Arhiva članaka HRsvijet.net
Josip Pečarić: Glibota i Thompson
Zbog teksta o danu Dive Grabovčeve dobio sam niz e-maila. Tako mi dr. sc. Morana Brkljačić Žagrović, na sam dan Dive, piše:

Dragi i uvaženi Akademiče Pečarić,
hvala na lijepom podsjetniku o Divi Grabovčevoj, djevojci o kojoj sam čitala i učila od svojih roditelja i predaka. Moram priznati da sam bila ugodno iznenađena današnjim prilogom o Divi na HRT poslije Svete mise. Poslije priloga odslušala sam (na malo više decibela) Thompsonovu pjesmu posvećenoj Divi, meni jedna od njegovih dražih.
Vjera, ljubav i domovina najvrjednije je što imamo i svakako sam suglasna da to trebamo naglašavati uvijek i svugdje u opusu svoga rada i djelovanja ne obazirući se na nikoga!
Svako dobro!
Dr. sc. Morana Brkljačić Žagrović je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kolegiju "Medicinska etika" i glasnogovornica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Tim prije je značajno kako ona u prici o Divi vidi da se tu radi o onome nama najvrijednijem: o vjeri, ljubavi i domovini. A hrvatske vrjednote su ono što je tako sjajno opjevao Matko Perkovic Thompson. Da hrvatski “prijatelji” ne dvoje da će to i dalje raditi ne bi ga više ni napadali, zar ne?
To isto potvrđuje i e-mail Anta Glibote:
Štovani gospodine Pečarić,
Meni je poznata priča o Divi, u kojoj pronalazim izvjesnu sličnost s povješću moje obitelji. Naime, povijesna je činjenica da je i moje prezime nastalo otprilike u sličnim okolnostima u istom povijesnom kontekstu i istom vremenu.
Naime, moje obiteljsko prezime do 17. stoljeća je bilo Balajić. Međutim jedan od mojih pradjedova, koji je bio vrli borac protiv terora Turaka u našem kraju i navodno je pri tome eliminirao dosta Turaka, pa su Turci na njega napravili hajku, opkolili ga i gonili prema Imotskom polju, koje je bilo poplavljeno. On je na svome konju bježeći ispred Turaka ušao u poplavljeno polje, nije znao plivati, utopio se, rađe nego da padne u ruke Turaka. Upao je u blato, ili kako se to kod nas kaže u glib, zaglibio. Od tog dana nase prezime je postalo Glibota.
Što se tiče Thompsona, ja ga isto tako evociram u mom razgovoru koji bi trebao izići u Hrvatskom listu za koji dan, pa vam taj razgovor u cijelosti šaljem prije autorizacije, na znanje. Pa ako imate malo vremena pogledajte. (…)
S izrazima osobitog stovanja,
Meni je doista zanimljiva ova obiteljka priča o kojoj govori Ante Glibota, pa je želim podijeliti s čitateljima, mada je ona već vjerojatno objavljena u povjesnim raspravama o Imotskoj Krajini Sigurno su svi u obitelji Glibota vezani i naravno ponosni na tog njihova pretka. Istina u toj obitelji bilo je dosta svecenika, (glazbenika, teologa, klasičnih lingvista... ) gotovo dva stoljeća, sve do današnjih dana, pa su vjerojatno i oni u svojim spisima perpetuirali tu faktualnu zgodu. Dakle vjera u Boga i Hrvatsku, mogla bi biti zaštitni znak njihove obiteljske filozofije. Prvu biblioteku u Imotskoj krajini je također formirao franjevac Glibota. Kako je sâm Ante Glibota historičar umjetnosti i arhitekture i Titular Member of the European Academy of Sciences, Arts and Humanities, Paris – France, doista je značajno kako on također istice Thompsonove zasluge. Zato ćemo ovdje dati spomenuti intervju iz Hrvatskog lista, zapravo ovdje je dân u obliku kakav mi je poslao kolega Glibota. U današnjem Hrvatskom listu (12. srpnja 2012.) intervju je objavljen pod naslovom: Pisao sam Platiniju da nam je dosta njegovih i Uefinih nepodopština!
ANTE GLIBOTA : NADA JE U VJERI, VJERA JE U NADI !
Pise: MARKO CURAĆ
- Poslali ste Michel Platiniju otvoreno pismo, tražeći od njega da preuzme odgovornost, u suprotnom da podnese ostavku. Koji je osnovni razlog takvu Vašem postupku?
Moje pismo je došlo kao reakcija na činjenicu da je i UEFA, a isto tako i FIFA ne provode u njihovoj ulozi krovnih športskih organizacija one temeljne mjere kojim bi se eliminirale konfliktne situacije u nogometnom športu, a koje se vrlo jednostavnim zahvatima može eliminirati sa malo dobre volje. Moderna tehnologija može s lakoćom rješiti svu vrstu dubioza koji su upitne tjekom ritma igre, a čemu su svjedoci svakodnevno milioni TV gledalaca i publike, koja može vidjeti u reprizi sekvenci stvarnu istinu, fakte, par sekunda poslje. Ono što je desetljećima nazočno i prakticirano u rugby-u na primjer.
U prvom redu potrebno je uvesti video kontrole kako bi se akcije i sudaca i igrača koji pokušavaju nešportskim djelovanjem i « mutnim » metodama slaviti « pobjede » i ono što mi se čini izuzetno važnim, spriječila traverstiranje i inficiranje ovog popularnog športa, nešportskim načinom i nečasnim metodama. Sadašnje stanje ostavlja prostora za špekulacije, namještanja rezultata i konačno eksplozije nezadovoljstva koje proizlaze kao posljedica onog što vidjamo na nesreću u gledalištima za vrijeme utakmica i poslje utakmica na ulicama gradova. Tu smo svjedoci divljanjima, nepodopštinama, vizualnim i psihičkim traumama, kako onih koji u tome učestvuju, tako i onih koji ih promatraju i trpe konsekvence.
Platini i UEFA, vode odredjene medijske akcije, kako bi javnosti zamazali oči ostavljajući, prostora za sve vrste ambiguiteta, stvaranja nezdravih odnose i atmosfere koja vlada u športu, a koja se prenosi i na javnost. Konačno treba staviti na znanje i Platiniju, u prvom redu, da nam je dosta nepodopština, koje on i UEFA sve više multipliciraju, dajući njihove novčane i ine kazne, a oni su sami na izvorištu tih problema, nepravdi i nepodopština, prijevara.
- Je li Platini odgovorio na Vaše pismo?
Još ne, ali sam ga vidio na sprovodu sportskog TV novinara Thierry Rolanda, u Parizu, dva dana kasnije od slanja mog pisma, bez komentara.
Suđenje je na EURU bilo katasrofalno, a naročito pogubno za "male" i "one druge" (Hrvatska i Ukrajina). Može li se to prvenstvo smatrati regularnim?
Ovo europsko prevenstvo dakako nije regularno, jer se sudilo nekim drugim kriterijima, a ne onim inspiriranim športskim vrijednostima i prikazanom športskom umijeću! Dakako, da male nogometne federacije nemaju konsideraciju i mjesto koje im pripada, što je posljedica i predstavništva tih federacija u UEFA i FIFA. To su najčešce ljudi bez petlje, koji žele zadržati privelegije tih atraktivnih i lukreativnih pozicija i baš ih se puno ne briga za tretmanom njihovih federacija od Platinija i družini, koji odlučuju i vode sve konce igre. Oni udjeljuju njihovu privatnu pravdu, upravljajući ogromnim sumama novca koje se slijevaju u UEFA, u projekte koje Platini i društvo distriburaju po njihovoj volji. Biraju te funkcionere po njihovoj volji i sljepoj odanosti kao protuusluge podaništva, izdašnih plaća, honorara i raskošnih putovanja.
- Navijači često isprovocirani suđenjem prave gluposti i zapravo su suci česti uzrok neredima. Zašto UEFA to ne će da vidi? Zašto organizatori omogućuju unos pirotehnike? Toga pak u Njemačkoj nije bilo?
Imate pravo, to je sve moguće spriječiti, ali onda tu više nebi bilo prostora za manipulacije.To postaje problem! Evidentno je da bi na ulaz u stadione trebalo uvesti detektore kao na aerodromima, pljenidba rekvizita, flaša, bengalki…čime se može stati na kraj stanju, da sačica maltretira većinu pristojnih gledalaca. Dakako, da su sudske odluke jedna od najčešćih konsekvenci nasilja na igralištima i oko njih. Upravo iz istog razloga, ja rezolutno pozivam na odgovornost Platinija da perpetuira svojom voljom indirektno, nasilje na igralištima,ostavlja prostor manipulacijama.
Portugalci su bili naročito oštri prema Platiniju, međutim nije poznato da im je odgovorio, kao ni na talijanske konstrukcije o namještanju rezultata između Hrvatske i Španjolske?
Ignoriranjem i šutnjom Platini pokušava zataškati ozbiljne afere. Hoće li u tome uspjeti, to će mo tek vidjeti. U našem vremenu više je nemoguće kontrolirati medijsku scenu, postoji alternativni mediji koji imaju svoju snagu i koji se ne mogu obuzdati kako to netko želi, pa čak i u najtotalitarnijim režimima.
Pa gledajte, zar nije bilo smješno gledati Buffona, da kao kapetan talijanskog tima koji se zaklinje za akciju RESPECT UEFA, za fair play itd.itd…a u istovremeno taj isti igrač sa svim svojim kolegama Pirlom… i talijanskim tiskom optužuju bez razloga Hrvate i Španjolce da su se dogovorili za rezultat 2 : 2. Tu pada i Platini i njegova iskrenost, jer njegov glas se ne čuje, a glas Buffona je isto tako nevjerodostojan, čime ta čitava maskarada UEFA i Platinija postaje neprihvatljiva, za osudu i za mepris. Naravno Buffon je iz istog kluba Juventus iz Torina kao i Pirlo, kao nekada i Platini, …,a uostalom, prije koji mjesec Platiniju su najznačajnije sportske talijanske novine, koje su prednjačile u ovoj vrlo preciznoj kampanji, Gazzetta dello Sport udjelili nagradu Giacinto Facchetti International Prize, ni više ni manje nego za njegov posebni napor za fair play. Upravo su te novine vodile jednu opsežnu i osmišljenu kampanju diskreditacije Hrvatskih i Španjolskih igrača, oko tobože nagodbe rezultata. No nadajmo se da će u finalu dobiti zaslužan odgovor. Mi nismo vidjeli da Platini kažnjava novčanim kaznama talijansku federaciju, igrače ili da uzima akreditive novinarima istih listova. Ne trebam vas podsjećati da je upravo Platinijev bivši klub Juventus bio klub koji je bio u centru svih manipulacija u talijanskom nogometu, zbog čega je bio I retrogradiran nekoliko godina u drugu ligu.
- Kako objasniti diskurs Platinija prema hrvatskim navijačima? To ne želim ni citirat.
To je diskurs jednog prostaka, kakvim se jedan gospodin ne služi.Da sam ja Predsjednik Hrvatskog Nogometnog saveza, ja bi sazvao konferenciju za tisak i tražio njegovu javnu ispriku, njegovu ostavku ili bi naložio da se nacionalni tim povuče iz protesta iz tog natjecanja, bez obzira na sve konsekvence. Ali što možete očekivati od sve vrste klimavaca, koji nemaju osobne pozicije,stava, a kamoli da bi branili nacionalno dostojanstvo !
- Je li na taj način iz njega progovorila mržnja, koju je pod utjecajem velikosrpske promičbe, dugo gajio dio francuske službene politike?
Platini i velikosrpska promidžba i poveznice, je pitanje u koje ja nebih htio ulaziti i praviti špekulacije o tim svezama, ja o tome nemam saznanja i ne želim komentirati ono o čemu ne mogu meritorno razglabati. Moja interpelacija Platinija se svodi na konkretne primjere, na konkretne zamjerke, koji nemaju ništa zajedničkog ni sa fer playom niti s idejom kojom je protkana i inspirirana športska aktivnost.U prvom redu ono što ističem u mom pismu su problem ili posljedice sudjena Hrvatskoj, Ukrajini…otklon časnog i čistog sudjenja u nogometu.
Činjenica je, da je kako to vi kažete, velikosrpska promidžba je bila izuzetno jaka, ali smo mi toj promidžbi suprostavili istinu, pa smo u tim ključnim momentima tu fašizoidnu propagandu stavili u prah.To su akcije koje čak i danas nisu dobro osvjetljene, ali to je pak prošlost, to i tako nikoga ne zanima u Hrvatskoj!!
Mi smo imali i utjecaja na odredjene političare i lijeve i desne orjentacije, na medije u svim redakcijama, koji su nas uvažavala, jer smo znali i isključivo vodili naše akcije zasnovane na istini i stvarnosti fakata. Nas su primali i predsjednici Chirac i Valéry Giscard d’Estaing i ministar vanjskih poslova Dumas, predsjednik Parlamenta Fabius svi mogući ministri i relevantni funkcioneri, institucije i mediji. Nama su ljudi zaista vjerovali, mi smo se ponašali kao »ministri« Hrvatske, ali nismo imali nikakve funkcije, do onih moralnih, djelujući za dobrobit, želje dobra našoj Domovini. Meni su odredjeni i važni ministri i Predsjednici države, čimbenici francuske politike vehementno isticali podršku Hrvatskoj, i verbalno i faktima.
Dakle, bio je jedan broj nas koji se znao boriti s tim mračnim miljeom velikosrpske promičbe, mi tu više ne činimo, sada postoji država s njenim institucijama, dakako nedjelotvorna, nespretna, nesposobna, ali to je jedna druga priča. Hrvatska je diaspora pokazala, kada je to trebalo, kako se brane državni interesi hrvatskog naroda. Poslje smrti mog prijatelja Franje Tudjmana sva je ta dijaspora postal crvena krpa, nju je trebalo uništiti, iskompromitirati i zabranit joj svu nazočnost u državi, kojoj je dijaspora sa svim vrstama samoodricanja, dala presudnu pomoć i energiju oko priznanja, uspostave i obrane nezavisne države.
-A što se dešava danas?
Danas primjerice vi imate čudnu situaciju da mene poslje odlaska veleposlanika Gagre iz Pariza, hrvatski veleposlanik u Parizu nikada nije pozvao na jedan prijem,razgovor u minulih 4-5 godina, niti u kakovoj prigodi, izložbi, danu državnosti ili sličnoj prigodi? O Hrvatskoj se danas u Francuskoj ne čuje ništa, a mi smo svojevremeno provocirali medijski interes, pa su čak primjerice i srpski mediji (Politika) bili začudeni i govorili da se medijska slika okrenila da izgleda da sada ima dva puta više Hrvata u Francuskoj nego Srba, a u stvarnosti ih je deset puta više u Francuskoj nego Hrvata.
To je trajalo sve do momenta kada je ta šaka jada, koja je nasljedila Franceka Tudjmana, počevši od Račana, i njegovog kompanjona Budiše do samodopadnih Sanadera i Kosorice koji su uništili i državu i državotvorlje, uništili su svojim samodopadnim i destruktivnim činima, snagu okupljanja i zajedništva koja je tinjala u hrvatskom narodu u stvaranju boljitka i sretnije hrvatske budućnosti, kako u Domovini isto tako u dijaspori. Rasprodali su državu, uništili industriju, prezadužili narod i buduća pokoljenja izvan svih razumnih i gospodarski prihvatljinvih standarda. Prvi cilj im je bio detudjmanizacija i na tom putu su imali svu pomoć i domaćih i stranih čimbenika, kako bi isplahnuli duh stvoritelja države.
- Sad se na istim valovima obrušio i Guardian na Thomsona?
Engleski mediji nikada nisu prihvatili Hrvatsku i nemojte biti naivni i očekivati, skore promjene, ili pak skora ljubavna čuda, entuzijazam engleskih medija za Hrvate. Njihove službe vode vrlo uspješnu borbu o rastakanju hrvatskog jedinstva i nezavisnosti. Vi bi ste morali razvrgavati njihove pomagače u hrvatskim medijima, koje oni servisiraju s informacijama lažnim i kompromitirajućima, koji rastaču hrvatsku državu. Thomson, dakako i svaki drugi istinski domoljub, je ono što sam već prije spomenuo ranije, crvena krpa, koju treba u njihovim očima uništiti, diskreditirati, ocrniti, iskorijeniti. Nemojte vi poklanjati previše paznje The Guardianu, posvetite vašu pažnju Pavićevim medijima u raspadanju, Nacionalu kojeg je stvorio Pukanić. To nečašće koje ga je vjerujem odvelo u smrt, dakle medijima koji su nastali, rasli i razvijali se na klasičnom reketu svih vrsta, a koji rade na sustavnoj destrukciji hrvatskog samopostojanja, oni su po meni jedan od centara zla. Što možemo vidjeti kao analitičan zaključak iz te njihove aktivnosti, je to, da ono što je stvoreno na zlobi, na reketu, je osudjeno na propast. Samo budite strpljivi. Ja vjerujem u kozmičku Kristovu pravicu, koja svima udjeluje pravdu za njihova djela i nedjela. Živi bili pa vidjeli ! Isto pravilo, dakako, vrijedi i za Platinija.
Sjetite se da sam u 2005 prvi javno najavio u vašem listu i još jednom portalu da će Sanader završiti u zatvoru, u njegovoj punoj euforiji i narcisizmu. To sam mu najavio u otvorenom pismu koje gotovo nitko u hrvatskim medijima (Hina, HTV, Jutarnji list, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Novi list, Hrvatski Radio) nije htio objaviti ni čuti ! Sanader je mogao to sve raditi, dajući beneficije tom medijskom milieu koji je veličao njegov narcisoidni ego, koji je bio informiran o koruptivnom magnetizmu Sanadera. Njegov je osnovni stupac potpore bio Pavić i njegova grupa, Novi list i njegov vlasnik, Pukanićev Nacional…..stvarajući jednu spiralu srama, veleizdaje temeljnih interesa hrvatske države i istovremenog degradiranja medijske profesije na najniže moguće grane. Sveza korumpirane politike s korumpiranima medijima i dobijete situaciju kojoj je rezultanta današnja Hrvatska stvarnost. Pogledajte naslovnice Pavicevih medija u vrijeme Sanadera, može te biti glup, ali sve će vam biti jasno!
Zašto Bajić ne isljedjuje to sve i te interesne sveze i relacije? Jer vjerujem da je i on dio tog istog miljea, proizvod istog miliea! Dakle prije The Guardiana imamo mi mnoge neispitane i neistražene Pandorine kutije, koje čekaju da ih hrvatsko pravosudje otvori, istraži, a onda i meritornim odlukama i transparentno zatvori.
- Je li EURO bio šport ili prljava politika?
Na žalost Euro nije transparentan, nije čist, športske vrijednosti nisu respektirane, što za mene nije ni šport ni sve ono što me prava športska i viteška igra inspirira. Neodmjerene i proizvoljne kazne, angažiranje upitnih sudaca, koji su sudili po mjeri njihovih nalogodavaca, jer je to bio jedini moguć razlog da ti isti suci udjeljuju pravdu na EURU 2012. Trebate vidjet katastrofalne rezultate njemačkog suca u prošlosti, pa je svakom pametnom čovjeku jasno da njegovo mjesto ni po jednom kriteriju nije na Euru 2012. On je konačno maknut iz opticaja, kada je odradio svoju zadaću, koje su mu Platini i Pierluigi Collina dali. Slučaj dodjele svetskog prevenstva Qataru je isto tako prvorazredan skandal, jedan od inih u nogometnoj krovnoj organizaciji….to sve dakako miriše, kako to vi kažete na prljavu politiku.
Politika velikih nogometnih sila ima svoje dominantno mjesto u politici nogometnih institucija, koje više ne odgovara i ne može reflektirati interes športa kao aktivnosti i to bi i HNS takodjer trebao inicirati više demokratskog duha u organizaciji, kojoj je član.Tu je važno takodjer da oni koji predstavljaju HNS u UEFI i FIFI moraju biti ljudi koji će svojim stavovima i znanjima biti respektirani i koji će znati zaštititi interese HNS i hrvatskog športa, pa i športa u cjelini.
- Nije birao riječi ni hrvatski premijer Milanović. Sve su to za njega šovinisti i desničari. Na provokatore i ne pomišlja, a još manje da bi to mogli biti i lijevi anarhisti - fejsbukovci?
U svakom slučaju to je za jednog političara neodmjereno mišljenje. Hrvatski navijači nisu andjeli, ali im se svašta spočitava, počevši od premijera Milanovića, koji nije našao ništa pametnije i odmjerenije, do otrcane komunističke fraze. To su otprilike iste fraze i verbalna forma koje je zloglasni Slavko Šajber, Sekretar Gradskog komiteta Zagreba, izricao 1972. kada su mene, Generala Vladu Mutaka, Marka Veselicu i druge isključivali iz Uprave Nogometnog kluba Zagreba u početku 1972, dok smo mi bili u zatvoru.
Zašto gospodin Milanović nije donio ili upotpunio bolje domaću zakonsku regulativu za ponašanje gledalaca i propisao splet sigurnosnih mjera za uvesti red na domaćim igralištima, uveo striktnu kontrolu, predložio mjere i svega onog što eliminira nasilje. Šport je univerzalna igra i zadovoljstvo, tu nema ljevice ili desnice, to samo pokazuje da on nije u mogućnosti vidjeti niti jednu situaciju izvan uskogrudnih doktrinarnih predrasuda, neadaptivnih vremenu, u kojem živimo, a koje su dakako neutemeljene i izvan pameti.
- U mladosti bavili ste se gospodarskim pitanjima. Kako gledate na aktualnu hrvatsku gospodarsku situaciju i hoće li Milanovićeva vlada uspjeti?
Moja tjeskoba za gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, raste iz dana u dan. Naime, ja ne vidim nažalost ni jedne jedine osobe koja pokazuje zavidnu intelektualnu razinu u čitavom Milanovićevom kabinetu, uključivši i samog Premijera. Kad nema pameti I znanja onda ne možete ni očekivati neki boljitak, koji bi ukazivao na pozitivne pomake ili stvarao pozitivnu atmosferu. To je skup izdoktriniranih, netalentiranih politčara, koji su tu da služe dobro, ne hrvatskom narodu i njegovim interesima, već onima koji ih dirigiraju izvana. Oni nemaju temeljnih znanja i u stanju su sve učiniti kako bi dobili pohvale svojih nalogodavaca. To su vam ljudi bez mišljenja, bez vlastitog stava. Takav vam je bio i Sanaderov i Kosoričin kabinet, ništa to nije bilo bolje, pače. Mislim da dno još nije dosegnuto i situacija će iz dana u dan sve dramatičnije zvoniti na uzbunu, pa ja ne isključujem na žalost ni ozbiljne socijalne nemire. Vlada je pokazala u šest mjeseci da nije »pročitala« situaciju hrvatskog gospodarstva i preokupacije hrvatskih gradjana. Vlada u principu treba stvarati ozračje i stvaranja atmosfere poduzetništva u datim uvjetima, pronaći forme I smjernice jačanja gospodarske progresije u stagnacijskom ciklusu, koji je tako oštro iznijansiran. Oni bi, da imaju malo zdravog razuma, trebali pozvati ljude koji bi takvo pozitivno ozračje mogli osmisliti, promjeniti. To nisu komunistički aparatčici, već eksperti i ljudi s nezavisnim mišljenjima, koji nemaju ništa s duhom opterećenim ideološkim indoktrinacijama.
Vlada svojim potezima čini suprotno, oduzima zadnje izvore mogućih incijativa, kao vampir isisava posljednje tragove raspoloživih sredstava iz gospodarstva hvaleći se, vrlo glupo, pri tom, popunjenosti svog budgeta. Non-sense! Kad jednom uništi sve tragove za investicije, poduzetništvo, a sve je već rasprodano, čime će onda mahati i puniti budget?
- Sve više stručnjaka ispada iz te vlade. Ostaju partijski poslušnici. Ima li ijedna zemlja u Europi da se s njome upravlja, kao Hrvatskom, više od desetljeća?
Već sam vam prethodno dao moje mišljenje o intelektualnim dometima šadašnje Vlade. Nažalost nije to samo moje mišljenje, njega dijele i vrlo ugledni experati s kojima sam razgovarao, pa i po mišljenju ozbiljnih gospodarstvenika. To nigdje nebi moglo proći. Ja neznam, ali počimam sumnjati u trezvenost hrvatskih glasača, da ne kažem njihov mazohizam, kako se moglo vjerovati ovim ljudima, hoću reći ovakovim ljudima: Račanu, Sanaderu, Kosorici, Milanoviću osobama bez reljefa.To postaje jedno kompleksno pitanje, vezano na manipulaciju medijske slike i onih koji to sliku o problematičnoj Hrvatskoj stvaraju. Ili je to pak jednostavno jedna ogromna manipulacija i prjevara, u izbornim urnama, o čemu već dugo vremena dvojbim, pa mi se čini da su i sam čin izbora u Hrvatskoj jedna obična farsa. Jednostavno, ne mogu se dokučiti razumno, kako je hrvatski narod do te mjere zasljepljen? Kad vidim nivo korumpiranosti jednog Sanadera onda mogu zamisliti sve. Jer je taj mogao prodati i Hrvatsku i sve što je u njoj nacionalno disalo za iskup njegovih griješnih čina. Od hrvatskog viteza generala Ante Gotovine, Glavaša i drugih, do nacionalnog obiteljskog srebra, INE…..Sjetite se Generala Noriege, Generala Pinochet-a, Argentinskih generala, Grčkih uzurpatora, pukovnika…. Svi su oni bili za jednu upotrebu, kad su napravili ono što su trebali, što su njihovi nalogodavci tražili, bili su dobri, potom su bili odbačeni kao otpadno smeće. To se dogodilo i Sanaderu i desit će njegovim pajdašima i svim onima koji su to isto radili poslje njega, a koji nemaju časti i nacionalnog ponosa.
- Smatrate li da Hrvatska mora potražiti spas u vladi stručnjaka?
Apsolutno i čim prije tim bolje, to mi se čini jedinim putem, ali stručnjaci koji će imati priliku da čine i rade po slobodnim uvjerenjima u interesu naroda, ne ljudima za jednokratnu upotrebu koje će se odbaciti kao prljavo rublje nakon prvih rezultata.
Dakle od gospodarstva do školske piramide, znanosti i domene kultura, tu bi svu nagomilanu vladajuću infrastrukturu trebalo pročešljati temeljito, izbaciti vani sav taj otpad moralni i ljudski, osmisliti kreativne projekte, nosioce obnove, dati upravu države, ljudima koji znaju, koji posjeduju znanja, ne zvanja, ljudima koji vole svoju Domovinu! Skraćeno: Vladu polupismenih diletanata treba zamjeniti Vladom Nacionalnog spasa, zadojenog znanjem, znanosću, iskustvom, vrlinom i domoljubljem!
Prije svega sudski bi trebalo učiniti red u medijima očistiti tu javnu zloću i sramotu, jugonostalgičarsku udbašku mafiju, koja je najveće zlo i brana pozitivnih stremljenja u Hrvatskoj. Provesti čisćenje u pravosudnim strukturama učinti pravnu državu djelotvornom, ažurnom, u pravom smislu je pretvoriti u pravnu državu, gdje neće bit zastare procesa! Napraviti atmosferu gdje će Hrvati moći biti ponosni na njihovo podrijetlo, obiteljsko korjenje i znati se veseliti dobru njihovih sugradjana. Hrvatska kretivnost, proizvodnja ideja i inovativnih proizvoda, a ne tržiste za proizvode koja ona više ne proizvodi. To je Hrvatska koju ja sanjam, a koja je moguća i poželjna !
Hrvatska je po ocjeni FH medijski "djelomično slobodna zemlja". Kakva će biti nakon novog Zakona o HRT-u. Kako vi gledate na stanje medija u Hrvatskoj ?
To sam dragi Bog zna što će donjeti taj Zakon ?! No, od koga dolazi, ne polažem velike nade.
Mediji su krucijalni u ravnoteži razvoja skladnog društva. Kad povremeno dodjem u Hrvatsku , stanje medija me unezadovolji.To me ražalošćava, sve ispada tako mizerno, jadno, što vidimo na tih par TV postaja, pa se ne mogu načuditi nedostatnosti kreativnosti, gdje «vladaju» koje kakve trećerazredne sapunice. TV se može radit s vrlo velikim, ali isto tako s malim brojem kreativnim ljudi i malim budgetima. Kreativni proces je do te mjere izbirokratiziran, a stvarnoj kreativnosti nigdje traga. Imate tih par starih bakica i mladaca koji su već starci sa 25 godina, koje su izgubile i svježinu duha,glasa i invencije, koje zapravo nikada nisu ni imali, čije se uspješnost i nazočnosti na TV ekranima mjeri «zaslugama» u brojevima javnih ljubavnih afera i propalih brakova, količini upotrebljenih botox-a. Eto, to su vam stupovi hrvatskog mijenja, koji mutiraju njihove privatne sudbine u ukupnost stanja društva, bez mogućnosti da, u nedostatku talenta, udalje umornu publiku od stvarnih i nepremostivih egzistencijalnih problema i zavrzlama.
Hrvatska neće biti slobodna dok u njoj vuku konce medijski vlasnici čija su carstva i bogatstva nastala na reketu, žutom tisku, mafijoznoj sprezi s korumpiranom vladajućom strukturom, koji ne odgovara za svoje čine, a ne respektira ni osnove novinarske etike ni društvenog morala i pravde.
Ujutro kad uzmete u ruke sve hrvatske novine zajedno, potrebno je manje od pol sata da ih sve pročitate. Krupni naslovi bez sadržaja bez iznenadjena, sustavno prepisivanje agencijskih vijesti, žutih i crnih kronika to vam je hrvatsko medijsko « bogastvo ». Uzalud je tražiti originalne ideja ili pak upečatljivih udarnih komentara, rijetkih izvan trendovnih mišljenja, koje bi predstavljalo ili inspiriralo jedno moderno društvo.
Pisani mediji u Hrvatskoj svjedoče po ljenost duha, ti su mediji požutjeli do tih razmjera, pa i tipografsko crnilo postaje upotpunosti nevidljivo. Logično je da im i tiraže sve više padaju, jer su postali mediji bez osobnosti, pa jedan za drugim se vežu na tu neprekidnu vrpcu propasti! No ne treba ih žaliti, oni jednostavno nisu trebali ni postojati, niti su bolje zaslužili, jer je njihov jedini uspjeh bio da su trovali zdravo sržište Hrvata, isisavali krv hrvatskog naroda, svojom djavolskom i vampirskom svezom. Pravica ih na ovaj ili onaj način stiže! Jednoga su ubili, drugom pomalo režu noge, kraj mu se bliži, trećima sljedi isto! Božja pravda se vidi! Ja sam vam uvijek bio uvjereni vjernik! Nada je u vjeri, vjera je u nadi !
akademik Josip Pečarić