Nedavno mi je jedan čovjek ispričao jednu zanimljivu, kako on to definira, vic-priču. Ispričao mi je on da bijaše na jednom stablu jedna jako mala ptičica, tek rođena. Sama. Snijeg je padao jako i bilaja velika zima a, kako je to stablo bilo odmah do ceste gdje su magarci prolazili, ispod stabla je jedan od njih ostavio svoj izmet, škart. Hladnoća, olujno vrijeme, ptičici je bilo hladno, smrzavala je se. Kako je ledeni vjetar puhao, slabašna ptičica pade sa grane, i to u onaj izmet. Ipak, njoj je bilo ugodno u tom toplom izmetu, ugrijala je se, i nakon nekog vremena odlučila je ustati kako bi poletjela. Podiže jedno krilo, pa drugo. Ustaje ona kad odjednom…„Hop!“ Naiđe mačak i zgrabi onu jadnu malu ptičicu i pobježe s njom među zubima.

Možda se neki od vas pitaju zbog čega ja ovo govorim, gdje želim doći ovom neugodnom pričom. Kada se raspravlja o važnim temama, Hrvati znaju često reći „Ah, mi to ne možemo sami“, „treba nama podrška“, „samo nas Europa može spasiti“, ili čujemo „ma svi su oni isti, nema ovdje budućnosti“. Takvih rečenica ima puno. Zapravo, to su rečenice koje su postale svakodnevne. Kada bolje razmislimo, možemo shvatiti kako je to jedna vrsta općeg pesimizma koja vlada u Hrvatskoj.

Nije to ništa čudno. Situacija nije dobra, prikazano nam je kako mladi ne mogu dobiti posao, ljudi koji rade ne dobivaju plaću, i naravno, mora se kukati.

Što nam nudi naša politika? Ništa. Politička elita je usmjerila sve svoje energije u „zatvaranju glavnih poglavlja u pregovorima s EU“, „tko govori protiv politike EU znači da ne zna ništa o njoj“, „EU kao primarni cilj“ itd. Oni koji imaju volju i snagu reći ne ovakvoj politici koja se bazira na otvaranje države kolonizaciji od strane članica EU, nažalost ne dobivaju priliku ni od HRT-a, ni od Večernjeg Lista, ni od Jutarnjeg lista.

„Kolonizacija? Kakva kolonizacija?“ reći će naši ljubitelji EU. I naravno svi oni koji misle da bi za Hrvatsku ulazak u EU bio katastrofalan za sva poduzeća, posebno za ona koja se bave poljoprivredom i stočarstvom budu nemilosrdno ismijani. Neka mi oni koji su „skloni europeizaciji“ objasne kako će se jedan hrvatski poljoprivrednik moći natjecati sa poljoprivrednikom iz Njemačke koji dobiva ogromne subvencije? Njegov proizvod će biti puno jeftiniji od hrvatskog. Ali pustimo to. Ovako. Zašto mi „zadrti provincijalci“, kako nas je nazvao g. Plenković (državni tajnik za europske integracije) smatramo da EU vrši kolonizaciju?

Prvo, 2002. otvorili smo vrata stranim proizvodima koja su ugušila domaće. Drugo, trebali smo prepustiti naše banke u njihovim rukama, kako bi oni primali profit, što je kao da se u šahu preda protivniku kraljica, oba konja i oba topa. Treće, polako domaće tvrtke i proizvođači propadaju, što otvara vrata za „investiciju“ iz EU (investicija u smislu da smo im prodavali nešto vrijedno 10 milijardi kuna za 1 milijardu kuna). Nije to samo slučaj u Republici Hrvatskoj , već i u drugim državama, Češkoj, Sloveniji, Mađarskoj, a sada je na redu Hrvatska. Koliko je zatvoreno šećerana u EU, zbog toga što se šećer uvozi iz Kube? Mađarsko grožđe je uništeno zbog jeftinog vina iz Francuske, što će biti sa hrvatskim vinom? Hoće li i naše vino imati „otvorena vrata na tržištu od 500 milijuna ljudi“ ili će se jednostavno ugasiti kada dođu strani investitori i kupe vinograd za nisku cijenu? Četvrto, EU ne zanima je li Hrvatima loše, oni hoće povoljno tržište. Samo na to misle. Hrvati se navikavaju na niske plaće, tj. postaju jeftina radna snaga, poput Rumunja, Bugara i dr.

Poznati slovenski ekonomist i bivši ministar gospodarstva Republike Slovenije Jože Mencinger tvrdi kako „Slovenija nije zadovoljna svojim statusom, jer nema svoju fiskalnu niti monetarnu politiku, jer o svim bitnim pitanjima se odlučuje u Brexellesu, i da Slovenija će biti prva država koja će napustiti eurozonu, zbog previsokog godišnjeg rasta javnog duga“.

Zar nam nije dokaz kako nas svi vuku za nos samo odustajanje od ZERP-a, jer trećina riba Italije zapravo dolazi iz te zone? HT je prodan Deutsche telekomu, zna li se danas točan sadržaj tog ugovora? Najbolji hoteli su kupljeni od njemačkih i austrijskih kompanija, tako da prihodi od turizma ne ostaju u Republici Hrvatskoj. Mislim da bi se knjiga mogla napisati o svemu tome!

Kada pogledamo ove činjenice i pogledamo na koji su način Azija, Australija pa čak i Afrika bile kolonizirane tijekom 17., 18. i 19. stoljeća, ne ćemo naći nikakve bitne razlike: Englezi, Francuzi i Nijemci su glavni akteri, te „čine usluge“ domaćem stanovništvu (nama Hrvatima dopuštaju da se školujemo u civiliziranom Zapadu ili da slobodno putujemo); radi se uvijek za njihove interese (Hrvati prepuštaju njima glavne odluke); pripremaju se velike zabave kako bi se zahvalilo civiliziranom „bijelcu“ (Hrvati troše ogromnu količinu novca za propagandu kako bi prikazali „civilizirane europejce“ kao vrh svih vrhova); ljudi iz kolonija koji su opasni i mogli bi dokazati da to nije jedini put budu doslovno uništeni (Hrvati su dopustili da se sudi hrvatskim generalima kako bi se ubrzao proces kolonizacije); ima još puno toga. Sami možete razmisliti. Ali nemojte tu stajati: dokažite to i vašim susjedima, prenesite takvu vrstu informacija i onima koji ne mogu doći do njih, potrudite se do kraja, ili je kraj za nas.

Da se vratim na početak ovog teksta. Možda se i mi nalazimo u izmetu, no sami ćemo ustati i poletjeti. Ali požurimo, jer mačak je blizu. A mačak će pojesti pticu.

Ivan Pepić