluge građenja za razdoblje do 2018. – skoro do vremena kojeg je Andro Vlahušić trebao biti gradonačelnik. U Planu se ne navodi o kojim projektima je riječ.

Zanimljivo da se cijeli plan restrukturiranja temelji na projektima i uslugama građenja, a navode se samo ugovoreni poslovi za 2013. Bilo bi zanimljivo u poslovnim knjigama Grada Dubrovnika vidjeti koliko je projekata dobila tvrtka VIAM koji su financirani iz proračuna Grada. U samoj provedbi također je došlo do manipulacija s izvođačima. Naime na gradilištu je bila cijelo vrijeme istaknuta ploča kako je izvođač Poduzeće za ceste Split d.d. Međutim, kako je vidljivo iz samoga plana za restrukturiranje tvrtke Vlahušićeva brata VAIM d.o.o, oni su bili izvođači radova na navedenom gradilištu, čime se Mladen Vlahušić i hvalio u prikazivanju referenci za svoju tvrtku, a za 2013.godinu to prikazao kao glavni izvor prihoda. Iako u svom planu za restrukturiranje Mladen Vlahušić navodi kako je tvrtka u velikim gubitcima, te da je potrebno da se u spašavanje gubitaka uključi i država kroz otpis svojih potraživanja, isti je uredno dobivao poslove od grada Dubrovnika na ime svoje povezanosti s bratom gradonačelnikom, da bi nakon svega toga tražio spas kroz oprost dugova, na što država pristaje. Tipičan primjer umreženog hrvatskog gospodarstvenika. I njegovog brata - korumpriranog hrvatskog političara kojem nije mjesto na čelu našeg bisera Jadrana.

J. Z.