Da je Jutarnji list svojevrsni propagator jugonostalgije, široj javnosti poznato je odavno, ne nazivaju ga uzalud čitatelji u svojim komentarima YUtarnji. Ipak, Jutarnji nasuvijek iznova uspije iznenaditi svojom privrženošću ideji Regiona i svega što dolazi iz tog područja. Tako su se ovih dana jutarnjaci i srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić našli na istom poslu. Ili, bolje reći, istom pohodu, istoj hajci – na Thompsona!

Prvo je Jutarnji list izišao s pričom o tomu kako Thompson za svoj nastup u Slunju povodom obilježavanja Dana pobjede traži enorman honorar te da su zbog toga neke braniteljske udruge ogorčene. Tu vijest je Thompson demantirao tvrdeći da, zapravo, pjeva besplatno. Kao što je to, uostalom, činio i dosada za taj veliki dan.

Jutarnji je list, naravno, odustao od svoje priče, istina njima ionako nije bila važna. Važno je samo da se još jednom Thompsona stavi u negativan kontekst, sutra će staru laž zamijeniti nekom novom laži i tako unedogled. Dalje je uskočio Ivica Dačić pokazavši zavidnu sinkroniziranost s Jutarnjim listom u opanjkavanju i onemogućavanju Marka Perkovića. Dačić se kao ministar drsko obraća Hrvatskoj vladi tražeći od nje da ne sufinancira nastup ''ustaše'' Thompsona. Tako su se ''Mali Slobo'' i Jutarnji list po tko zna koji put našli na istom poslu. I što jest, jest – skladno se nadopunjuju. Po principu ''što ja počeh, ti dovrši''.

   Pitanje je sad samo hoće li se i Hrvatska vlada početi opravdavati Šešelju, Dačiću i ostalim ''vučićima'' ili će, što ne bi bilo prvi put, na neki zaobilazan način dati Dačiću za pravo. Takva popustljivost naše istočne susjede uvijek dodatno razjari te još žešće nastavljaju svoj ratni poraz nekako pretvoriti u mirnodopsku pobjedu. Frustrirajuće je to kada ti se povijest sastoji od niske poraza. Međutim, podjednako frustrira kada – kao u hrvatskom slučaju – neki narod svoje pobjede ne uspijeva iskoristiti na vlastitu dobrobit. Jer su ratovali za druge ili su se vlastitih pobjeda nakon određenog vremena počeli odricati ili čak stidjeti. U tom, sad već stoljetnom sudaranju hrvatskih i srpskih frustracija obadva su naroda samo izgubila, a u tom prostoru gorčine i frustracija uporno se gnijezdi parazit jugoslavenstva. I čeka svoju priliku da preuzme oba nacionalna organizma.

   Jutarnji list, ali i ostali hrvatski mediji u tomu mu samo pomažu. Tako je prije nekoliko dana u više naših dnevnih tiskovina udarna vijest bila da je neki Splićanin nekom Kragujevčaninu koji se parkirao negdje u Splitu ostavio dirljivu poruku za brisačem. U poruci taj Splićanin piše da mu je neobično drago što vidi auto kragujevačke registracije jer je kao dijete i sam živio u tom gradu. Tata mu je, veli dalje, vojno lice rodom iz Kraljevca, a majka Splićanka. Kragujevčanin je to dirljivo pisamce objavio na Facebooku, a naši su mediji našli da je ta vijest zavrijedila da bude jedna od udarnih toga dana. Krasno, dirljivo, jugonostalgično. Samo ne znam što je čudno u tomu da se jedan čovjek rado sjeća grada u kojem je odrastao ili da se veseli svom – barem po ocu – zemljaku!?

Kako je sve to krenulo, uskoro bismo iz faze ''Ko nas bre zavadi'' mogli preći u fazu: ''Pokažite ga, bre, da ga za glavu skratimo!''

 

Damir Pešorda