Predpostavimo što bi bilo s gradom Gospićem da nije zapovjedao obranom Mirko Norac? Koja je bila namjera srpskog agresora, kad je dnevno slao na Gospić preko petsto granata? Kako je bilo živjeti u Gospiću tih ratnih dana, njegovim žiteljima? Da li je bilo moguće hodati po ulicama mirno i bez straha, a spavati noću...? Ali da je pao Gospić brzo bi se realizirala srpska namjera: Virovitica, Karlovac, Karlobag! Koliko bi još palo sela i gradova odnosno poubijano Hrvata i drugih građana?

E, to se nije dogodilo, naravno, hvala Bogu, ali izgleda da niti jedan Srbin u Gospiću, sunarodnjak agresoru nije smio smrtno i nevin stradati od hrvatske(Norčeve) ruke, jer da je trebalo držati se zakona međunarodnog ratnog prava. Ali kad se je mogao voditi sudski postupak nakon uhićenja sumnjivih osoba i sva procedura, ako je teško bilo i ulicom proći, a grad možda za koji trenutak pada u neprijateljske ruke? Svaka ljudska žrtva, pa tako i srpska i hrvatska ne zaslužuju manje pijeteta jedna od druge. Ali što se tiče pogibelji odnosno usmrćivanja u ratu, a posebno na dijelu gdje se ljudi bore za goli opstanak, tj. oni koji se brane  od agresora, a ovaj hoće da istrijebi žitelje grada kojeg hoće zauzeti, onda umiranje nije uspo- redivo po pravdi.

Pravda tu ne postoji, jer da je ima onda nebi bilo rata, nebi bilo tog  istreblje- nja, odnosno okupiranje grada od te agresije, a tako isto potrebe za obranom. Za davljenika, ilustracije radi, tj. kad netko hoće zadaviti čovjeka bez obaziranja na bilo kakvu pravdu ili humanizam, zar nam je tražiti od davljene žrtve da nije postupila pravdeno što je uspijela izbjeći pandže i ubojici(udavitelju) tiskanjem prema zidu uspijela smrskati glavu?

Tako i u obrani grada, a to će reći spašavanju i opstanku života te i samog grada, nije vrijeme za postupanje prema humanitarnim načelima, nego vrijeme brzih odluka, radnji (pogubljenja), ne iz pukih želja za većim brojem žrtava, bilo civilnih bilo vojnih, nego naprosto u otklanjanju onih mogućih i sumnjivih osoba koje po svojoj avokaciji ( agresoru sunarodnjaci) pripadaju onoj strani (agresiji) Nije vrijeme ispitivanja, da li su ili ne agresorovi suradnici, tj. da li su nevini, jer upravo nevini građani stradavaju pod granatama s agresorske strane, možda čak dobro navođenih od rečenih sumnjivih suradnika-sunarodnjaka.

I Bože mili, koliko god toliki stradaše, pa i potpuno nevini, čak i u mukama, ali prvi uzrok( zločin) jest agresorski rat. Naime ta ubistva nisu nastala u miru, nego pod agresijom, za islustraciju, pod davljenjem. Dakle sve žrtve stradale pod agresijom u istom danu su žrtve ratnog zločina od agresora. Zapovjednik ob- rane bilo kojeg grada ili teritorija, nakon uspjele obrane odnosno odbacivanja agresora, može biti odgovoran, manje ili više, ukoliko je sklopljen kakav mir i povučene granice na bojištu, što je u tom stanju vršio čine nepromišljene osvete i dao se na izživljavanje nad uhićenicima u zoni svoje dgovornosti, ali isključivo u vrijeme kad i za cijela 24 sata nije bilo granatiranja sa supro- tne strane, što potvrđuje da se poštiva dogovoreno. Ali, ovo je tek fikcija, tj. pokušaj da se ipak, na teren, vrati pravda koja bi mogla spriječiti suvišna, u svakom slučaju, ubijanja ljudi koji su bez oružja, tj. uhićeni, odvođeni i ubijani bez suda. No, koliko je moguće govoriti o prestanku agresije i na potpisana primirja, jer još su djelovi teritorija pod okupacijom agresora; a i djeca znaju da je agresija ili rat gotov kad agresorska strana  kapitulira i preda oružje odnosno povuče se preko granice teritorija kojeg je držala pod okupacijom te izvuče ostatak vojnog arsenala pri  bijegu  ispred oslobodilačkih vojnih snaga.

Da su naše obranbeno-osloboditeljske snage nakon velike operacije Oluja izbacile okupatora iz svog državnog teritorija i tjerale ga duboko u njegov matični državni teritorij( saveznici sve do Berlina) i na tom teritoriju, ubijali, palili i sravnjivali sela  i gradove do temelja, te one grupe i mase ljudi ili vojske koja se predala dala zvjerski poubijati ili zatočiti u logore i na svake načine mučiti, tada bi trebalo suditi vođama tih zločina. A sve što se je događalo na okupiranom teritoriju od strane agresora jest uzrok istoga.

A nakon operacija na vlastitom teritoriju moguće je bilo tretirati zločine na način da ih se sankcionira po zakonima vlastite države-republike. Mislim da je to u većini slučaja i postupljeno kod nas kako potvrđuju izvori MUP-a i DORH-a. Ta pogledajmo što su Amerikanci radili na Pacifiku, točnije prema Japanu; nisu li Hirošima i Nagasaki, gradovi Japana, na stotine milja bili udaljeni od bojišnica i američka vojska odnosno avijacija je ispustila atomske bombe na te gradove u kojima su isključivo civili u jednoj minuti izginuli brojem preko 200 tisuća. A to je

bila samo poruka Japanskoj vladi da obustavi rat, jer će ubistva biti deseterostruka na obje strane u ratu, a atomsko razaranje je tek otpočelo. A to je bio imperijalistički rat na obje strane tj. tko će dominirati na Pacifiku, a mi smo imali odbranbeni rat, rat za opstanak na zemlji, a ne da dominiramo preko Drine do Beograda. I sada hapsiti i suditi našim zapovjednicima, zato što su se dogodile kolateralne žrtve, pa i posve nevinih Srba u domeni njihove obrane, ima toliko logike i pravde u sebi koliko je ima da bi sada francuski sudovi lovili zapovjednike obrane njihovih gradova, jer je utvrđeno da su stradali toliki nevini Njemci u istim gradovima, kao sunarodnjaci od Njemaca nacista odnosno okupatora u II. svjetskom ratu, koji su nemilice razarali, ubijali i odvodili u logore. Ovo što se događa sada u Hrvatskoj, je iskorak iz svih proteklih civilizacija, pa i onih civilizacija u kojima je barbarstvo imalo lice pakla ili vampirsko kolo, a nije daleko i ono što se dogodilo u Vukovaru 1991. pogotovo na Ovčari. Tko je sada u zatvoru zbog  onih, preko tisuću civilinih žrtava u Osijeku iz 1991/92., a za manje od 10 civila Srba je general u obrani Osijeka Branimir Glavaš, ako mu se iti i mogu prepisati kao direktne žrtve, a ako pak jesu, nisu li one žrtve agresije kako smo prethodno opservirali?

Rekao bi pokojni špiker Mladen Delić: ljudi, pa ovo je ludnica!

Kad smo pomislili da je general Glavaš, možda zadnji osuđen po principu, još nikad tako empirijske nepravde pa i u doba neprosvijećenih barbara i vandala koji su razorili rimsko carstvo, evo ti novih optužnica od strane bivšeg agresora za“ratne zločine“ počinjene od strane obrane, a najviše onih koji su branili Vukovar. A EU šalje poruku da surađujemo u regijonu oko ratnih zločina, da ne proglašavamo zakone koji mogu spriječiti te procese! Njima to ništa ne znači, je li pravo nije li pravo to iz Beograda,kao ni kad su bombe krmače padale po vukovarskoj bolnici, a ranjenici te bolnice poklani na Ovčari. I mi kao da rado hrlimo u tu uniju, kako bi se odlijepili od regiona?!

Tko u Hrvatskoj podržava procesuiranje po beogradskim optužnicama u službi je veleizdaje Domovinskog rata, veleizdaje slobodne nam Republike Hrvatske, a osobito obnašatelji vrhovne vlasti  s Pantovčaka u Hrvatskoj koji nisu niti jednom rječju protuslovili tim optužnicama a napada se Hrvatski  Sabor što je proglasio zakon o ništetnosti tih optužnica.

Ono što sam govorio o Gospiću automatski se odnosi i na Osijek, Vukovar, Sisak, Šibenik, Pakrac, Zadar i tako redom. Milo je hegemonima sa Zapada nastviti, poslije Haaga, destrukciju Hrvatske države, destrukciju nacije i svih njenih vrijednosti, kako bi se pod okriljem EU moglo neograničeno raspolagati hrvatskim prirodnim bogastvima, a narodu malo kruha i igara.

Zato na izborima glasovati za ljude koji će demontirati bombu koja nam se sprema, a nositelj te bombe je, Zapadu omiljeni egzekutor odnosno dželat, SDP s ostalim pjetlovima.

Nikola Bašić, Vis