Nije lako ni jednostavno pisati o Neumu. O Neumu na moru. Još manje o Neumljanima. O Neume, od zlata jabuko! O Neume, moj prelijepi grade, moj dragi grade!

Sve te gledam, sve se čudim, a načudit se ne mogu. Ime Neum mnogima je sveto, osobito onima koji su u Neumu rođeni, koji tu žive i tu žele ostati. A i onima koji su se odavde odselili. Valjda ne će zaboraviti svoje hrvatske djedovine? Ime Neum u svome srcu nosili mnogi naraštaji kroza svu dugu povijest. U srcu ga nosili i njime se dičili. Srce junačko, srce hrvatsko, za Neum kucalo. Preživio Neum mnoge zulume, zemane, huda carstva i strahovlade, i ostao svoj, ono što je oduvijek bio: hrvatski. Vjera u Boga i slatka sloboda, koja je uvijek tinjala negdje na kraju dalekih obzorja, davali su snagu da se na ovim prostorima preživi i opstane, evo, sve do dana današnjega. Trpjelo se i ginulo stoljećima, ali i preživjelo. Zemlja hrvatska otimana, osvajana i tuđinci je svojatali, ali je do danas ostala u hrvatskom vlasništvu.

A što sada reći o Neumu i Neumljanima? Brate, sve dobro i pohvalno. Ali ima i pokoja zamjerka. Znate onu latinsku: Ljudski je griješiti. Pa hajdemo, zavirimo po Neumu, spustimo se s hercegbosanskih vrleti do plavoga Jadrana. Nameće se slika: kao da je, ne tako davno, neka nevidljiva, strašna bujica naišla sa sjevera, prevršila Žabu planinu i spustila se k moru. Tamo na obalama ostavila ljude i sve blago njihovo. Nešto starije i mlađe čeljadi ostalo živjeti u selima i zaseocima neumskog zaleđa. Ovi što prispješe u Neum, dobro se snašli u novim prilikama. Sagradiše sebi kuće i domove, nađoše zaposlenja, i život poče teći normalnim ritmom. Ugledaše se pridošlice u domaće, domaći u pridošlice, nešto zajednički naučiše i iziđoše na tržište ideja. Znani Hrvati ideje pretvoriše u planove, planove u projekte i otpoče rasprodaja hrvatskih nekretnina. Jest, zemlja hrvatska, ona prodana, izdana, stoljećima bila hrvatska, eto više nije. Izdaja, ili veleizdaja? Sam ili sama odgovori! Teško ćeš fulati. Taman, kada je vatra ove groznice uz more počela trnuti, ote se plamen u zaleđe neumsko.

Evo nekih od roda Stankovića, prodaše zemlju nehrvatima koji bi sada gradili hotel negdje na relaciji Moševića i Babina Dola. Jedan Krmek, Miroslav mu navodno ime, proda zemlju na poluotoku Kleku i kuću na Drijenu jednom nehrvatu. Taj bi novi vlasnik, tako brate narod priča, na Drijenu gradio lovište i vikend-odmaralište. Srećom, jedno veliko imanje u Broćancu vlasnik ipak ne proda nedavno jednome nehrvatu. Ovdje, na ovim prostorima stoljećima žive Hrvati. Cijenit im je i poštivati što je tuđe a voljeti i braniti svoje. Ima neke domaće čeljadi kojima to nije cilj. Dva su punkta njihova djelovanja smještena u unutrašnjosti neumske općine: jedan s južne a drugi sa sjeverne strane Žabe. Ovi snalažljivci domaći jesu, a tuđinski su emisari. Sve oko njih blješti i sjaji, ali što im je pri misli, mi ne znamo, ali je poznato i spoznato. Samo znamo da trebamo braniti naša stoljetna hrvatska ognjišta, poštujući svakog čovjeka, kako Hrvati na čitavom neumskom području ne bi bili majorizirani i jednom postali manjina. A onda bi nam bilo svejedno tko je u općinskom vijeću i tko je načelnik općine. Bog nam svima dobro dao, a naročito onima koji su na putu obraćenja. Amen.

 

T. L.

Share
0