Hrvatska je uznemirena, usplahirena u duhovnom smislu, svjesna je prelomnog trenutka, kakvih je bilo više u njenoj povijesti, ali nažalost s vrlo tragičnim posljedicama.

Prihvaćanjem ili neprihvaćanjem Istanbulske konvencije, Hrvatska će krenuti u nekom drugom pravcu.

U srcu naroda naprosto gori strepnja što nas čeka, ako ne daj Bože sabornici većinom izglasaju zloslutnu konvenciju, kao dokument koji je iznad hrvatskog ustava i o kojem će odlučivati stranci, ponajprije neprijatelji svakog hrvatstva i domoljublja. “'Ja dolazim, ali kao Sotona da vas sve pocmekam dobrim rafalom. Treba vas sve u duboku jamu'', zlo je progovorilo kroz jednu profesoricu hrvatskog jezika iz Osijeka.

Rodna ideologija će reći - On, Ona i Ono! – On je roditelj I. ili roditelj II. Ono je dijete koje ne zna ni tko je ni od koga je. Za razliku od dosadašnjeg stanja i to tisućama godina - Ja sam otac, ti si majka, a Ono ili ovo je naše drago dijete koje ima puno ime i prezime i svoga tatu i svoju majku. i svoju prirodnu obitelj.

Tko Boga ljubi, ljubi i njegove zakone. U svakom živućem biću; čovjeku, životinji ili biljci zna da postoji motor njihovog postanka i opstanka, a to je Božji zakon.

Iziđite sami na livadu gdje nema nigdje nikoga, i tektad ćete osjetiti da niste posve sami, jer vas okružuje Duh života.

Živimo u sotonskom pokušaju (Zar i ti sine Brute? (Plenkoviću) da se razbije obitelj kao osnovnu ćeliju hrvatskog društva.

Neki ludi ljudi misle da će srušiti Božje zakone i uspostaviti neke svoje sotonske norme i suprotne svakom zdravom razumu. Uzalud vam trud pjevači takvu glazbu nikad ne ćete čuti, to je ravno onome tko želi srušiti nebo, da bi uspostavio neko drugo svoje nebo u kome se ne vidi Boga. A mnogi je podržavaju što će se njenom ratifikacijom svake godine “za njenu provedbu” podijeliti jedna milijarda kuna udrugama i pojedincima koji su aktivni kao Nevladine udruge.

Duh života zasijan je u sva živa bića svemira. Duh života je snaga koja podržava život i bilja, i bića, i čovjeka. Tamo gdje nema Duha života, tamo nema ni samoga života ni smisla življenja. Ako je život prijevara onda je prevario sama sebe. Ako je život varka tu varku treba razotkriti.

Ako je život nada i ja mu se pridružujem. Ako je život tuga s njime neću tugovati jer ću biti radost. Ako je život sreća zagovarat ću je za sve ljude, a posebno za obitelji i njihovu dječicu. Ako je život smijeh smijat ću se grohotom,

Ako je život igra i ja ću biti njegov igrač. Ako je život plač plakat ću suzama radosnicama,

Ako je život zdravlje ja ću mu prvi nazdraviti. Ako je život pozornica igrat ću na njoj radosnu ulogu, Ako je život tamnica otključat ću joj sva vrata. Ako je život svjetlost i ja ću mu držat kandilo. Ako je život tama iz kremena ću mu iskresati plam. Ako je život smrt pokušat ću ga uskrsnuti. Ako je život mržnja ja ću uvijek voljeti. Ako je život ljubav i ja ću je širiti. Ako je život sumnja ni u koga neću sumnjati. Ako je život trgovina njime neću trgovati. Ako je život bratstvo bit ću svima brat. Ako život nije vječnost ja ću u nju vjerovati.

Ako je život – život i ja ću biti dio Duha života.

A da bi Duh života vladao, on se hrani ljubavlju, plemenitošću, dobrotom, radošću. A kao pojavni oblik u ljudskoj vrsti – gnijezdo života je zdrava i čestita obitelj. Tko dira u obitelj taj dira u Duh života, a Duh života je najveća svetinja i on ne prihvaća nikakve sablazni.

Kad kažem – ljubav, tada mislim na davanje. Ljubav se i prima i daje. Kod primanja ljubavi moramo biti vrlo oprezni. Ljubav se manifestira kroz dobrotu, zato nikada ne zloupotrebimo nečiju dobrotu prema sebi Najdublja je tajna ljubav, pa stoga je ljudima i najdraža. Javna ljubav nije ljubav, ona je samo manifestacija.

Tko ljubi biva i ljubljen, tko krade biva i okraden. Ljubav se ne krade ona se daruje i dobiva.

Ljubav može biti samo ljubav i ništa drugo jer u cijelosti proizlazi iz Duha života.

Ako u ljubavi ima i drugih primjesa poput interesa, ona više nije ljubav i nije djelo Duha života.

Ljubav je poput čistoće zlata – ili je čisto ili nije.

Čistoća, ljubav diže na pijedestal ideala koji svijetli poput sunca. Ljubav nije kategorija koja pripada razumu, ona je plemenitost poput plemenite kovine.

Ljubav je jedna od najvažnijih sastavnica opstojnosti života.

U hrvatskoj obitelji djecu treba odgajati na načelima humanizma, ali i zdravog domoljublja. U odgoj posebno ugrađivati i kršćansku ljubav za stare i nemoćne, i one potrebite. Ispravan obiteljski odgoj djeca sa sobom donose i u školu, gdje ih se po tome može odmah prepoznati. U svakoj obitelji treba vladati mir i ljubav, a posebno i altruizam.

U hrvatskom narodu obitelj treba biti svetinja nad svetinjama jer čini osnovnu ćeliju društva. Legaliziran naravni brak je zajednica muškarca i žene, a rođenjem djece postaje obitelj. Obitelj je najveća svetost privatnog života, temelj svake društvene zajednice.

gdje vlada sklad i Božji mir – osigurava se opstanak i razvoj obitelji. Zato ne dirajte hrvatske obitelji

Vlada koja zagovara rodnu ideologiju nasuprot prirodnih zakona i nasuprot dva milenija kršćanstva, takva vlada nema ljubavi prema svom narodu.“Ako jezike ljudske i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao mjed, koja ječi, ili cimbal, koji zveči.” (1. Korinćanima 13,2,” Sv. Pavao)

Zapamtite vaša tzv. rodna ideologija nikada neće imati ni roda ni potomstva, jer

jarac s jarcem jare ne ojari. Paunica nikada neće imati čudesnu paunovu lepezu.

Košuta nikada neće imati raskošno rogovlje jelena. Priroda ima svoje zakone koje suludo želiti rušiti.

Priroda je najveća Biblija, tamo je Duh života ispisao svoje zakone i pravila ponašanja.

Tko se bori protiv prirode, bori se protiv Duha života. Nikakva vlast i oružje ne može pobijediti Duh života. Jer oružje je slabost jakih, a Bog je snaga slabih.

Kad bismo znali kolika je bol majke za djetetom, nikada tuđem djetetu ne bismo učinili zlo. Zato maknite prste od te sotonske ideologije koja smjera samo na uništenje trajne i prirodne obitelji, koja smjera duhovno uništiti našu djecu u budućnosti..

Vođa naroda koji ne osluškuje njegovo bilo je slijepi političar. Vođa koji je ohol prema narodu i koji nije ponizan prema Bogu ruši postolje svoga vladanja, a svome narodu donosi propast i sramotu.

„Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji.“(Bl. Alojzije Stepinac)

 U biljnom i životinjskom svijetu zamijećene su brojne vrste obitelji, od kojih bi ponekad i ljudi imali što naučiti.

Mi smo se obukli u oružje koje nam daje Bog, da mognemo izdržati đavolske udarce, jer se ne borimo protiv ljudi od krvi i mesa, nego protiv Vlasti, Poglavarstva i Vrhovništva ovog mračnoga svijeta, (sv. Pavao).

 I nikada više ne pokušavajte iz hrvatskog naroda istjerati Krista i njegovu ljubav!

Zato!

Uzmimo svoje bubnje i udaraljke neka bubnje, cimbale neka zveče, zapjevajmo pjesme bojovne, nek se ori glas naroda protiv tirana na vlasti koji ne žele čuti njegov glas.

Krenimo prema njima nek se preplaše od buke i orljave kao vrapci i neka bježe tamo odakle su i došli (Codex moralis croaticum).

 

 

Mile Prpa