Hrvatski redatelj Jakov Sedlar dosad je snimio brojne dokumentarne filmove. Međutim, oni koji su posvećeni prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, za njega, kaže, imaju posebnu vrijednost. U nekima od njih Tuđman mu je otkrio niz detalje iz svoga života i rada, koji se mogu saznati samo iz njegovih filmova.

-O životnom putu dr. Franje Tuđmana želio sam snimiti dokumentarac još početkom 90-tih godina, ali kako je u to vrijeme jedan događaj „sustizao“ drugi, odnosno kako je tada sve bilo važnije od filma, tek sam prvi dokumentarni film o Tuđmanu uspio snimiti 1997. Naime, američka tv postaja PBS bila je vrlo zainteresirana za taj projekt, tako da smo ga na kraju i realizirali. Hrvoje Hitrec napisao je scenarij, a Martin Sheen bio je interpret teksta- rekao nam je Sedlar te nastavio: Tuđmana sam inače upoznao još 1986, na Dinamovu stadionu. Od početka je djelovao kao čovjek koji je vrlo temeljit u svemu što radi i koji zna što hoće. Također, bilo mi je jasno kako se radi i o vrlo emotivnoj osobi mada je većina javnosti o njemu drugačije razmišljala.

- Bili ste zaposlen i u Ministarstvu vanjskih poslova RH. Je li Tuđman „krivac“ što ste morali napustiti radno mjesto u hrvatskom veleposlanstvu u New Yorku...

- Na nagovor Tuđmana otišao sam u New York raditi kao prvi hrvatski kulturni ataše u SAD. Trebalo je u to vrijeme napraviti neke kontakte u kulturi. Tuđman je smatrao da to mogu učiniti ja, a u to vrijeme to nam je itekako trebalo. Uz pomoć niza prijatelja, mislim da sam odradio dobar i koristan posao. Mjesto sam napustio nakon dolaska Račanove ekipe, što me nije ni iznenadilo ni pogodilo, jer sam znao što dolazi.

- Jeste li g. Tuđmana ikada molili za pomoć, recimo oko snimanja vaših filmova?

- Jesam. Jedino u slučaju filma «Četverored». Kada smo Ivan Aralica i ja došli s tom idejom, Tuđman i Šušak rekli su: To moraš napraviti, inače nikada ne će biti snimljen film na tu temu. Bili su u pravu. Unatoč masi napada onih koji ne mogu priznati istinu, a ta je da su jugoslavenski komunisti ubili masu nevinih Hrvata, drago mi je da sam, unatoč suludim i neargumentiranim napadima, taj film završio. Velikim dijelom i zbog Tuđmanove i Šuškove želje.

- A, kakav je Tuđman bio kad su se ugasila svijetla i kamere?

- Bio je topao čovjek, zainteresiran za mnogo običnih, dnevnih stvari. I jako je volio kazalište, bio je na mnogim našim HNK-ovskim predstavama. Uvijek je pitao za Georgija Para, Enu Begović, Tonka Lonzu...

- Nitko još nije snimio i igrani film o prvom predsjedniku...Zašto?

- To je velika tema i ja se nadam da će se to ipak dogoditi. To je, u krajnjem slučaju, i pitanje pristojnosti, duga...

- Jel vam je poznato kakve je filmove volio gledati prvi hrvatski predsjednik?

- Volio je različite filmove. Pričali smo, recimo, o «Cabaretu», «Šindlerovoj listi», «Gospi»... Volio je glumce, to je često isticao.

- Jeste li radili dokumentarne filmove i o drugim hrvatskim predsjednicima?

- Po mome mišljenju nitko, od predsjednika, iza Tuđmana, nije zaslužio film, a ako su ga zaslužili (mislim na dvojicu), mogao bi to biti žanr tragikomedije.

- Inače, gospodine Sedlar, što ima novo kod vas, u vašem radu?

- Mnogo je toga. Upravo sam završio dokumentarac «Židovi i Albanci», jednu veliku i malo poznatu priču. U proljeće kreće svjetska distribucija igranog filma «Utakmica» (radio sam ga sa sinom Dominikom) u kojemu igraju i Franco Nero, Armand Assante, Inva Mula, ali i Dejan Lovren i Mateo Kovačić. Pripremam i dva dokumentarna filma na temu «Stradanja Židova u Titovoj Jugoslaviji», kao i o knjizi «Protokoli sionskih mudraca». Ima dosta toga što će uskoro izići... – kazao nam je jedan od najboljih hrvatskih redatelja, ali i autora, osobito dokumentarnih filmova.

 

Mladen Pavković