Korištenja tajnih i policijskih službi za progon političkih suparnika
Vidjeli smo koliku je opasnost predstavljao (i još predstavlja) Ranko Ostojić; premlaćivali su se invalidi u crkvama, crtale se svastike i tukle starice, a to su samo unutarnji poslovi.
Koliko je bio “revan” glede “odgajanja” hrvatskih građana i državljana, toliko je bio nemaran glede imigranata, što je rezultiralo masakrom u Parizu i sigurnosnom ugrozom diljem cijele Europske unije.
No, on je “samo” postupao po naređenjima svoga nadređenoga Zorana Milanovića, a taj je, osim što je koristio MUP za svoje političke i ine obračune s neistomišljenicima, posegnuo i za SOA-om, kako bi pokušao ostvariti svoje političke ciljeve.
Špijuniranje, prisluškivanje i uhođenje su česta tematika filmova i serija te svaki gledatelj smatra kako se to njemu ne može dogoditi, odnosno uopće sumnja da postoji takva praksa policije i tajnih službi. Najnovija je vijest da je prisluškivan Davor Gjenero, dakle čovjek desnog centra, ni po čemu radikalan ili neumjeren, već jedan od poštenih i hrabrih ljudi koji komentiraju političku scenu bez ikakvih ambicija ili uopće zlih namjera. Osim što je politički analitičar, za što nije potrebna neka ozbiljna škola, ispada da je on građanin poput svih nas; on je prisluškivan, što znači da je svaki građanin, koji nije komunističkog oprjedeljenja, vjerojatno bio ili mogao biti meta nezakonitog prisluškivanja, odnosno uhođenja.
Prvorazredni je skandal također prisluškivanje vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, predsjednice Koline Grabar Kitarović, no mediji to zataškavaju i šute o tome, kao što strani mediji šute o izbjegličkim zločinima, nemirima i sukobima sa snagama reda. Prema ovome, afera “Watergate” je priča za djecu; zamislite zemlju u kojoj premijer uhodi i prisluškuje predsjednika republike? Toga zaista nema ni u Sjevernoj Koreji.
Ipak, naša predsjednica to zna već neko vrijeme i nije pokazala da zna; čekala je strpljivo i smješkala se Milanoviću kad je to bilo potrebno. Sad, kad je komunistička elita napokon skinuta s vlasti, ostvarene su mogućnosti da se napokon obračuna s Milanovićem za djela veleizdaje i zlouporabe ovlasti kao i s njegovim poslušnicima Lozančićem i Ostojićem koji su tko zna koliko koristili prisilni državni aparat za hirove svoga pomahnitaloga šefa. Isto je tako bilo i s APIS-om; mnogi se pitaju zašto Karamarko nije ranije izašao u javnost s podatcima da je počinjena izborna prijevara – jer bi onda izgledao kao nezadovoljnik koji će pokušati sve da dobije još koji mandat.
>>Državni vrh pokreće proces smjene ravnatelja SOA-e
Na svu sreću, predsjednica i prvi potpredsjednik vlade su pravi državnici i znaju odvagnuti kad i što treba reći. Nažalost, ovakvih će skandala, koje prenose samo neki, prema Stankoviću “ustaški” mediji, biti još. Počev od oštećenja državne imovine za 16,6 milijardi kuna do korištenja tajnih i policijskih službi za progon političkih suparnika, bivša će se vlada pokazati stostruko gorom od izdajničke Sanaderove vlade te će onda napokon i oni najzadritiji shvatiti da se iza tri slova: SDP krije samo primitivna, častohlepna i vlasti žedna skupina ljudi koja će dosljedno i beziznimno provoditi sva učenja makijavelizma kako bi se održala na vlasti.
S druge strane, one priče o nesposobnosti bivše vlade također nisu neutemeljene. Pazite, oni su zaposlili svoje ljude u APIS-u i na taj način kontrolirali glasove na izborima, postavili su onog pokvarenog, podobnog i bezličnog Hrvatina za predsjednika Vrhovnog suda, a time i DIP-a. Prisluškivali su Predsjednika Republike te neke novinare, najblaže rečeno, nenaklonjene Partiji, te su koristili sve mogućnosti prisilnog aparata kako bi provodili strahovladu i teror nad građanima te unijeli strah onima koji su im se suprotstavljali.
>>Đurđa Adlešić: Prisluškivanje predsjednice Republike ulazi u sferu kaznenog djela
Takve metode ima sjevernokorejski vođa i njemu uspijeva ostati na vlasti totalitarističkim metodama. Ono što je zbilja žalosno jest to da ni uz svu tu moć partijska vrhuška nije uspjela zadržati vlast. Imali su u rukama policiju, medije, “udruge”, novac i prijetnje; ništa nisu uspjeli. Možda je zato Mesić otišao kod svog druga Kim Jong-una, kako bi usavršio “modus operandi” “uspješne” komunističke diktature.
Prisluškivanje novinara i Predsjednika Republike – to je neviđeno u prošla tri desetljeća, a i više, demokratske Europe. Kako će se šef tajnih službi opravdati pred svim ovim optužbama i hoće li tvrditi da je samo slušao naredbe, tek ćemo vidjeti
I dalje su strukture i kadrovi pod milanovićevcima, od MUP-a do HRT-a, koji će to iskoristiti kako bi eliminirali i unutarpartijske neprijatelje.I tomu će doći kraj te će proces dekomunizacije trajati neko vrijeme jer nova vlada poštuje zakonski postupak, ali će ishod svega ovoga biti samo jedan: Milanović, Ostojić, Bauk, Pusić, Vrdoljak, Lozančić i ostali – sve njih čeka sudski postupak, a potom zatvorska kazna za sva zlodjela koja su počinili i koja nastavljaju činiti.
Josip Gajski