Netko slijedi genetiku, a netko slijedi onomastiku, ali zaključak o razvitku civilizacije oko Mediterana je gotovo isti. Međutim, kroz povijest su postojale mnoge civilizacije na obalama Mediterana, ali u početku je bila jedna jedina i ona je oblikovala kulturu na prostorima Europe i Mediterana, te srednje Azije i tu civilizaciju nazvat ću haravača.

To bi bio naziv za religiju i jezik koji su se širili diljem globusa. Gdje je nastala ta civilizacija, danas je teško ustvrditi, ali postoje indicije koje ukazuju da je nastala na prostoru današnjeg Balkana, odnosno, Panonije.Odatle se širila diljem Mediterana i Levanta. Promjenom klime ta civilizacija iz Afrike i Levanta se počela vraćati u Europu i prema Aziji. Jezike nastale od te civilizacije danas nazivamo arijskim jezicima.

Prva čovjekova religija je bila dvojna, a štovalo se sunce i planet zemlja. Sunce je bilo simbol muškosti i oca, a zemlja je bila simbol ženskosti i majke. Sunce je oplođivalo zemlju kao što muž oplođuje ženu. Daljnim razvitkom civilizacije dolazi do spajanja ove dvije riječi i nastaje riječ haravača koja opisuje božansko jedinstvo. Što bi bio simbol jedinstva ako ne vrtnja različitih polova oko iste osi. Od ove riječ je nastao etnik Harvač, Harvat ili Arvat. Od naziva Harvač nastaje kršćanski religijski simbol – Kris ili Krist. Dakle, riječ harvača je izvorno označavala jedinstvenog i jedinog boga koji nije bio vidljiv. Suglasnička riječ haravača se pisala hruč, a odatle i riječ kluč. Glasovne promjene možemo nedvojebeno otkriti u svim arijskim jezicima u Europi. Jezik se mijenjao preko pisama i pravopisa, a mi danas ne prepoznajemo istu riječ napisanu na različitim pismima i pravopisima. Primjerice, bog Višni ili Višin, dakle, Večni ili Vični u kršćanstvu na latinskom se pojavljuje kao Hosana umjesto Hrosana. Odatle sintagma Hosana na visini. Pojavom novih religija se mijenjala i semantika.

Kad je religija bila dvojna, postojale su i dvije kaste – haravače i čavarahe. Zbog nedostaka slova za glas č i h u semitskim jezicima, riječ čavaraha se odrazila kao avara, a ova se kroz vrijeme odrazila kao vara značeći voda i do danas se sačuvala kao glagol variti. Sanskritski glagoli su završavali na ati ili iti. Avara se još odrazila kao amara, apara, afara i abara, dakle, mara, para, fara i bara. Haravače su bili ratnici, misionari, svećenici i učitelji, a čavarahe su bili stočari, ratari i obrtnici. I jedni i drugi su govorili istim jezikom. U isto vrijeme nastaje i hrvatski grb sa 64 bijelo crvena (crna) polja koja nam potvrđuje dvojnost u ravnini. Ne postoje li možda 64 umjesto 46 kromosoma? Ove navedene spoznaje haravača civilizaciji je dala astrologija koja je bila jedina znanost. Slično nam troplet jasno pokazuje kako se događaju nevidljive promjene u stanicama ili atomima. Dakle, već tada su se nazirale natruhe današnjih znanosti.

Ova civilizacija je dosegla vrhunac na sjeveru Afrike i Levanta. Prema Bibliji na Levantu je postojalo 12 plemena, a plemenu Levi se izgubio svaki trag. Pleme Levi je dobilo ime po astrologijskom znaku lav ili lev. Kako je doba Lava trajalo cca 2.000 godina, logično je zaključiti da su selidbe Haravača sa tih prostora započele pred više od 10.000 godina i to sa brodovima, a to se podudara sa klimatskim promjenama kad je veliki dio Afrike i Levanta postao pustinja. Nakon toga, tim prostorom su zavladali Asirci koji su pripadali plemenu Sem. To su Semiti. On su bili okrutni i zavladali su cijelim Levantom i Egiptom. Pučanstvo sa prostora Mezapotamije bježi prema Crnom moru, koje se ranije najvjerojatnije nazivalo Crveno more, a pučanstvo sa prostora Perzije bježi prema istočnim obalama Kaspijskog jezera.

Hravače koji nisu uspjeli pobjeći završavaju u ropstvu ili se prislino asimiliraju. Prema Bibliji u ropstvo su dospjeli Hebreji. Međutim, naziv Ebre je nastao od naziva Erbe semitskim čitanjem. U ovom semitskom nazivu za Harvače pogrešno je dodano slovo h umjesto slova č. Nazivu Erbe je trebalo dodati slovo h, a odatle ime Herbet ili Herb. Nazivu Ebre na početku je trebalo dodati slovo č umjesto slova h. Mnogi Haravači su najprvo naselili područje današnje Grčke, a odatle su ih istjerali ili asimilirali semitski Eleni ili Heleni. Zamjena slova r slovom l je bio početak semitizacije, mada je sačuvana i božica Era ili Hera kao žensko umjesto muško božanstvo. Haravače su bježale pred semitskom Helenima ili su se asimilirali. Oni su bili poznati kao Liburni. Oni su bili tvorci prvog suglasničkog pisma i tvorci čakavice. I danas mnogi nastoje odgonetati naziv Liburni, ali ostaju samo nagađanja. Taj naziv se sastoji od dva naziva, a to su Libi i Urani. Libi su biblijsko pleme Levi, a kako su Heleni Afriku zvali Libia, ločigno je zaključiti da su Libi došli iz sjeverne Afrike i Levanta. Oni su najvjerojatnije i tvorci sfinge koje je dvojna: tijelo lava i glava čovjeka. Glava sfinge je bila upućena prema suncu, pa se može zaključiti da je nastala u doba astrlogijskog znaka Lav ili Lev. Sa druge strane, piramide su izgrađene dosta kasnije. Liburni su također bili poznati kao Etrurci, dakle Četri Urci. Ovaj naziv nas upućuje na astrlogiju jer u horoskopu postoje četiri kvadranta ili četiri kvalitete. Dakle, Etrurci su štovali četiri tvorca.

Heleni su vodili više ratova sa Liburnima i i zmjenjivali su se u pobjedama. Napokon je granica bila uspostavljena na rijeci Krki. Prostor južno od rijeke Krke su nazvali Iliria, a pučanstvo Iliri. Tada je čakavska ekavica postala čakavska ikavica. Eleri, dakle, Hele i Here su postali Iliri. Ovdje vidimo spajanje dvije različite civilizacije. Najbolji dokaz pretvaranja ekavice u ikavicu je Istra jer čakavski ikavci su bježeći pred Osmanlijama naseljavali Istru. Istrani i Kirci su sačuvali i čakavsku ekavicu. Čakavski ekavci su pod Francima postali kajkavski ekavci.

U Herodotovoj HISTORIJI surečemo više etnike za Hrvate. Jedan od tih etnika je bio Barbar, a taj etnik je ukazivao na narod koji nije govorio grčki. Ostatak tih Barbara su Berberi u Africi čija naselja do danas nose čakavske toponime. Isto tako se spominje i etnik Kelt, koji Latini pišu Celt. U doba Rima taj narod se pojavljuje kao Helvet, a Helvetia se zvala današnja Švicarska. Herodot također spominje narod Boreas, a to su bili Avari ili Obri. Hrvatske Panonce spominje kao Mede zbog nošnje. Po Mediterima Mediteran dobiva naziv.

Kako vidimo preko Balkana, Italije i Španjolske dolazili su u Europu ljudi iz sjeverne Afrike i Levanta. Međutim, to nije bila njihova konačna odredište jer su se oni njaviše upućivali prema sjeveru. Njihov udio u pučanstvu današnje Hrvatske i Bosne je mnogo manji od straosjedilaca. Na temelju ovih spoznaja zaključujem da su Hrvati uvijek bili autohtoni na ovim prostorima. To potvrđuje i genetika. Dakle, Hrvati su na ovim prostrima živjeli od pamtivjeka. Hrvati su dobivali nazive na temelju doseljenika i izgubili svoj identitet, pa mi i danas vjerujemo da su Hrvati došli na današnje prostore sa sjevera kao Slaveni. Istina je pak da su se Hrvati zvali Claveni, a odatle naziv Slaveni. Nametanjem kršćanstva Hrvati se pojavljuju i kao Veni ili Veneti.

 

Srećko Radović